Vukovarka Ana Horvatinec, hrvatska braniteljica i 60-postotni invalid, danas živi u Petrinji. Do prije godinu i pol dana primala je invalidninu na temelju rješenja o invalidnini i priznatog sudjelovanja u obrani Hrvatske. Međutim, prije godinu i pol dana njen je slučaj poslan na reviziju i otad joj je obustavljena invalidnina dok se postupak ne dovrši.
- Nisam protiv revizije i nisam jedina kojoj je rješenje u tome postupku. Međutim, nepravedno je što se za to vrijeme obustavlja isplata, a još više što revizija traje nedopustivno dugo. Od siječnja prošle godine nisam od Ministarstva hrvatskih branitelja primila doslovce nikakvu obavijest. Tako ne znam jesu li primili moje papire, rade li na njima ili su oni negdje u kakvoj ladici ili podrumu. Godinu i pol živim bez prihoda i samo zahvaljujući suprugovoj maloj mirovini uspijevamo preživjeti - kaže Ana Horvatinec.
Ana Horvatinec je u Vukovaru bila u civilnoj zaštiti, a zarobljena je kao pripadnica 204. brigade HV-a 18. studenoga 1991. godine. Tog je dana Vukovar pao u ruke agresora, a Ana je odvezena u logor u Srijemsku Mitrovicu, gdje je bila zatočena do polovice siječnja 1992. godine.
- Čini mi se da je za Ministarstvo hrvatskih branitelja bilo sporno što nemam potvrdu o trajanju braniteljskog staža. Naime, u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj dobila sam obavijest kako u evidenciji stoji da sam bila pripadnik Civine zaštite od 1. rujna 1991. do 18. studenoga 1991. te se navodi da je "zatočenje nastalo izvan navedenog perioda, pa Uprava ne može izdati potvrdu o stradavanju na osnovi zatočenja". Drugim riječima, danom zarobljavanja su me razvojačili, a ozljede koje sam zadobila u zarobljeništvu, prema tome, zadobila sam kao civil. Drugim riječima, svaki zarobljeni pripadnik vojske postaje civil i vojska prema njemu nema nikakvih obveza - napominje Ana dodajući kako je to izvan zdrave pameti.
Ana se nakon logora dugo liječila od PTSP-a, liječi se i danas, u više navrata bila je u Vrapču i Popovači. Sada živi u Petrinji, nezaposlena je, a ima 27 godine radnog staža u Tvornici obuće Borovo, ali tamo se ne kani vratiti.
- Ne mogu jer je tamo previše onih koji su bili na drugoj strani, a živci su mi preslabi da bih se nosila s time. Od Ministarstva tražim samo to da mi se kaže što je s mojim rješenjem i kad ću znati na čemu sam - zaključuje naša sugovornica.
Željko Grgurinović
