Ima jedan naš političar koji je uvjeren da je bogomdan. Sve zna, sve može, sve su funkcije za njega. Htio je biti premijer, ali malo njih ga je prepoznalo. Od varaždinskog župana pokušao je postati zagrebački gradonačelnik, ali je prekasno odlučio prijaviti prebivalište u Zagrebu, pa mu i to propalo.
Onda mu se dogodilo da je i prekasno aktivirao svoj saborski mandat, pa se nije mogao vratiti ni u Sabor. Mislio je da će možda biti predsjednik države, ili barem kandidat, ali popustio je pred slabijim spolom. I to je zacijelo jedini slučaj u njegovoj karijeri gdje se povukao.
Nije teško pogoditi da je riječ o Radimiru Čačiću, koji se povukao jedino pred svojom stranačkom partnericom Vesnom Pusić. Kako su se očito svi urotili protiv njega, a zakoni nisu skrojeni njemu u prilog, Čačiću je ostalo samo da bude šef HNS-a.
Da, i Hrvatskog teniskog saveza.
No, to je političar kojemu je utvrđen i sukob interesa, čovjek koji je bio ministar u Račanovoj vladi, a Račan mu nije htio doći na veselicu kod otvaranja autoceste Karlovac-Vukova Gorica jer su nedostajale dozvole. A tek on i sve dubioze oko njegovog Coninga?
Čačić je, međutim, beskrajno bahat! Kad su naši tenisači osvojili Davis Cup, vrli predsjednik HTS-a dobio je uime Saveza repliku “Salatare“ koju je Čačić uredno pohranio u svoju privatnu kolekciju.
No, to nije ništa u odnosu na slučaj kad je sa svojim sad već čuvenim bijelim chryslerom došao na zagrebački Markov trg, parkirao pred crkvom, jer mu se žurilo na sastanak u Banske dvore.
Za anale je njegov razgovor s policajcem. Kaže policajac njemu: „Oprostite, gospodine, ne možete ostati tamo parkirani“. Čačić: “A što da radim? Hoćete me preparkirati? Ma, neće nitko primijetiti“. Policajac Čačiću: “Ne mogu. Ja sam vas upozorio”. Čačić: “Onda me kaznite!”
Što je to drugo nego beskrajna arogancija i bahatost, a na primjeru pakriranja najbolje je pokazao koliko mu je stalo do zakona i propisa. Tek toliko koliko njemu odgovaraju.
I onda se dogodi prometna nesreća u Mađarskoj, Čačić iza sebe ostavi dvije mrtve osobe, i nas sve želi uvjeriti kakva je to njegova osobna tragedija. A kakva je to tek onda tragedija obitelji koje su na cesti, zbog njegove bahate vožnje, ostale bez svojih članova? Pa nije naletio na jato gusaka. Kaže Čačić da će otići iz politike jedino ako ga Mađari osude na zatvor. Eto, dokud je dogurala hrvatska politika. Neće političar otići jer to nalažu neka moralna načela, nego ga treba doslovce zatvoriti.
Čačić u svemu tome nije bio ni najmanje iskren. Mislio je od početka nesreće samo na sebe. Jer da nije, ne bi mu priopćenje o nesreći pisala PR agencija kojoj je posao da brine o njegovom liku i djelu, a ne baš o istini, pa je odmah na početku pokušao relativizirati svoju krivicu. U petak nam objavio da ostaje u politici, iako u to nitko nije ni sumnjao. Pa usred te svoje “osobne tragedije“ nije propustio pojaviti se u Josipovićevu stožeru, na sastanku “kukuriku koalicije“, kao i u Banskim dvorima oko ustavnih promjena. A onda i na presici, kad je pompozno objavio svoj ostanak, iz prikrajka ga je vodila njegova medijska savjetnica. Ljudi moji, je li to moguće?
Sjetimo se Hrvoja Žužića. Klinac, sin tajkuna, na cesti je zbog sulude vožnje ubio nevinu djevojku. Na sudu je završio okovan u lancima i na rukama i na nogama! A Čačić dao Mađarima tisuću eura i bavi se dalje politikom. I na kraju njegov beskrajni cinizam, kad se poziva na ankete koje eto pokazuju da nije naštetio stranci. Briga nas za njega i stranku, ali naštetio je i šteti hrvatskoj politici. Ljudima se politika zgadila, a on svojim ostankom u njoj zakapa i ono malo nade da možda postoji i neki moral u njoj, neka načela koja su iznad vlasti i interesa. Očito ih nema.
Otvori KEKS Pay
Hvala Zvonimire što si lijepo napisao sve ono što misli 97% građana ove zemlje za jednog ubicu, njegov moral je na O! Fujjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj.