Posljednjih godina svi putevi vode u Dubai, bez obzira na to je li riječ o ulaganjima, odmoru, dobrom provodu, kupovini za one dubljeg džepa ili barem letu na neku udaljenu destinaciju. Ono što su nekada bili New York ili London, sad je Dubai. A upravo to trendovsko pomodarstvo u zadnje vrijeme me držalo podalje od tog čuda u Perzijskom zaljevu. Moram priznati kako sam očekivao puno kiča i betona na rubu pustinje, prenemaganja i usiljenog bogatstva, lažne elite i islamske tradicije podređene profitu... No, moram priznati i kako me Dubai vrlo brzo razoružao. Iako njegove široke ulice neodoljivo podsjećaju na Los Angeles, suživot s morem na Miami, poslovni dio na londonski City, raskoš arhitekture i atrakcija na Las Vegas, a zabava za djecu na Disneyland, to vam jednostavno ne smeta jer je uspio, kopirajući druge, neke stvari dovesti do genijalnosti te izgraditi jedinstven identitet i ponudu u globalnim okvirima. A pritom vas dočeka iznimno funkcionalan grad, odnosno emirat, zavidna razina sigurnosti te uređenost i čistoća kakva je nekada bila u Zagrebu, a o kakvoj danas možemo samo sanjati. Okruženi zelenilom, koje se zalijeva velikim količinama vode dobivene desalinizacijom mora (dnevno se proizvodi nevjerojatnih 25 milijuna tona vode pa nije čudo što su ostale arapske zemlje bez vode ljubomorne na takvo razbacivanje), no teško da možete imati dojam kako ste na rubu pustinje. Oni koji su bili ovdje prije dvadesetak, pa čak i prije desetak godina, kažu kako se grad toliko izmijenio da ga jedva prepoznaju, jer se svakodnevno toliko toga gradi pa se kontinuirano mijenjaju obrisi ove neslužbene metropole Ujedinjenih Arapskih Emirata, koju – prema zadnjim procjenama – nastanjuje 3,8 milijuna ljudi iz cijeloga svijeta. Usporedbe radi, 1975. je imao 183 tisuće stanovnika, 2006. – 1,42 milijuna, a 2013. godine 2,11 milijuna. Izvorno dobrostojeće stanovništvo čini jedva deset posto stanovnika. Čak četvrtina su Indijci, a slijede useljenici iz Pakistana i Bangladeša. Većina potonjih radi na gradilištima (koja funkcioniraju pod reflektorima u tri smjene) te tvornicama i lukama. A pomorski terminal i zračna luka u Dubaiju najvažnija su prometna čvorišta između Azije, Europe i Afrike. Dodamo li tome moćne zrakoplovne kompanije – Emirates i Fly Dubai – postaje nam jasno koliko su sami pridonijeli tom statusu.
Iako je svemu tome pogodovalo otkriće nafte šezdesetih godina, dok je Dubai bio samo malo ribarsko naselje – za razliku od niza drugih naftom bogatih arapskih država – ovdje svjedočimo jasnoj viziji razvoja i nizu dalekosežnih strateških odluka, ozbiljnim infrastrukturnim ulaganjima i diverzifikaciji ekonomije. Naime, kada je 1971. Dubai, zajedno sa šest drugih emirata (od kojih je najpoznatiji Abu Dhabi, koji je i glavni grad) osnovao Ujedinjene Arapske Emirate, ušli su u vrh svjetskih proizvođača nafte. Međutim, tadašnji šeik Rashid bin Saeed Al Maktoum znao je da nafta ne može trajati vječno pa je krenuo razmišljati o tome kako učiniti Dubai bogatim, moćnim i popularnim i kad se iscrpe naftne rezerve. Tako su zarađeni novac počeli ulagati u izgradnju grada, preusmjerili su se na uslužne sektore, prvenstveno financije, turizam i logistiku. A kako bi privukli strane ulagače i multinacionalne korporacije, izgradili su stratešku infrastrukturu, razvili slobodne zone te definirali iznimno povoljan okvir za poslovanje kroz nulti porez na dohodak i minimalnu birokraciju. Sve je to privuklo radnu snagu i kapital, a često se ne pita ni za njegovo podrijetlo. Nedostajala je još popularnost, pa kako bi privukli globalnu medijsku pozornost, odnosno kako bi izgradili privlačan turistički brend, vodili su se inovativnom urbanom vizijom te su počeli s gradnjom arhitektonskih remek-djela i građevinskih čuda, o kojima je počeo brujiti cijeli svijet. Tako smo 1999. svjedočili otvaranju najluksuznijeg hotela na svijetu, jedinog sa sedam zvjezdica – Burj Al Arab, koji je izgrađen u obliku golemog jedra. Na krovu tog hotela nalazi se najviše tenisko igralište na svijetu, a odnedavno hotel Address Beach Resort na svojem 77. katu ima i najviši bazen na svijetu. Doduše ulaznica za taj veličanstveni pogled ima i paprenu cijenu. Godine 2010. otvorena je i najviša zgrada na svijetu – Burj Khalifa (828 m visoka građevina sa 163 kata). Iako zvuči poput bajke, ondje su izgrađeni i umjetni otoci, gdje cijena kvadrata luksuznih vila i stanova leti u nebo. Palmini otoci kod Dubaija zapravo su najveći kompleks umjetnih otoka na svijetu i stvarno jedinstveno građevinsko čudo.
