Štrajk u Zagrebu i novi Dinamov stadion otvorili su niz pitanja o kojima se ni četvorica Večernjakovih kolumnista u emisiji "Sve u 16" nisu uspjela složiti. Dok su jedni branili pravo radnika na štrajk i upozoravali da veće plaće ne znače da radnici gube pravo na industrijsku akciju, drugi su isticali posljedice potpunog prekida usluga za građane. Sličan sudar stavova dogodio se i oko Maksimira – treba li posljednju riječ imati struka ili politika?
U novoj emisiji "Sve u 16", formatu Večernjeg lista u kojem se četvorica intelektualaca i Večernjakovih kolumnista sučeljavaju oko tema koje izazivaju podjele, razgovarali su povjesničar Neven Budak, novinar i diplomat Mirko Galić, sociolog Dragan Bagić te dugogodišnji Večernjakov urednik Žarko Ivković.
Već na početku rasprave Galić je povukao paralelu između štrajka u Zagrebu i polemike oko novog Dinamova stadiona. Zajedničko im je, kazao je, da su se dogodili u isto vrijeme i "digli Zagreb na noge", ali smatra da je razlika u njihovu dosegu velika. Dok se pitanje stadiona odnosi na jednu, kako je rekao, ograničenu populaciju, štrajk je pogodio gotovo cijeli Zagreb.
Najžešći sudar stavova dogodio se oko novog rješenja Dinamova stadiona. Budak je rekao da bi struka trebala imati glavnu riječ te upozorio da bi poništavanje međunarodnog natječaja moglo poslati lošu poruku budućim sudionicima arhitektonskih natječaja. Podsjetio je na Eiffelov toranj i staklenu piramidu Louvrea, građevine koje je dio javnosti u početku odbacivao, a koje su s vremenom postale prepoznatljivi simboli Pariza.
Budak je pritom bio vrlo izravan kada je govorio o mogućem poništenju natječaja. "Ne vidim sad načina kako bi se to također lege artis moglo poništiti. Raditi nešto drugo, mislim da bi to izazvalo štetu na gradskoj vlasti. To bi izazvalo štetu Hrvatskoj jer bi se pokazalo u svijetu da jednostavno nismo vjerodostojni u postupcima javnih natječaja međunarodnih javnih natječaja za velike projekte."
Galić se složio da javnost može komentirati arhitekturu, ali je branio ideju da Maksimir treba dobiti novo rješenje koje će biti uklopljeno u prostor. Kritizirao je dosadašnje zahvate na stadionu i poručio da se pri odlučivanju ne bi trebalo voditi samo trenutačnim raspoloženjem javnosti. Ivković je, s druge strane, smatrao da je političko uključivanje u ovakvu situaciju očekivano. Prema njegovu tumačenju, reakcija vlasti uslijedila je nakon snažnog pritiska dijela navijača i javnosti, a političari moraju voditi računa i o biračkom tijelu. Istodobno je naglasio da smatra kako struku treba uvažavati.
Bagić je ponudio svojevrsnu srednju poziciju: struka, smatra, treba suziti izbor na nekoliko prihvatljivih rješenja, ali konačna odluka mora biti politička jer su Grad i država investitori i financijeri projekta. "Posao struke je suziti izbor", rekao je Bagić, uz ocjenu da su se Grad i Vlada sami doveli u problem time što su odabrali proceduru u kojoj je stručno ocijenjeni projekt automatski postao pobjedničko rješenje. U jednom trenutku bio je još izravniji: "Vlada i Zagreb su se sami uvalili u ovu situaciju jer su odabrali krivi postupak i krivi put u izboru rješenja."
Rasprava je u jednom trenutku postala vrlo konkretna. Galić je za sadašnji Maksimir rekao da je "sramota Zagreba" i otvorio pitanje novca koji je tijekom godina potrošen na njegovu obnovu. Smatra da je novi stadion trebalo graditi tako da bude prilagođen prostoru Maksimira i njegovoj povezanosti s parkom i šumom. "Ovo je sramota Zagreba. Nitko ne govori koliko je novaca utrošeno, da ne kažem ulupano, u obnovu maksimirskog stadiona", rekao je Galić, problematizirajući ranija ulaganja u stadion.
Istodobno, kada je Ivković problematizirao izgled novog projekta i sivu betonsku konstrukciju, Galić mu je odgovorio da novi stadion neće biti "šaka u oko" jer je prema Maksimirskoj šumi otvoren. "Neće biti šaka u oko jer ona je otvorena", rekao je Galić, dodajući da ne tvrdi da je riječ o najboljem rješenju, ali smatra da ga treba promatrati u kontekstu prostora u kojem će se nalaziti.
Što se tiče političkih posljedica ovakve zagrebačke situacije, gosti su se dotaknuli i reakcija Andreja Plenkovića i Tomislava Tomaševića. Ivković je Plenkovićev potez oko stadiona opisao kao politički odgovor na pritisak javnosti i navijača, dok je Bagić ponudio tezu da je premijer reagirao brzo i zato što je očekivao drukčije ponašanje gradske vlasti. Prema Bagićevoj interpretaciji, Plenković je svojim istupom pokušao politički preduhitriti Tomaševića, dok je zagrebački gradonačelnik potom reagirao drukčije nego što se očekivalo. Bagić je tu svoju interpretaciju izrekao vrlo slikovito: "Zato je on izašao prvi da bi stavio u šah Tomaševića. To je moja teza." To su, međutim, stavovi izneseni u emisiji, a ne utvrđene činjenice o motivima političara.
