U pitanja katoličkog odgoja i obrazovanja, usuđujem se reći, izvrsno sam upućen. Iznutra. Više sam godina proveo u crkvenim odgojnim i obrazovnim ustanovama, a već u djetinjstvu odlučujući je utjecaj na mene imao župnik u mom rodnom gradu, pokojni Vito Cipriš. Bio je gospodin, intelektualac, a k tomu i glazbenik. U svećeničkom krugu koji se oko njega okupljao dobio sam prve predodžbe o lijepom ponašanju fino odgojenih, plemenitih i obrazovanih ljudi blage naravi. U tom se krugu, uz odgoj u obitelji, oblikovala i moja svijest o nacionalnom identitetu i o domoljublju kao jednom od izraza vrline višeg reda: kršćanskog čovjekoljublja.
O Božiću se uvijek s nostalgijom sjećam i svojih prvih potresnih glazbenih oduševljenja izazvanih blistavim orguljskim slapovima s kora crkve svete Ane. Pamtim i prve pouke koje sam dobio od vrsne orguljašice, sestre Brigite, redovnice Družbe Kćeri Božje Ljubavi.
Nijedno znanje nije suvišno
S radošću i zahvalnošću sjećam se i školovanja u Nadbiskupskoj gimnaziji na Šalati, divnih profesora, kao i isusovačkih odgajatelja i duhovnika. I oni su većinom bili ljudi znanja i otvorenog duha koji mladenačku ljubopitljivost i kritičnost nisu suzbijali, nego poticali. Osobito mi je u sjećanju drag i živ lik mog rektora i direktora, patra Vladimira Vlašića. Saznavši ljetos da je prije dvije godine preminuo, s osobitom mu zahvalnošću posvećujem ovaj spomenak. Njegovoj brizi i diplomatskim vještinama generacije sjemeništaraca mogu zahvaliti na prilici da već tada, u socijalizmu, steknu i državne gimnazijske svjedodžbe kako bi poslije što slobodnije odlučivali o svom zvanju. Taj časni i veliki čovjek bio mi je i profesor latinskog, vjeronauka te – marksizma! Bila je to škola u kojoj nijedno znanje nije bilo ni suvišno, ni opasno, nego dobrodošlo širenje vidokruga u kojem neprestano valja provjeravati postojanost i utemeljenost vlastitih uvjerenja.
O da, bilo je tamo i političkog odgoja i razgovora o temama o kojima se u javnosti, a kamoli u državnim školama tada još nije smjelo ni zucnuti. Ali, u temelju svega bio je široko raskriljen kršćanski nauk tako divno i jednostavno sažet upravo u božićnoj poruci o Svjetlu i Ljubavi koji se navještaju SVIM narodima, o miru na zemlji među SVIM ljudima dobre volje. Zahvalan sam na takvom kršćanskom odgoju i svjetonazoru koji me je, naposljetku, sve više udaljavao baš od same Crkve, njezine hijerarhije i okoštalih struktura moći.
Crkva se ponaša kao da ima monopol na spašavanju duša. Ali, meni se čini da je stvar obrnuta i da dušu same Crkve zapravo spašavaju pojedini vrijedni ljudi u njoj, i klerici i laici, oni koji svoje kršćanstvo njeguju mimo svih uskogrudnih zastranjenja hijerarhije.
Kada sam jednom, također oko Božića, intervjuirao don Živka Kustića, on se sa mnom gotovo pa nadmetao u kritiziranju negativnih pojava u povijesti i sadašnjosti Crkve. Ali, onda mi je postavio i ovo mudro pitanje: kako bismo i on i ja uopće ikada upoznali plamen te nadasve čovjekoljubive poruke Evanđelja da ih kroz tamu vjekova, uza sva zastranjenja, nemilosrdnosti i zločine protiv čovjeka, nije pronijela i do nas donijela upravo ta nesavršena Crkva?
U to vrijeme godišta
Zbog svega toga ja danas bez previše uzbuđenja promatram ovu paniku oko zdravstvenog i seksualnog odgoja. Nažalost, neutemeljenom histerijom koju potiče upravo crkvena hijerarhija neke će nesigurne duše biti zatrovane i zastrašene. Ali, ja sam duboko uvjeren da će većina vjernika sasvim mirno, vlastitom pameću i srcem, odlučiti što je dobro za njihovu djecu. Većina ih se ionako u praktičnom životu, u intimnim pitanjima seksualnosti, ne obazire na crkvene autoritete koji se upravo na tom području neprestano nameću kao vrhovni arbitri i jedini opunomoćeni zastupnici građana-katolika. Uostalom, temeljna ljudska pristojnost i poštovanje prema sebi i drugima najbolji su regulator ponašanja u svakoj prilici, kako u ratu, tako i u ljubavi. Pa i u seksu. Mnogi će biskupi i ovog Božića nastupiti kao jedini čuvari “ispravnog” seksa, baš kao i “ispravnog” hrvatstva. Ali, ljudi dobre volje u crkvama će čuti i ono što nam je svima mnogo potrebnije: orgulje i pjesmu “U to vrijeme godišta mir se svijetu naviješta”