Čak 95 milijuna kubičnih metara pijeska i 7 milijuna tona kamena nasuli su morsko dno, zaštitili ga od erozije tla, visokih valova i vjetrova te stvorili kompleks u obliku stilizirane palmine krošnje na kojem su potom izgradili četiri tisuće luksuznih vila, apartmane i koncentraciju najviše hotela s pet zvjezdica na svijetu... Na ovom zahtjevnom projektu radilo je i nekoliko hrvatskih stručnjaka. Sva ta građevinska čuda simboliziraju stremljenja ove male državice i ambiciozni pristup, koji privlači investitore te više od 17 milijuna turista godišnje. Stručnjaci se slažu kako su baš hrabra arhitektonska rješenja, kakvih se u Hrvatskoj bojimo, u Dubaiju imala presudan utjecaj na njegovu globalnu reputaciju. Sredstava za realizaciju nije nedostajalo. Čak ni kad je ona gospodarska kriza iz 2008. zakucala na vrata i moćnog Dubaija i spustila cijene nekretnina. Tada je u pomoć oko izgradnje Burj Khalife priskočio susjedni Abu Dhabi, koji je bogatiji naftom. Inače, u Dubaiju su svoj pečat ostavili najbolji svjetski arhitekti. Samo u gradu izgrađeno je više od 400 nebodera viših od 150 metara. A kontinuirano se grad širi, osvaja se pustinja i nasipa se more... Muzej budućnosti u Dubaiju, djelo proslavljenog arhitekta Shauna Kille, mnogi smatraju najljepšom zgradom na svijetu. Izložbeni prostor na sedam katova predstavlja potencijalnu budućnost – od svemira i umjetne inteligencije do futurističkih vozila i opuštanja u budućnosti. Monumentalno srebrno jaje s rupom u sredini, visoko 77 metara, ukrašeno je arapskom kaligrafijom s poznatim citatima vladara Dubaija Al Maktouma o dizajnu, inovacijama i ostavštini za buduće generacije. Uz mnoštvo atrakcija posebno je inspirativna "knjižnica" u kojoj su pohranjeni "DNK podaci" biljnih i životinjskih vrsta iz cijeloga svijeta s podacima do kad će njihova vrsta opstati na Zemlji. Tamo se, primjerice, uz čovječju ribicu može pronaći podatak da će joj Hrvatska ostati sigurno utočište i u budućnosti. Dubai Frame, zgrada u obliku divovskog okvira s panoramskim pogledom, također kombinira tehnologiju i estetiku, stvarajući simbol "grada budućnosti". Dubai Eye je najveći panoramski kotač na svijetu, dvostruko viši od onog londonskog. Deep Down Dubai najdublji je bazen na svijetu s 14 milijuna litara vode. A projekti kao što je Dubai Mall (najveći šoping-centar na svijetu) i raskošna Dubai Marina promoviraju grad kao luksuznu destinaciju, povezujući arhitekturu s visokim životnim standardom i ponudom turizma za turiste veće platežne moći. Kako ne bi bilo zabune, svi ti gradski simboli su i simboli političke moći, koji jasno poručuju svijetu da će morati itekako računati na ovo mjesto, koje je postalo simbol Zapada u Perzijskom zaljevu. Dovoljno je pogledati životni stil, ali i brendove koji se prodaju po skupim dućanima i vidjeti koliki je zapadni utjecaj u ovom dijelu svijeta. Islam je nenapadno prisutan, a malobrojne džamije su skrivene u sjenama golemih poslovnih tornjeva. No, tradicija se poštuje, ali bez bilo kakvog nametanja drugima.
