Sedam sudaca Ustavnog suda usvojilo je u ponedjeljak Pravilnik o tonskom snimanju sjednica. Ustavni sudac Andrej Abramović jedan je od troje sudaca koji nije sudjelovao u donošenju te odluke. U Političkom intervjuu tjedna Večernji TV-a na pitanje je li za njega donesena odluka valjana, odnosno zakonita kazao je da nije jer je odluka o snimanju bilo čega na sudu poslovnička odluka, a za izmjenu Poslovnika potrebna je kvalificirana većina, odnosno dvotrećinska većina od devet, a ne sedam sudaca. Kazao je da je u svemu tome paradoksalno i što je odluka o tome što se snima i što sa snimkama donesena mjesec dana nakon odluke o tome da se snima.
Obzirom da kaže da je odluka za njega nezakonita upitan je hoće li je se onda pridržavati ili će ju pokušati osporiti. Kazao je da nije siguran da ju može osporiti jer sudovi, a posebno sud kao što je Ustavni sud djeluje po principu većine. Ako se procjenjuje neki zakon, je li u skladu s Ustavom ili nije, sudac koji ostane u manjini kao netko tko smatra da nije po Ustavu, može, objasnio je, napisati nekakvo izdvojeno mišljenje i dati svoju argumentaciju. Pa jednog dana možda ispadne, kaže, drugačije. Na pitanje je li to onda rješenje, da dolazi na sjednice koje se snimaju, ali da istakne u izdvojenom mišljenju kako smatra da se snimaju protuzakonito, Abramović je kazao kako je to više puta već rekao javno pa ne vidi potrebu da to svaki put "trpa" u zapisnik.
Ne misli da je pogriješio što nije došao u ponedjeljak na sjednicu na kojoj se glasalo o tome hoće li se sjednice snimati ili ne i već na toj sjednici dao svoje izdvojeno mišljenje protiv te odluke. - Ne mislim da sam ni na koji način pogriješio što nisam bio na sjednicama. Biti na sjednicama koje se nezakonito snimaju nije neki plus, više je minus, ali to ide na dušu onima koji su bili. Ja takav grijeh na sebe nisam uzeo-kazao je. Upitan je i na temelju čega tvrdi da je trebalo odluku o snimanju donijeti na temelju promjene Poslovnika, a ne putem pravilnika obzirom da se sedam njegovih kolega očito s time ne slaže kazao je da se oni očito slažu s nekim drugim. - Tako bih ja to kazao To nije pitanje izbora. Ne ide to tako. Sud ima zakon, Ustavni zakon o Ustavnom sudu i ima Poslovnik Ustavnog suda. Tamo sve piše. Nije to tako dugačko, lako se pročita -kazao je i ponovio kako se sedam kolega ne slaže s njim, ali se očito slažu s nekim drugim tko nije nužno predsjednik suda, a koji se isto možda, nastavio je, slaže s nekim drugim.
Na pitanje jel hoće reći da djeluju pod nekim pritiskom Abramović je kazao da to on nije rekao već da je rekao da se očito slažu s nekim drugim. Komentirao je i činjenicu da je odluka donesena bez troje sudaca unatoč tomu što su predlagali da se sjednica na kojoj će se odlučivati o snimanju održi u prostoriji u kojoj se ne snima. Odbili su i to smatra pogrešnom odlukom jer dok nema valjane odluke da se nešto snima i što se snima, dotle se ne bi ni smjelo, kaže, snimati. -Ne može čin prethoditi odluci. Ne možete nekoga smaknutim a onda ga nakon 25 dana osuditi na smrt strijeljanjem. To tako ne ide. Ovdje se desilo potpuno obrnuto. Bez ikakve odluke se nešto izvršilo pa se sad pokušava kroz vrijeme to pokrpati. Tome se pokušava dati nekakav zakonski naknadni pristanak-kazao je. Na pitanje kako bi glasao da je kojim slučajem predsjednik Ustavnog suda Frane Staničić kao točku dnevnog reda stavio promjenu Poslovnika i tražio da se snimanje uredi na taj način Abramović je kazao kako postoje razne vrste sjednica. - Postoje plenum sjednice gdje svi sudjelujemo i to su one sjednice na kojima bi prema zakonu mogli sudjelovati i mediji. Za te sjednice nema baš nikakvog razloga da se ne odluči da se snimaju. Ako se na to ograničimo, ja sasvim sigurno ne bih imao ništa protiv. Ali, ako se snima, ovako kao sada, u dvoranama u kojima se održavaju vijeća, onda bih ja bio protiv jer nema niti jednog razloga na svijetu da predsjednik suda prisluškuje što vijeća rade. Baš me zanima iz kojeg razloga on to želi znati-kazao je.
