Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 158
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
ŽIVOTNE PRIČE BY DEA REDŽIĆ

'Kakva greška života': Na rubu suza Ćipe Mlinarić o ubijenom bratu i jezivim silovanjima u logoru

15.11.2026.
u 15:13
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Na rubu suza Ćipe Mliarić u Životnim pričama prvi put otkriva Dei Redžić priču o ranjenom srpskom vojniku kojeg je Blago Zadro nahranio, a koji je poslije prešao na hrvatsku stranu. O Mariju Radiću kaže: „Ucijenio je Škoru, htio je i mene!“

Sa 22 godine morao je odlučiti hoće li krenuti po ranjenog brata u vukovarsku bolnicu. Vjerovao je da je ondje najsigurniji. U logoru je poslije doznao da brat nije na popisu Crvenog križa. U novoj epizodi emisije „Životne priče“ Stipo Mlinarić Ćipe novinarki Dei Redžić govori o odluci koja ga prati cijeli život, danima obrane Vukovara, zarobljeništvu i ženama koje su bile zatočene i silovane. Otkriva i priču za koju kaže da je vjerojatno nikada prije nije javno ispričao: o ranjenom srpskom rezervistu kojeg su branitelji mogli ubiti, ali su prekinuli pucnjavu i pozvali njegove suborce da dođu po njega.

„Mislio sam da je bolnica najsigurnije mjesto gdje bi mogao dočekati pad grada. Kakva greška, kakva greška života“, prisjeća se Mlinarić. U posljednjim danima obrane Vukovara razmišljao je treba li pokušati doći do brata Mileta i izvući ga iz bolnice. Mile je bio ranjen na Trpinjskoj cesti. Mlinarić je strahovao da bi ga pokušaj prolaska kroz neprijateljske redove mogao stajati života. Prijatelj Robert Zadro rekao mu je da će krenuti s njim ako tako odluči. „Zamislite mladog čovjeka s 22 godine. Razmišljaš što ću napraviti sa svojim bratom, koji je dobio dijete. I ja trebam sada odlučiti o njegovoj sudbini“, govori. Mislio je da će ranjenici u bolnici biti zaštićeni Ženevskim konvencijama. Mile je ostao ondje. Ubijen je na Ovčari.

Prvi nagovještaj što se dogodilo Mlinarić je dobio u logoru u Nišu. Kada su predstavnici Međunarodnog Crvenog križa pitali zarobljenike imaju li članove obitelji za koje se raspituju, rekao je da mu je brat ranjen i ostao u vukovarskoj bolnici. Mjesec dana poslije dočekala ga je vijest da Mile nije na popisu Crvenog križa. „To mi je bio prvi signal da neće izaći na dobro“, kaže. Mlinarić se prisjeća i brata iz vremena prije rata. Odrasli su u radničkoj obitelji; majka je radila u Borovu, a otac je kao gastarbajter radio u inozemstvu. Obojica su voljela motore i zajedno pratila utrke. Govoreći o majci, Mlinarić se prisjetio njezinih riječi iz posljednjeg dana života u bolnici: „Imala sam najboljeg sina na svijetu.“ O bratu danas kaže: „Rekao bih mu samo da ga beskrajno volim.“

Osamnaest mladića na Trpinjskoj cesti

Mlinarić je u obranu Vukovara otišao kao mladić. Imao je 22 godine, a Turbo vod, kojem je pripadao, brojio je 18 mladića u dobi od 18 do 25 godina. Skupinu je okupio Blago Zadro. Mlinarić govori o njemu kao zapovjedniku kojem su vjerovali i koji im je bio poput oca. Na Trpinjskoj cesti branili su grad zajedno s drugim skupinama, među njima Žutim mravima i Pustinjskim štakorima. U emisiji se vraća pogibiji suborca Antuna Baće Šimića. Dan prije akcije u kojoj je trebalo srušiti kuću koja im je otežavala položaj, Mlinarić i Zadro tražili su eksploziv po Vukovaru. Plan je bio da rano ujutro krenu postaviti eksploziv. Šimić je, međutim, inzistirao da umjesto Mlinarića ide on.

Mlinarić je zaspao, a Šimić je poginuo u minobacačkom napadu. Prisjeća se da je Šimić nakon ranjavanja Roberta Zadre rekao da mu odnese pištolj ocu i pozdravi dečke na položaju. „On je otišao umjesto mene“, kaže Mlinarić. Priznaje da je tek poslije povezao Šimićevu odluku s molbom njegova brata Mileta da pazi na mlađeg brata. O poginulim prijateljima govori kao o ljudima s kojima je odrastao i koji su u ratu jedni druge štitili. Pred kraj obrane branitelji su se morali povlačiti s Trpinjske ceste jer im je neprijatelj došao s leđa. Mlinarić kaže da su u podrumima prikupljali civile i odvodili ih u kombinat Borovo kako ih ne bi ostavili u kućama tijekom borbi. Ondje se okupilo nekoliko tisuća ljudi. Tišinu koja je zavladala opisuje kao znak da se sprema zlo. Navikao se na pucnjavu i granatiranje, ali ta ga je tišina uznemirila.