A kako se vizija šeika Rashida Al Maktouma, već ostvarila tijekom vladavine njegova sina Mohameda, govori činjenica, kako nafta u prihodima emirata čini tek nekoliko posto, dok istodobno UAE planira postati svjetsko središte nove ekonomije temeljene na znanju i inovacijama. Zato zove najbolje stručnjake iz cijeloga svijeta i podižu granice mogućega. Svjesni su kako im klima ne ide na ruku. Naime, zimski i proljetni period najbolji su za posjete Dubaiju, pa su tada i cijene paprene. No, tijekom ljeta temperature se penju i do 50 stupnjeva, pa malo tko od turista šeta ulicom. Ipak nastoje i tome doskočiti izgradnjom klimatiziranih staza, koje bi trebale povezati cijeli grad. Ionako već imaju skijalište u jednom od šoping-centara, koje radi cijelu godinu bez obzira na vanjske temperature. Kažu kako ne vjeruju da će se zbog klime smanjiti broj turista, jer će ih mamiti novim atrakcijama i zabavom (uskoro se otvaraju i luksuzne kockarnice, a kopija čuvenog francuskog Louvrea već je u Abu Dhabiju), a eventualni pad će ionako nadoknaditi poslovnim i logističkim projektima.
Hrvatska je potpuna suprotnost ovoj pustinjskoj oazi, jer smo bogati prirodom, vodom, ugodnom klimom, bioraznolikošću… Mnogi dobrostojeći poslovni ljudi bili su u Hrvatskoj i oduševljeni su našim ljepotama i načinom života. Emiratski poduzetnik Muhamed Alabar, utemeljitelj Emaar Propertiesa, jedne od najvećih građevinskih kompanija u svijetu, u čijem vlasništvu je i spomenuta najveća zgrada na svijetu te Dubai Mall, pročitao je čak knjigu "Hrvatska u 30 priča", čiji su nakladnici Večernji list i Ljevak, a autori Zvonimir Frka-Petešić i moja malenkost. Kaže kako se zaljubio u Hrvatsku, gdje je nedavno kupio hotele na Hvaru... Dok njega inspirira Hrvatska u novim ulaganjima, nama u Hrvatskoj Dubai može biti inspiracija kako se i u nemogućim uvjetima može stvoriti raj. Samo treba hrabrosti odlučnije krenuti u ostvarenje svoje vizije. Možda možemo od njih naučiti kako smanjiti ovisnost o turizmu, jer su oni uspjeli smanjiti ovisnost o svome ključnom resursu – nafti. Kao što su oni čvorište između tri kontinenta, koje su mudro iskoristili za trgovinu i promet, Hrvatska je spojnica Mediterana i Srednje Europe, europskog istoka i zapada, što uopće nismo dovoljno iskoristili… Vozeći se pored pustinje, u koju šalju turiste na jahanje deva i vožnju po dinama, razmišljam – što bi oni napravili da imaju istodobno Jadran i Dunav, plodnu Panoniju i šumoviti Gorski kotar te prirodne otoke, a ne one nasute... Upravo pod tim dojmovima po povratku iz ove goleme pustinjske oaze, razgovarao sam o tom fenomenu s jednim od najboljih poznavatelja ekspanzije Dubaija, sveučilišnim profesorom Velimirom Srićom.
