Hrabrost ili ludost, kako god to nazvali, ali jedna neki će pomisliti i krhka plavokosa žena ovih je dana sve dignula na noge, od policije do Vlade i Ministarstva poljoprivrede. Kravlje ludilo bila je, naime, posljednja kap koja je prelila ionaku punu čašu veterinarke iz Ivankova Antonele Wendling, koja već godinama upozorava na agromafiju. Od nekih kolega veterinara i veterinarskih inspektora do nakupaca i najkrupnijih riba u lancu mesoprerađivačke industrije.
Prevarili su se samo u jednom ludu kravu pronašli su upravo na njezinu terenu, na kojemu godinama pokušava uvesti red. Ne preza ni od toga da se zamjeri seljaku, tražeći od njega da radi pošteno i poštuje sve mjere koje je naredilo mjerodavno ministarstvo, ni kolegama veterinarima koji joj se godinama miješaju u posao, nekažnjeno kršeći ovlasti za koje se izborila tek nakon pet godina dokazivanja. Tako su utovarili i ludu kravu, ne obazirući se na to da ju je, prema ovlastima ministra Čobankovića, samo Nela mogla otpraviti. No trebala je gotovo poginuti na autocesti Zagreb Kopanica, s koje ju je agromafija, na koju je upozorila, htjela izgurati, da se pokrene lavina. A pokrenuli su je oni koji su se u početku snebivali i novinare koji su bili na tragu ludoj kravi nazivali lešinarima, a veterinare svecima. Čak i kad je u pitanju javna tajna da se u državi, u kojoj bi i sivo tržište trebalo ubrojiti u bruto domaći proizvod, 60 posto stoke trži na crno.
Veterinarska ambulanta njezina oca, koji je nosio laskavu titulu najomiljenijeg veterinara u 20-ak vinkovačkih sela, 1999. godine nije radila ni tri tjedna kad je doživio infarkt u štali. Ambulantu je preuzela Nela boreći se s nepravdom koju joj je najviše nanosila upravo očeva donedavna tvrtka Veterinarska stanica Vinkovci. Pravilnik o uređenosti objekata morale su poštovati i sve veterinarske stanice, koje su potkraj 90-ih također zaplivale privatnim vodama, no on se na njih nije odnosio zbog protekcija Veterinarske uprave.
Čak im se, tvrdila je, protuzakonito produljivala koncesija i aneksi ugovora kako bi se "male" držalo podalje od povlaštenih koji su najveći dio ovlasti, što ih je plaćala država, obavljali i u neodgovarajućim i neregistriranim objektima. "Mali" na čelu s Nelom čak su se bili organizirali i podnijeli ustavnu tužbu. Nela je pisala prijave, molbe, zahtjeve, tužbe... I Tomčiću, Račanu, Pankretiću... Kad je Statut Hrvatske veterinarske komore proglasila nevrijedećim, Antonela je gotovo izgubila licenciju za rad. Potiho su joj šapnuli kako bi se ona osjećala da netko sutra otvori ambulantu tik do njezine. Išlo se tako daleko da je natječaj za koncesije raspisan u svim općinama u Hrvatskoj osim u onima koje su kontrolirali Vinkovci, da bi joj nakon godinu i pol koncesiju dao ministar Čobanković koji je razbio dotadašnji monopol "velikih".
Je li vrijeme da se suzbije i agromafija na terenu, pita se Nela koja je ovaj put odlučila ustrajati dokraja. Hoće li iz te bitke struka i pošten rad napokon izaći kao pobjednici? Ili će se, kao i dosad, trenutačna afera zataškati uz tek dvije-tri usputne i najmanje krive žrtve?