Poslijepodne je stigla poruka da izvuku ranjenike iz zgrade Borovo Commerce, koja je bila pod vatrom i urušavala se. Mlinarić i drugi branitelji ostavili su oružje i potrčali prema zgradi. Dočekali su ih vojnici s uperenim puškama. Zarobljene su razdvajali, a neke odmah ubijali. Među ubijenima je, prema njegovu iskazu, bio osamnaestogodišnji pripadnik Turbo voda Vjekoslav Jurčec, kojeg su odveli u kuću na Trpinjskoj cesti, poslije poznatu kao Krvava kuća. Zarobljenike su ukrcali u autobuse. Mlinarićev autobus prošao je pored uništenih tenkova na Trpinjskoj cesti, a zatim skrenuo drugim putem. Njegov suborac Tomislav Šestan odveden je drugim autobusom. Mlinarić kaže da do danas nema ni njegovih posmrtnih ostataka. „Njegova majka nema gdje zapaliti svijeću“, govori.

Logor, hladnoća i svjedočenje o silovanjima

Mlinarić je nakon zarobljavanja odveden u logor Stajićevo, a zatim u zatvore u Nišu i Sremskoj Mitrovici. U zatočeništvu je proveo 272 dana. Stajićevo opisuje kao štalu bez prozora, u kojoj je bilo oko tisuću zarobljenika. Spavali su na podu, u hladnoći. Kaže da je temperatura padala do minus 20 stupnjeva, da im se voda u plastičnim bocama ledila te da su tek poslije dobili malo slame i jednu deku na dvojicu. Prisjeća se dolaska predstavnika Međunarodnog Crvenog križa, koji su, prema njegovu iskazu, plakali kada su vidjeli uvjete u kojima su zarobljenici živjeli. Nakon njihove intervencije logor Stajićevo zatvoren je, a zatočenike su premjestili u vojne zatvore.

U razgovoru govori i o hrvatskim ženama koje su bile zatočene. U Sremskoj Mitrovici, kaže, čuo je krikove žene koju naziva Manda. Ne iznosi njezino prezime. Prema njegovu svjedočenju, bila je zatočena i silovana devet mjeseci. Spominje i žene koje možda nikada nisu govorile o silovanju jer ih je bilo sram. „Koliko je stotina žena silovano? Neke su možda prešutjele, možda nikad nisu ni rekle da su silovane“, kaže. Mlinarić govori i o propagandi koju je, kako kaže, slušao u zarobljeništvu. Spominje novinske tvrdnje da su hrvatski branitelji pekli srpsku djecu te navodi da su te tvrdnje poslije demantirane. U emisiji iznosi vlastito viđenje postupanja prema civilima u Vukovaru i kaže da su srpski civili u skloništima dobivali hranu i pomoć kao i svi drugi. Prisjeća se da branitelji pred kraj više nisu imali kruha, ali su ga dijelili civilima.

Dvije priče o ranjenim srpskim vojnicima

Jednu priču Mlinarić uvodi riječima da je vjerojatno nikada prije nije javno ispričao. U okršaju na Trpinjskoj cesti ranjen je srpski rezervist. Branitelji su ga vidjeli kako leži i doziva pomoć. Prestali su pucati i poručili drugoj strani: „Mi nećemo pucati. Idite vi po njega.“ Dvojica vojnika istrčala su po ranjenika, a hrvatski branitelji su ih štitili dok su ga izvlačili. Mlinarić taj događaj uspoređuje s pogibijom suborca koji je ranije pokušao izvući tijelo poginulog zapovjednika. Kaže da su u tim trenucima branitelje vodile ljudske vrijednosti i da nisu imali poriv za osvetom.

Opisuje i drugog srpskog vojnika, vozača tenka koji je nakon uništenja tenka pobjegao u srušenu kuću i ondje se skrivao osam ili devet dana, hraneći se umakom od rajčice. Kada se predao, odveli su ga Blagi Zadri. „Mali, jesi gladan?“ bila je, prema Mlinarićevu sjećanju, prva Zadrina rečenica. Dao mu je kruh i narezak. Taj je vojnik poslije prešao na hrvatsku stranu. Mlinarić kaže da danas živi u Zagrebu, ali njegovo ime ne izgovara zbog njegove obitelji.

