Britko pero, prste koji lete tipkovnicom, oštre i čitane kolumne, više od dvadeset godina novinarskog staža i ispunjenih novinskih stupaca, stotine intervjua, analiza, naslovnica u najtiražnijim novinama, Večernjem listu, uspješna Zadranka Mladenka Šarić pospremila je u arhivu ‘prva karijera’. Mirisna kuhinja prepuna slastica dozivala je Mladenku, priznala nam je, duže vrijeme, ali koncentracija novinarstva u krvi bila je visoka.
Posao kakav ne postoji
Između zova slatkog i dnevnog novinarstva, u kojem je ta nježna Dalmatinka plivala poput ribe prevladalo je - nešto slatko!
– Novinarstvo je bilo i ostalo moja prva ljubav, i nisam ga se potpuno odrekla. Još uvijek radim, no znatno manje – objašnjava Mladenka, kojoj je ugled stečen godinama pisanja otvorio vrata drugih medija.
– Dnevno novinarstvo je žrvanj koji melje čovjeka do te mjere da sam se u jednom trenutku našla pred zidom. Korak koji sam tada odlučila učiniti nije bio ostanak u profesiji za koju sam se školovala nego - put u slastičarstvo – smije se veselo Mladenka svome novom zvanju, za koji je prošla prekvalifikaciju. Marljivo je, kaže, učila i pripremala se da ne bi obrukala prvo zvanje pred kolegama slastičarima. – Nije moja misao bila, iako mi nije strana ni mrska, otvoriti slastičarnicu, već pokrenuti posao kakav još kod nas ne postoji. Ne pečem obične slastice, iako ništa slatko ne podcjenjujem. Željela sam, i za sada, čini se, uspjela, ponuditi nešto čega nema, barem ne u tim količinama i ne u Zagrebu, a to su tradicionalni kolači – priča Mladenka o svom projektu izvlačenja iz ladica zaborava mirisnih dalmatinskih torti.
Neki novi 'fensi' kolači
– Kako sam ja Dalmatinka nekako se logično nametnulo da prvo istražim tradicionalne kolače svog kraja, no ideja je, a i moj ozbiljan plan, da se regionalno širim. Svaka regija ima svoje slatke tajne koje želim otkriti, obnoviti i sačuvati ih kroza svoje torte i kolače.
Ljubitelji slatkog danas su, drži Mladenka, navikli na ‘fensi’ kolače, puno parfea, kreme koje slastice pretvaraju u kič. Njeni kolači nemaju kreme, a svi koji ih kušaju iznenade se koliko su podatni, sočni, bogati. Upravo zato, nada se Mladenka, naći će svoje kupce. Tu su i prijateji, dragi ljudi koji pomažu preporukom. No ona, čini se, i nije presudna; jer, tko jednom kuša slasticu iz ruku i kuhinje te ugledne novinarke, preporučit će bez razmišljanja. – Ne očekujem da ljudi rade za mene, iako preporuka otvara vrata, nema sumnje. Pokretanje vlastitog posla zahtijeva puno ‘pješačkog rada’, a i tradicionalni kolači ne mogu zadržati mjesto na tronu najboljih ako ih se ne ‘nadograđuje’ – objašnjava Mladenka, koja upija savjete iskusnih ugostitelja.
Osim borbe s birokracijom najteže joj je bilo, kaže, razgovarati i dogovarati poslove u kojima se trebala hvaliti.
Neću konfekciju u moju butigu
– Bilo mi je neugodno, bojala sam se da ne pretjeram hvaleći se... No, onda sam shvatila da, ako ne vjerujem u sebe, neću ni torte prodati, pa sam, eto, krizu, od koje svi strepe, preokrenula u svoju priliku – zadovoljna je Mladenka, koja dovršava i oprema svoju novu ‘radnu sobu’ - pravu pravcatu profesionalnu kuhinju.
Pomoglo je Mladenki i novinarsko iskustvo jer njene torte su, kaže, torte s pričom koju ona, zahvaljujući godinama pisanja, zna ispričati.
– Voljela bih kada bih mogla putovati obalom i otocima, razgovarati s ljudima, istraživati i skupljati stare recepte. No to, barem za sada, nije moguće. Posao zove, želim se pečenju posvetiti kao pravom poslu, organizirati kuhinju, zaposliti ljude. Bilo bi mi žao kada bi torte postale konfekcija, nešto što bi pojela komercijala, jer bi izgubile čar.
Simpaticno, svidja mi se ideja autenticnih kolaca. Cuvajte stare recepte od svojih baka!