Ovaj ugledni profesor i kozmopolit, ali i priznati poslovni konzultant svjestan je kako su mnogi skeptični prema uspjehu zemalja iz ove regije, te kako se najčešće kao razlozi uspjeha navode nafta, američka pomoć ili jeftina radnu snagu iz Bangladeša, Pakistana i Malezije. Kaže kako često sluša i o lošem stanju ljudskih prava, zapostavljenosti žena, nepostojanju prave demokracije… "Sve je to točno, ali izvore spektakularnih uspjeha Dubaija treba tražiti na drugoj strani. Više od dvije trećine BDP-ja Dubaija stvaraju usluge kao što je trgovina, turizam i transport. Samo ugostiteljstvo i turizam godišnje donose ovom pustinjskom gradu više od 30 milijardi US$, što je skoro tri puta veći prihod od onog koji turizam donosi Hrvatskoj", ističe profesor, te zaključuje kako glavni izvor spektakularnih uspjeha Dubaija ima ime i zove se Mohammed bin Rashid Al Maktoum. Napominje kako ovaj vladar Dubaija i predsjednik vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata stoji iza većine spomenutih rekorda i predstavlja prototip vizionarskog vođe koji svoju zemlju ambiciozno vodi uspjehu i sreći. Podsjeća kako Dubai pod njegovim vodstvom ima Ministarstvo sreće zaduženo za to da stanovnici budu što zadovoljniji. A na njegovu je čelu žena. Državljanin ste Dubaija i nesretni ste? Javite se ovom Ministarstvu i ono će se ozbiljno pozabaviti vašim slučajem i problemom. Dubai ima i Ministarstvo za mlade na čijem čelu je također žena s nepunih 25 godina. Ima i Ministarstvo za digitalizaciju kao i Ministarstvo za iskorištavanje poslovnih prilika. Šeik Mohamed omiljen je u narodu jer se gradom vozi u starom džipu i za nekoliko desetljeća njegove vladavine životni standard je porastao desetak puta. Ujedno, šeik je potpuno apolitičan i jedina mu je ambicija da Dubai u svemu što radi bude najbolji. To potvrđuje njegova uzrečica da su drugi i zadnji jednaki, treba uvijek kušati biti prvi. Omiljena mu je uzrečica da riječ nemoguće ne postoji u rječniku pravog lidera, dodaje profesor Srića. Inače, neke od najpoznatijih izreka tog neobičnog lidera Dubaija, koji je ujedno autor više knjiga o liderstvu i pjesnik su: "Ako pravila i zakoni stoje na putu dobroj poslovnoj ideji ili projektu, mijenjaj pravila", "Preuzeti rizik i pogriješiti nije problem. Problem je ništa ne poduzimati", "Veliki vođa okružuje se velikim vođama i talentom, a ne svodi vlast na jednu osobu", te "Budućnost svake zemlje počinje u njenim školama." Zato su generacije mladih iz Emirata studirali na najprestižnijim svjetskim sveučilištima i doma se vraćali sa znanjem i kontaktima. Inače, svjesni su da ih je malo pa svoje mlade drže poput kapi vode na dlanu. Naime, domicilni Arapi ako su talentirani i ispune uvjete upisa, država će im platiti školovanje na najboljim svjetskim sveučilištima, a kad stupe u brak, država im poklanja stan ili kuću. Ostalo je u njihovim rukama…
Naravno, dodaje Srića, svaki novčić ima dvije strane, pa tako svaki lider i svaka uspješna država ima i poneku mračnu tajnu. Vladar Dubaija nije u sjajnim odnosima s nekim ženskim članovima svoje obitelji, posebno jednom od žena i jednom od kćeri. Bilo je i novinskih članaka o aferama, otmicama i prijetnjama, a neke su završile i na sudu. S druge strane najbolja radna mjesta i najbolji poduzetnički pothvati rezervirani su za domaću ekipu. A za većinu doseljenika, emirat je više ili manje poželjno mjesto u kojem žive i rade, ali ako nemaju status vrhunskih stručnjaka, ipak su građani drugog reda. Mnogobrojni građevinski radnici žive u getima i teško mogu i vidjeti svu raskoš emirata. No, unatoč svim tim manjkavostima, učinci i stil vodstva šeika Mohammeda potiču brojne zapadne znanstvenike i praktičare kreativnog liderstva – kaže profesor Srića – da se pitaju je li klasična zapadnjačka demokracija postala inferiorni oblik upravljanja gospodarstvom i društvom jer nije u stanju davati takve rezultate. U arapskom svijetu vjeruju u proročanske riječi šeika Zayeda, oca Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su bile izgovorene bez dlake na jeziku prije nekoliko desetljeća u razgovoru s tada princem od Walesa, a danas kraljem Charlesom, da je "demokracija najgluplja riječ koju je u svom životu čuo". Naravno, s tom se tvrdnjom se nećemo složiti, iako ponašanje američkog predsjednika Trumpa sve više naginje u tom smjeru, ali, kako reče profesor Srića, ambiciozni vladari poput šeika Mohammeda mogu nam biti poučni i pokazati da za kreativne lidere ne postoje nemogući zadaci i nedostižni ciljevi. Možda one pozitivne stvari iz Dubaija uspiju inspirirati i naše političke elite. Za početak, kako kaže papa Franjo, počnimo sanjati velike snove. Dosadilo nam je slušati kako se nešto ne može…