Obitelj nakon rata i ulazak u politiku

Nakon povratka iz logora Mlinarić je želio zasnovati obitelj i pokušati živjeti normalno. Oženio se, dobio dvojicu sinova i napustio hotel u kojem je živio kao prognanik. Godine 1995. otišao je u podstanarstvo, iako je u hotelu imao osigurane obroke i nije morao plaćati režije. „Nisam htio ostati u tom kotlu, u tom vrtlogu. Htio sam se izvući iz toga, osnovati obitelj i živjeti svoj život“, kaže. Danas je djed. U politiku je ušao nakon što je osnovao obitelj. Kao ključni razlog navodi potragu za nestalima i želju da se procesuiraju ratni zločini. Sudjelovao je u predsjedničkoj kampanji Miroslava Škore, a potom postao jedan od osnivača Domovinskog pokreta.

Posebno govori o Centru dr. Ivana Šretera i nastojanjima da se pronađu nestali. Kaže da je prikupljao informacije o ljudima odvedenima na Petrovačku dolu te da je podnio kaznene prijave protiv više od 400 pripadnika JNA za koje smatra da postoje ozbiljne indicije da su počinili ratne zločine. U emisiji tvrdi da je informaciju o mogućem mjestu na kojem su pokopani zarobljenici proslijedio nadležnoj službi. Njegove tvrdnje o lokacijama i postupcima iznosi kao osobno saznanje i dio svojeg rada na pronalasku nestalih. O odnosu prema politici govori i kroz prijepore u Domovinskom pokretu. Prisjeća se odlaska Miroslava Škore i iznosi tvrdnju da je Škoro bio ucijenjen. Govori i o vlastitom sukobu s Marijem Radićem, za kojeg tvrdi da mu je preko posrednika prijetio kaznenom prijavom i tražio da mu se prikloni. Mlinarić kaže da nije ni pogledao fascikl koji mu je donesen, nego ga je bacio. Radiću pripisuje i pokušaj pritiska oko Centra dr. Ivana Šretera. U emisiji su to Mlinarićeve tvrdnje.

Njegovi politički stavovi i poruka mladima

Mlinarić obrazlaže i svoje neslaganje sa SDSS-om te tvrdi da je ulazak Domovinskog pokreta u Vladu promijenio smjer vlasti. Kao primjere navodi Zakon o grobljima, uklanjanje četničkih spomenika i dogovor o osnivanju javne ustanove za istraživanje komunističkih zločina. Govori o obilježavanju Vukovara i protivi se izjednačavanju žrtve i agresora. U emisiji komentira i stanje u Srbiji, Aleksandra Vučića, studentsku listu i isticanje Ratka Mladića. Riječ je o njegovim političkim ocjenama.

Osvrće se i na raspravu o Anti Paveliću i Josipu Brozu Titu. Kaže da osuđuje fašizam i nacizam, ali i komunističke zločine te da zločin smatra zločinom bez obzira na uniformu ili stranu koja ga je počinila. Govori i o Thompsonovim koncertima i promjenama koje, prema njegovoj ocjeni, nastupaju otkako je Domovinski pokret u Vladi. Na pitanje o navijačima kaže da kaznena djela moraju imati posljedice, bez obzira na to kojoj navijačkoj skupini netko pripada. Istodobno podsjeća na pomoć koju su navijači pružali nakon potresa i tijekom požara te na njihovo okupljanje i odavanje počasti poginulima u Vukovaru. O ljudima koji su lažno stekli braniteljska prava govori kao o prevarantima koji trebaju odgovarati, a ne kao o braniteljima.

Za Mlinarića nestali nisu zatvoreno poglavlje. Kaže da se iz Vukovara još traži oko 300 ljudi, a ukupno više od 1700 osoba. „Dok ne pronađem Tomu Šestana i ostale branitelje, neću odustati“, poručuje. Dodaje da će svjedočiti o 1991. studentima i svima koji ga pozovu. U razgovoru kaže da je ispričao tek „pet posto“ onoga što bi mogao reći. Mladima poručuje da vjeruju u sebe i ne odustaju od svojih ideala. „Među vama je sigurno i Blago Zadro“, kaže, objašnjavajući da vođu iznjedri situacija. Poziva ih da se bore za ono u što vjeruju i da ih vode poštenje, dobrota i čovjekoljublje. Cijelu emisiju „Životne priče“ pogledajte u videu.

Komentara 25

SV
Svastacuje
15:58 15.11.2026.

Kolika je veličina Hrvatski branitelja koji se nisu osvećivali kokardašima petokrakašima i njihovim obiteljima... Hvala Vam za slobodnu Hrvatsku.. Kolika je razlika čovjeka od zvijeri....

RO
Robovi
15:19 15.11.2026.

Heroj

V0
Vlaskoulicanec2.0
17:03 15.11.2026.

Koji odvratni komentari srpskih botova!!!! Da se to još u RH dozvoljava i to na (skoru) 35. godišnjicu pada Vukovara! Sramota!!!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata