Vlada je pokrenula postupak donošenje posebnog zakona o LNG terminalu, a prema kojem bi se na otoku Krku prvo gradio plutajući terminal, a u neodređenoj budućnosti i kopneni. No lokalna zajednica se protivi plutajućem terminalu zbog njegove štetnosti za okoliš. Usto, prema neslužbenim informacijama, prvi krug za podnošenje obvezujućih ponuda za zakup kapaciteta plutajućeg terminala koji je završen početkom travnja bio je neuspješan jer je, navodno, zaprimljena samo jedna ponuda i to za zakup 100 milijuna prostornih metara od ukupno 2,6 milijardi ponuđenog kapaciteta.
Zagrepčanin i Varaždinac
I dok plutajući LNG nalazi na brojne probleme, tvrtka Gasfin sa sjedištem u Luksemburgu, a čiji su suvlasnici Zagrepčanin Davor Grčević i Slovenac rođen u Varaždinu Vladimir Puklavec, nudi svoj projekt izgradnje kopnenog LNG terminala i obnove proizvodnje propale Dine Petrokemije. Gasfin je u Hrvatskoj za tu svrhu osnovao tvrtku Trans LNG, a u kojoj je direktor za razvoj poslovanja Mladen Antunović i koji kaže da su problemi s plutajućim terminalom pokazali da država ne može taj projekt realizirati. On smatra da lex LNG narušava slobodu tržišnog natjecanja jer pogoduje jednoj tvrtki – LNG Hrvatska dajući joj koncesiju na pomorsko dobro i ovlašćujući je da može provoditi izvlaštenje zemljišta. Antunović upozorava da se tim zakonom uvodi i nova naknada – za sigurnost, a čije bi uvođenje značilo poskupljenje plina za krajnje potrošače.
Za investitore za koje radi, Antunović ističe, da bi uložili vlastiti kapital, kojeg su stekli radeći na projektima LNG terminala diljem svijeta. Kategorički tvrdi da nije točno da iza njih stoji ruski novac. Za takve tvrdnje kaže da su lažna vijest koju su plasirali oni kojima je u interesu da Hrvatska kupi brod za plutajući terminal. Antunović objašnjava da bi Gasfin dio kapaciteta kopnenog LNG terminala koristio za petrokemijsku proizvodnju koju bi obnovili u pogonima Dine. Ostali dio kapaciteta bi stavili na slobodno tržište. Uz terminal bi bila i stranica za opskrbu, kojoj je ondje, kaže Antunović, jedino logično mjesto, a ne izmještena u Rijeci, kako je to predviđeno za plutajući terminal.
Energetska sigurnost
Vrijednost investicije u kopneni terminal, koji bi bio kapaciteta od 2,6 milijardi m³ plina i stanice za opskrbu je oko 330 milijuna eura, a kad se tome doda i otkup zemljišta, revitalizacije proizvodnje Dine petrokemije, ulaganja Gasfina u prvoj fazi bi dosegla, tvrdi Antunović, 600 milijuna eura. On smatra da bi time Hrvatska ispunila svoj cilj – energetsku sigurnost jer bi imala alternativni dobavni pravac za plin, a pri tome bi cijeli rizik bio na privatnom ulagaču. Gasfin je dosad otkupio prava na zemljište bivše Dioki grupe u vrijednosti 100 milijuna eura i upisao se na 300.000 četvornih metara od ukupno 1,7 milijuna na koliko se prostirala ta petrokemijska proizvodnja. Plutajući terminal se pak ne uklapa u planove Gasfina jer bi brod koji ga čini stalno bio usidren u luci koja se stoga ne bi mogla koristiti za ukrcaj i iskrcaj sirovine i proizvoda u obnovljenoj industriji. U drugoj fazi, koja bi značila gradnju modernog industrijsko-tehnološkog parka na Krku Antunović tvrdi da bi Gasfin s partnerima mogao uložiti dodatnih više od dvije milijarde eura.
Močio bi da se Grčević, Puklavec i Antunović kao i firma Gasfin preispita i istraži o porijeklu 600 milijuna eura kao i investicija od 2 milijarde eura. Kriminalci