Kad je pročitala što je Arthur Golden napisao u knjizi "Sjećanja jedne gejše", Mineko Iwasaki je poludjela. Na koricama je stajala zahvala njoj kao gejši koja je svoja iskustva podijelila s Goldenom, a koje je on zatim pretočio u knjigu. Međutim, mnogo činjenica o životima gejši u njegovoj je knjizi bilo pogrešno. Iwasaki je morala napisati svoju verziju.
“Geisha of Gion” autobiografska je knjiga jedne od najboljih gejši u Kyotu 60-ih godina 20. stoljeća, koja se, nemoćna da promijeni svijet gejši, povukla u svojoj 29. godini života, na vrhuncu svoje slave. Svoju je životnu priču ispričala Arthuru Goldenu, time prekršivši tradicionalan zavjet šutnje zbog čega je primila i par prijetnji smrću. Međutim, njezin je svijet više do tih prijetnji uzdrmao Golden, koji je u svojoj fikcijskoj knjizi gejše predstavio u svjetlu ritualne prostitucije.
Sayuri u Goldeonoj knjizi, za koju mnogi vjeruju kako je utjelovljenje stvarne osobe Mineko Iwasaki, prodala je svoje djevičanstvo za 850 tisuća dolara čovjeku koji je ponudio najviše novca. Obred u kojem je njezino djevičanstvo kupljeno zove se mizuage Iwasaki tvrdi kako je Golden sve pomiješao, vodeći se za boljom pričom u romanu ili je poput ostalih, pomiješao svijet oirana i tayu sa svijetom geiko(druga riječ za gejšu na području kyota). Naime, mnoge su djevojke bile prodavane trgovcima ljudima te su radile kao kurtezane (oiran ili tayu), a njihovo djevičanstvo nudilo se u procesu zvanom mizuage bogatim kupcima. Iwasako tvrdi kako je dvostruko značenje riječi mizuage glavni razlog zašto mnogi smatraju kako se gejše bave prostitucijom, što nema veze s istinom.
Posao Maiko(pripravnica koja se sprema biti gejša) i gejše jest očuvanje tradicionalnih umjetnosti plesa, pjevanja, sviranja i zabavljanja, bez ikakvih seksualnih aluzija. Konfuzija jesu li gejše prostituke ili ne nisu protekle samo iz pojma mizuage, već iz prakse kurtezana da se tijekom Drugog svjetskog rata odjenu kao gejše te nude svoje usluge američkim vojnicima, koji bi se zatim vraćali kući s pričama o gejšama kao prostitutkama.
Iwasaki u svojoj knjizi, za razliku do romantične Golednove priče, pruža puni uvid u stvarni život gejše, nudeći nam prikaz odrastanja punog žrtvovanja, rivalstva, otuđenja od vlastite obitelji i manjka osnovne izobrazbe i životne škole. Primjer manjkavosti odrastanja pod strogim uvjetima okiye jest činjenica da Iwasako u 21. godini nije znala upaliti štednjak niti je bila svjesna utičnice za struju na zidu, te da , iako je godišnje znala zaraditi i do 500 000 dolara, u trgovini nije znala što raditi s novcem. Za nju su sve stvari godinama radili drugi.
Sigurno je da autobiografska priča nikad nije lišena subjektivnosti te da se ne smijemo u potpunosti osloniti na njezinu priču kao cjelovitu istinu, no ostavimo li po strani detalje iz njezinog života, dobijemo sasvim lijep uvid u život gejši tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, strukturu njihovog svijeta strogo određenog pravilima i granicama, zbog čega je na kraju Iwasaki i napustila svoju profesiju, zajedno s još sedamdesetak gejši, šokiravši tadašnji Japan kojem je ona bila simbol gejše. Princeza, kakvom su je odgajali, otkrila je da postoji stvarni svijet.
Čitajte na engleskom
Iako je knjiga izašla još 2002. godine, knjigu 'geisha of Gion' u Hrvatskoj možete kupiti samo na engleskom jeziku.
Gion Kobu
Gion Kobu je četvrt u Kyotu u kojem su živjele i radile gejše.
Iwasaki vs. Golden
Iwasaki je tužila Arthura Goldena zbog knjige 'Sjećanja jedne gejše', a spor je rješen nagodbom 2003. godine
Otvori KEKS Pay
