Bila je to spektakularna, logistički i obavještajno vrlo zahtjevna akcija. Cilj joj je bio u pojas Gaze prokrijumčariti čitav orkestar sastavljen od berlinskih i bečkih filharmoničara te članova Berlinske državne kapele, Pariškog orkestra i Orkestra milanske Scale. Specijalni avion poletio je iz Berlina, u Beču su pokupili ostale pripadnike elitnih glazbeničkih postrojbi i nastavili do Egipta, odakle su kopnom, u konvoju vozila s oznakama UN-a, produžili u pojas Gaze. Stigavši u kulturni centar al-Mathaf u samoj Gazi, specijalci su otvorili kovčege različitih oblika, iz njih izvadili instrumente i zasvirali Mozarta. Najprije Malu noćnu muziku, a potom 40. simfoniju. U publici, koja je odabrana i okupljena na jednako konspirativan način, bilo je i dvjestotinjak palestinskih mališana.
Židovsko-arapski orkestar
Tog 3. svibnja 2011. situacija u Gazi, pod totalnom blokadom izraelske vojske, bila je naročito napeta. Još uvijek je trajao sukob Hamasa i Fataha, samo dan ranije Amerikanci su ubili Osamu Bin Ladena, a glavni organizator i dirigent koncerta bio je Židov, doduše rođen u Argentini, ali od mladosti vezan za svoju drugu domovinu Izrael. Ali, on je vjerojatno i jedini izraelski Židov koji ima i počasno palestinsko državljanstvo koje je prihvatio na zgražanje onih svojih sunarodnjaka koji ga smatraju izdajnikom, pa čak i antisemitom, kao što ga i mnogi Arapi smatraju cionističkim provokatorom.
Perfektno govori barem sedam jezika i nezaustavljiv je u misijama poput ove opisane premda će na jesen navršiti 70 godina. I zato mu James Bond nije ni do koljena. Njegovo je ime Daniel Barenboim i mogli ste ga vidjeti u prijenosu otvaranja Olimpijskih igara u Londonu među šest svjetskih uglednika koji su nosili olimpijsku zastavu. On je bio onaj posljednji, vrlo nizak i potpuno sijed čovjek ptičjeg lica, pomalo nalik na sovu. Ne znam jesu li vam o njemu išta rekli komentatori HTV-a, od kojih sam već na početku prijenosa pobjegao na pristojniji televizijski kanal, ali sumnjam da su znali da je maestro Barenboim, jedan od najvećih dirigenata i pijanista današnjice, na olimpijsku svečanost stigao ravno s koncerta na kojem je na drugom kraju Londona dirigirao izvedbom Beethovenove Devete. Bio je to vrhunac niza od pet koncerata na kojima je Barenboim, u sklopu festivala BBC Proms, izveo sve Beethovenove simfonije.
Barenboim je trenutačno na čelu slavnih opernih kuća i orkestara u Berlinu i Milanu, ali Beethovena je u Londonu svirao sa svojim mezimcima, orkestrom sastavljenim od mladih Židova i Palestinaca iz Izraela te Arapa iz svih okolnih bliskoistočnih zemalja. Ansambl je osnovao 1999. skupa sa svojim velikim palestinskim prijateljem Edwardom Saidom. Dali su mu ime West-Eastern Divan prema istoimenoj Goetheovoj pjesničkoj zbirci nadahnutoj djelom perzijskog pjesnika Hafiza. Vremena su se od tada pogoršala. Komentirajući poruku Beethovenove i Schillerove Ode radosti, Barenboim je ovih dana za Times sarkastično izjavio: “Da, i svi će ljudi biti braća, osim nekoliko milijardi izuzetaka”.
Za razliku od proteklih godina, u orkestru više nema mladih Iranaca, a i samim Palestincima i Židovima iz Izraela sve je teže svirati rame uz rame. “Oni koji se odluče pridružiti našem orkestru moraju biti vrlo hrabre i prosvijećene osobe iz istih takvih obitelji”, rekao je maestro. Upravo zato on ustraje u mirotvorstvu i promicanju elementarne ljudskosti koju umjetnost i kultura promiču ustrajnije nego bilo koja religija i politika.
Koncert nakon oluje
Kada je 1967. Izrael okončao svoju vojnu šestodnevnu oluju, Barenboim je svirao na koncertu kojim se u Jeruzalemu slavila pobjeda. Ali, to ga ne priječi da svoju zemlju i zemljake kritizira svaki put kad segregaciju, rat i mržnju pretpostavljaju razgovoru, upoznavanju i traženju mira pod svaku cijenu, pa i s najljućim neprijateljima. Barenboim će o tome 18. kolovoza govoriti i u Dubrovniku svirajući u Kneževu dvoru glazbu Franza Schuberta, na svom prvom koncertu u Hrvatskoj. Prava poruka u pravo vrijeme.