Za tvrdnje predsjednika Ustavnog suda da se odlučilo snimati kako bi se potkrijepila vjerodostojnost zapisnika jer je dolazilo do prijepora oko toga tko je što govorio ranije i mijenjanja iskaza Abramović je rekao kako je to samo lijepi način da se kaže: "Oni tamo lažu". - Možemo se častiti, znam i ja nekoliko lijepih načina da kaže da oni drugi lažu-kazao je. Obzirom da je u ponedjeljak izjavio za N1 da "neće tjerati mak na konac" i da će o svemu, što dalje, razgovarati i sa Lovorkom Kušan i Sanjom Bezbradica Jelavić, sutkinjama koje također nisu sudjelovale u donošenju odluke o snimanju upitan je i znači li to da su ipak spremni na kompromis. Rekao je da još nije razgovarao s kolegicama jer nisu našli prostoriju koja nije ozvučena. - Trenutno imamo dvije promjene u odnosu na ono što je bilo prije mjesec dana. Jedna promjena je da imamo snimanje, nekakav papirići koji bi kao trebao opravdati naknadno to snimanje. Imamo i drugu stvar, da se kao iz neba pojavilo pitanje javnosti na sudu koje smo mi više puta pokušavali pokrenuti svaki put ostali u manjini proteklih godina. Čini se da se, pokušavajući opravdati to nezakonito snimanje, desila jedna dobra stvar, a to je da se to pokušalo opravdati s javnošću. To je nešto dobro što se desilo i stoga to pozdravljam. Trudio sam se godinama da se to desi, nisam uspio. Meni se čini da bi se tome trebali prvenstveno mediji veseliti. Ja mislim da to tako mora biti. Sudovi moraju biti otvoreni za javnost. Ne zato što je to meni lakše, nego zato što to tako treba biti-poručio je.
Kazao je i kako je predsjednik suda bio protiv toga ranije, ali da se predomislio kada je pukla afera sa snimanjem. Tada je prvo rekao da to radi radi zapisnika interno, a nakon što je premijer kazao da to radi radi javnosti, a da smo mi protiv javnosti iako smo se mi cijelo vrijeme zalagali za javnost, onda je, kazao je, "okrenuo ploču" i to mu je sad ok. Na pitanje ima li više povjerenja između njega i predsjednika Ustavnog suda i mogu li dalje, nakon svega, normalno funkcionirati Abramović je istaknuo kako to sigurno nije normalno funkcioniranje, ali i da povjerenje nije nužno za njihov posao. - Povjerenje je nužno za jednu ugodnu kolegijalni atmosferu. To ne postoji. Iskreno rečeno, ja se ne osjećam krivim, ali mi je žao. Međutim, povjerenje nije nužan sastojak za funkcioniranje suda. Nužna je stručnost i minimum profesionalne hrabrosti-kazao je i dodao kako se nada je on svoj minimum stručnosti i minimum profesionalne hrabrosti već dokazao u deset proteklih godina. Ako nije do sada, onda ni neće, dodao je.