Gosti su se dotaknuli i SDP-a, za koji su ocijenili da se posljednjih mjeseci teško nameće na velikim političkim temama – od Gospića, preko zagrebačkog štrajka, do Dinamova stadiona. Bagić i Galić posebno su problematizirali poziciju stranke, dok su ostali govorili o njezinoj ulozi u aktualnoj političkoj situaciji. Na kraju je rasprava otišla i prema Splitu i Poljudu, čime se otvorilo šire pitanje sportskih objekata i odnosa politike, navijača i struke. I ondje su gosti imali različite poglede na to treba li rekonstruirati postojeći stadion ili graditi novi.
Jednako žestoka rasprava razvila se oko štrajka u Zagrebačkom holdingu i ZET-u. Ivković je rekao da je njegov osobni stav da je štrajk "potpuno legitiman", dok je Galić dodao da je pravo radnika na štrajk legitimno, ali je istodobno upozorio na posljedice potpunog prekida javnih usluga. Istaknuo je da je prvi put u svojoj dugoj novinarskoj i diplomatskoj karijeri imao problem stati na stranu štrajkaša. "Ovo mi je prvi put u mom dugom životu, iskustvo i novinara i diplomate, da u jednom štrajku nisam mogao do kraja biti na strani štrajkaša. Prvi put."
Njegov je ključni argument bio da sindikati nisu osigurali minimalni servis. "Da su osigurali minimalni servis, imali bi moju podršku. Bez minimalnog servisa nisu imali i nemaju moju podršku", kazao je Galić, ističući da su u ovom slučaju posljedice najviše osjetili građani. "Ovo je bio zapravo sukob između jačih i slabijih, pri čemu su slabiji bili građani", rekao je Galić.
Dragan Bagić nije se složio s takvim tumačenjem. Upozorio je da se pravo na štrajk ne može vezati uz to jesu li radnici dovoljno "siromašni" da bi javnost njihove zahtjeve smatrala opravdanima. "Imamo negativan stav. To je po meni posve pogrešno polazište. Jer smisao štrajka je unapređenje životnih uvjeta, a ne izvlačenje iz gliba." Dodao je da se ne može očekivati da samo radnici s najnižim primanjima imaju pravo tražiti bolje uvjete. "Smisao sindikata i štrajka nije da ljude ne drže gladnima, nego da dižu životni standard, životne uvjete na neku pristojnu, dostojnu razinu." Bagić je pritom upozorio da bi, ako se kao kriterij uzmu posljedice za građane, gotovo svaki štrajk u javnim službama mogao biti doveden u pitanje. "Ako taj standard uvedemo, onda obrazovanje, zdravstvo, socijalna skrb nikad neće moći štrajkati."
Galić je, međutim, ostao pri stavu da je u ovom slučaju odnos snaga bio drukčiji nego kod klasičnih štrajkova. Istaknuo je da je bio posebno pogođen prizorima građana koji su zbog prekida prijevoza teško dolazili do liječnika. "Bio sam šokiran emotivno i ljudski gledajući moje vršnjake, čak i starije od mene i fizički slabije od mene, kako sa štapom hodaju kilometre do svoga liječnika." Bagić je pritom priznao da je neosiguravanje minimalnog servisa bila pogreška sindikata, ali je ponudio drukčiji scenarij. Smatra da bi ograničen broj tramvajskih linija u nekim okolnostima mogao izazvati još veći kaos jer građani ne bi znali na koje se linije mogu osloniti.
I pitanje plaća izazvalo je podjelu. Budak je upozorio da štrajk prije svega nanosi štetu građanima, a ne poslodavcu, te je propitivao opravdanost zahtjeva sindikata nakon velikih povećanja plaća u prethodne tri godine. Bio je vrlo izravan: "Kome je u tri godine plaća išla 60 ili 80 posto gore. Nikome." A kada je govorio o ponudi za povećanje plaća, dodao je: "Nitko u Hrvatskoj neće dobiti 14 posto u godinu dana." Bagić je takav argument odbacio. Upozorio je da se time stvara pogrešan standard prema kojem bi pravo na štrajk bilo rezervirano samo za radnike s najnižim primanjima. Prema njegovu tumačenju, cilj sindikalnog djelovanja upravo je poboljšavati životni standard, a ne samo spriječiti siromaštvo. Ivković je otvoreno rekao da je njegova načelna simpatija prema radnicima u ovom slučaju ustupila mjesto brizi za građane koji su ostali bez osnovnih usluga.
FOTO Ovo je svih 88 ideja za novi Maksimir: Pogledajte kako je mogao izgledati
Otvori KEKS Pay
Kaže centralni komitet da je sve po zakonu. Drugovi, raziđite se, gotovo je.