U Tunisu, kolijevci Arapskog proljeća, koji je ušao u povijest kao prva zemlja koja je pokrenula pobunu za demokraciju prije 12 godina, situacija je izuzetno alarmantna. Analitičari se danas pitaju postaje li predsjednik Kais Saied, kojeg tuniska opozicija uspoređuje sa sjevernokorejskim diktatorom Kimom, novi igrač Vladimira Putina. Saiedove pristaše su 20. ožujka, na Dan neovisnosti, nosili slike ruskog predsjednika Putina uz skandiranje “živio Putin”, “živjela Rusija”, “pobjeda Rusije”.
Ministri ‘Staljin’ i ‘Lenjin’
Predsjednik Saied opsjednut je Putinom i SSSR-om pa je za ministra unutarnjih poslova imenovao Kamala al-Fiqija, kojega Tunižani zovu “Staljin” zbog njegova velikog divljenja ovom sovjetskom diktatoru te njegovih rezonantnih slogana vezanih uz obranu radničke klase. Drugi ministar Shihab al-Makki ima nadimak “Lenjin”.
Prosvjed potpore Rusiji organiziran je samo nekoliko dana nakon što je predsjednik Tunisa izazvao široku polemiku u Tunisu i Libiji govoreći o pravu svoje zemlje na polovicu naftnog polja Bouri, koje Libija eksploatira pola stoljeća. Tijekom nedavnog posjeta sjedištu Tunisian Petroleum Activities Corporation, Saied je otvorio pitanje naftnog polja Bouri, koje se nalazi u teritorijalnim vodama koje dijele Tunis i Libija te je rekao da je njegova zemlja od toga dobiva samo mrvice. Tunis tim količinama pokriva svoje potrebe za naftom, a Međunarodni sud pravde presudio je u korist Libije.
– Postojala je namjera da se teren podijeli s Tripolijem, ali nakon 12. siječnja 1974., datuma proglašenja jedinstva između Tunisa i Libije, koje je trajalo samo nekoliko sati, prijedlog je odbijen od tuniske strane i odnosi između dviju zemalja su se pogoršali, a u svibnju 1977. Libija je dovela američku tvrtku koja je bila na rubu bankrota i postavila platformu za vađenje nafte te su se libijsko-tuniski odnosi ponovno zaoštrili – kazao je Kais Saied koji je indirektno zaprijetio Libiji ako Tunis ne ostvari svoje pravo na naftno polje Bouri.
Saiedove izjave izazvale su široku kontroverzu, šok i nevjericu u Tunisu i u Libiji, ali i diljem regije. Mohamed Aoun, ministar nafte i plina u libijskoj vladi nacionalnog jedinstva, rekao je da je “o slučaju odlučeno presudom Međunarodnog suda pravde, na temelju libijsko-tuniskog sporazuma, a dvije su strane prihvatile presudu i pomorske granice između Libije i Tunisa i tu je svima sve jasno”.
Isto tako, šef odbora za energetiku u libijskom parlamentu Issa al-Araibi rekao je da odbor proučava izjave predsjednika Saieda o naftnom polju Bouri i epikontinentalnom pojasu kako bi na njih službeno odgovorio te istaknuo da “nije moguće prihvatiti ili dopustiti da se napravi šteta bogatstvu Libije, koje pripada libijskom narodu, ni pod kojim okolnostima ili opravdanjima”.
Sud presudio za Libiju
Tuniski pravnik Abdel-Wahhab Al-Hani kazao je da je “predsjednik republike pogriješio otvorivši dosje epikontinentalnog pojasa na jednostran, provokativan način koji je u suprotnosti s međunarodnim pravom i krši suverenitet sestrinske Libije” te dodao da je spor o kontinentalnom pojasu dobila Libija, a Tunis izgubio pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu prije četrdeset godina.
Američki predsjednik Joe Biden aktivno radi na ponovnom otvaranju američkog veleposlanstva u Libiji, rekao je državni tajnik Antony Blinken senatorima, nakon što su je gotovo desetljeće nemira u glavnom gradu Libije prisililo američke diplomate na povlačenje. Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell priznao je strah Unije od eskaliranja političke i gospodarske situacije u Tunisu zbog politike predsjednika Kaisa Saieda ističući da kolaps u Tunisu prijeti dotokom migranata u EU. Napomenuo je da Unija ne može zatvarati oči pred onim što se događa u Tunisu.
VIDEO Snimke Bahmuta dronom otkrivaju razmjere uništenja dok ruska ofenziva posustaje