Pale su i teške riječi. Predsjednik Ustavnog suda kazao je za trojicu sudaca da su oni koji ne žele rješavati probleme. Predsjednik saborskog Odbora za Ustav Ivan Malenica da žele blokadu institucije. Na pitanje što bi im poručio kaže: "Ako smo mi blokaderi, oni su ćaciji". - A blokaderi pobjeđuju- kazao je. Na pitanje misli li da će izvući pobjedu iz svega na kraju rekao je da to možda neće biti za njegovog života, ali jednog dana sigurno hoće. Govorio je i o izboru tri ustavna suca i činjenici da Ustavni sud djeluje u krnjem sastavu još od travnja. Kazao je da se nada da će se Ustavni sud popuniti, ali i da izbor u sebi ima ugrađenu grešku. - U političkom sustavu kakav je naš u kojem imate dominantne dvije političke stranke, logično bi bilo da se bira paran broj sudaca jer kod neparnog broja uvijek će na zadnjem biti pitanje premoći. Možda u finim zemljama sa dugotrajnom demokratskom tradicijom nema pokušaja utjecaja na sud, ali mi još nismo došli do tog stupnja. Ako imate neparan broj sudaca, uvijek će postojati mogućnost pokušaja utjecaja na sud, a da ne govorimo o tome da nas iskustvo uči iz prošlog pa i ovog saziva da ima onih koji nisu, kako bi se reklo, imuni na na raznorazne ponude-kazao je.
Na pitanje je li ugroženo donošenje važnih odluka i zaštita ustavnih prava građana obzirom da sud djeluje u krnjem sastavu kazao je da troje sudaca od trinaest, koliko ih fali, nije malo. - To je blizu 30 posto i to znači da su točno za toliko ugrožena prava građana, odnosno manje će se zaštititi prava građana za toliko za koliko mi nemamo sudaca. Deset sudaca ne može napraviti koliko i njih trinaest, a i bolje je čuti trinaest mišljenja nego deset-rekao je. Iznio je i zanimljiv podatak da otkako sud radi u krnjem sastavu suci su malo "potegli"i riješili više predmeta nego u isto vrijeme prošle godine, kada su radili u punom sastavu. Ipak, tako se, dodao je, ne može raditi na duži rok. Za podjelu na naši i vaši suci rekao je da je medijski spin i da ustavni sudac ne bi trebao biti ničiji. Na pitanje vrijeđaju li ga komentari da je na linku s oporbom, posebno s predsjednikom države Zoranom Milanovićem kazao je da ga vrijeđaju, ali ne jako. I da se ne obazire na njih previše. - Toliko već imamo staža. Toliko sam već navikao. Znate, pozicija suca vam je takva da uvijek nekome nisi dobar-kazao je.
Na kraju je upitan i za ustaški pozdrav Za dom spremni za koji je Ustavni sud rekao da je to protuustavni pozdrav i zašto i dalje postoje nedoumice u društvu u kojima se to dovodi u pitanje kao što je slučaj s HOS-ovim obilježjima i pjesmom Čavoglave. Abramović kaže da nikakva odluka nije donesena već su predsjednici Ustavnog suda, prošli i aktualni, na vam komunicirali da je ZDS protuustavan. Iako se slaže s njihovim mišljenjem ne sviđa mu se što su to komunicirali na van jer predsjednik Ustavnog suda je samo jedan od trinaest sudaca i nema, kaže, ni na koji način mandat da o nečemu što je potencijalno posao suda govori javno. - Čak i onda kad se poklapa s mojim stavom to jednostavno tako ne može. Ali mi smo se ovdje navikli da to tako može. Mi volimo gazdu, čini mi se, kao zemlja- poručio je Abramović. Dodao je i da su odluku o ZDS mogli imati da su neki državni organi to dotjerali do Ustavnog suda, ali to se nije dogodilo. Misli da nema načina da Ustavni sud sam donese takvu odluku. Prema zakonu Ustavni sud može, kaže, obavijestiti sabor o uočenim pojavama neustavnosti. Ne zna bi li bilo mudro to učiniti, ali je siguran, kaže, da bi bilo besmisleno i da s time ne bi ništa postigli. - Za dom spremni nemate ni u kakvom propusu, ni u kakvom zakonu. To vam je jedna nezakonita i neustavna praksa koju lijevom rukom zaustavljaju, a desnom rukom potiču oni koje se pita u ovoj zemlji i ta praksa praksa nije nešto čime se bavi Ustavni sud-zaključio je Abramović.
Andrej Abramović je očito Možemovski igrač koji sabotira ustavni sud. Bojati se snimanja može samo osoba koja ima kvarne i neiskrene namjere. Eto to vam je ta progresivna ljevica. Sramota