Vlada Srbije želi spasiti ćirilicu od izumiranja izmjenama i dopunama Zakona o službenoj uporabi jezika i pisama prema kojima se ona mora koristiti, osim u državnim i javnim ustanovama što je i dosad bilo propisano, i u pravnom prometu. Iako je po Ustavu Srbije iz 2006. u službenoj uporabi srpski jezik i ćirilica, istraživanje iz 2014. u Srbiji pokazalo je da više od 47 % građana koristi latinicu naspram 36 % vjernih ćirilici. Ostali su koristili jednako oba pisma.
Predložene izmjene prema kojima će latinica biti pomoćno pismo neki tumače proruskim utjecajem, neki strahom da će u eri globalizacije i interneta ćirilica kao simbol kulturnog identiteta Srbije nestati, a neki ih dovode u vezu s Kosovom. Ustav Srbije propisuje u službenoj uporabi ćirilicu, no u praksi i javnosti sve više ju je potiskivala latinica, koju u Srbiji koriste već stoljeće. Rasprave o ćirilici i latinici nisu u Srbiji od jučer. Zakonske izmjene i dopune predviđaju, kako su izvijestile Večernje novosti, da se sva komunikacija državnih, pokrajinskih i organa lokalne samouprave mora voditi na srpskom jeziku i ćirilicom, a to vrijedi i za obrazovne i znanstvene ustanove, te medije čiji je osnivač država, kao i za elektroničke medije s nacionalnim, regionalnim i lokalnim frekvencijama.
Upotreba u pravnom prometu
Ćirilica je obvezna i u javnim tvrtkama i ustanovama te u strukovnim udrugama koje predstavljaju struku na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Odgovornim osobama koje ignoriraju ćirilicu i tvrtkama koje latinicom ispišu naziv robe i usluga, upute za uporabu ili jamstveni list prijete novčane kazne. Uporaba službenog jezika i pisma podrazumijeva se i u pravnom prometu između pravnih subjekata odnosno kad je barem jedna strana domaći pravni subjekt.
Odredba se posebno odnosi na obilježja tvrtki i sličnih subjekata (naziv tvrtke, sjedište, djelatnost), nazive robe, uputstva za uporabu, jamstvo, fakture, račune...
Predviđeni su i izuzeci od službene uporabe jezika i pisma, a odnose se na privatnu komunikaciju, pisanje osobnih imena, dvojezične publikacije, kompjutorske programe, znanstvena i umjetnička djela...
Za trgove, ulice, imena naselja i gradova i dosad je bilo propisano da budu na ćirilici, osim autocesta i magistrala, na kojima se koristila i latinica.
- Smatramo da je ćirilica ugrožena, jer je jedno pismo živo u mjeri u kojoj se koristi, a duh vremena, međunarodne okolnosti, razvoj tehnologije i suvremeni načini komunikacije guraju latinicu u prvi plan – kazao je potkraj srpnja ministar kulture Vladan Vukosavljević, a prenosi Ministarstvo kulture, koje na webu ima obavijesti i na latinici.
I prije je isticao da latinica kao globalno pismo dominira u javnoj uporabi, a lani je za Politiku kazao da je cilj izmijeniti zakon da se ćirilica koristi i u javnom prostoru. Prema istraživanju iz 2014. i srpski srednjoškolci preferiraju latinicu jer im je “potrebna za engleski, latinski, matematičke i kemijske formule”.
Tada je srpski lingvist Ivan Klajn za dnevnik Danas kazao da je u školi latinica u prednosti i da se ne može zabraniti učeniku da koristi jedno ili drugo pismo jer oba su službena, osim kod pisanja zadaća iz srpskog jezika ili ako profesor inzistira na ćirilici.
Lani je srpski lingvist prof. Miloš Kovačević za Blic podupro zakonske izmjene jer: “Vraćanje digniteta ćirilici je vraćanje digniteta srpskom jeziku, srpskoj kulturi kao ujedinjavajućem faktoru Srba na svim prostorima na kojima žive”.
- Koncem 80-tih u Srbiji latinica i ćirilica koristile su se 50:50. Politika je uvijek izlazila na ćirilici, a mnoge novine na latinici, knjige su se tiskale na latinici. Već stoljeće latinica je drugo pismo u Srbiji. U Bugarskoj ili Rusiji bilo bi nezamislivo uvesti latinicu, ali Srbi latinicu koriste već stoljeće.
Latinica nije strano tijelo u Srbiji i ćirilica će uvijek biti dio srpskog identiteta kao što je i glagoljica dio hrvatskog, samo što se ne rabi. Srpska jezična politika nije puristička i ideja da se sad poništi stoljeće upotrebe latinice čini mi se osuđenom na propast.
Srbi se ugledali na Francuze?
Latinica nije nešto što se Srbiji nameće jer ne postoji vanjska sila koja bi Srbiji htjela oduzeti identitet i to čini latinicom. Latinica se u Srbiji spontano koristi i nitko u Srbiji ne misli da se netko zato odriče svog jezika i identiteta. Zadnjih 30 -tak godina primjećuje se da se ćirilica polako vraća, da nije bilo rata vjerojatno bi u budućnosti latinica prevladala, ali ne bi nestala ćirilica jer je dio identiteta Srbije – govori Boris Beck, docent na Fakultetu političkih znanosti.
Latinica, dodaje, isto pripada srpskom jeziku, savršeno mu je prilagođena i funkcionalna, i drži da su zakonske izmjene politikantska ideja oko koje ne postoji nacionalni konsenzus u Srbiji.
Poznavatelji prilika u Srbiji, među kojima je i naš sugovornik iz Hrvatske koji je živio tri godine u Beogradu, kaže da su sve državne institucije koristile ćirilicu. Kod prijevoda s engleskog koriste pravilo po Vuku “piši kako govoriš”.
Što se tiče građana, njegova su zapažanja da su u Beogradu proruski i desno orijentirani Srbi koristili ćirilicu, a prozapadnjački latinicu. Tako su se ponašali i vlasnici kafića, restorana...
Dok je u Beogradu, procjenjuje, upotreba latinice i ćirilice oko 50: 50, u manjim se gradovima uglavnom koristi ćirilica. Smatra da je inzistiranje na ćirilici okretanje Rusiji prije ulaska u EU iako najviše novaca u Srbiju dolazi iz EU, a ne iz Rusije i drži da to nema veze s Kosovom od kojeg su se Srbi oprostili.
Povjesničar prof. Neven Budak smatra da se u slučaju ćirilice radi o podilaženju nacionalističkim snagama u zemlji, govoreći da zakonske izmjene nemaju veze sa strahom od njezina odumiranja.
- Ćirilica nije pitanje srpskog nacionalnog identiteta jer ga mogu jednako dobro izražavati i na latinici na srpskom jeziku. Ljudi su skloni korištenju latinice zbog informatizacije cjelokupnog života, a ako im je stalo da identitet iskazuju ćirilicom onda će ju i koristiti – kaže Budak. Moguće je, dodaje, da prijedlog ima veze s Kosovom jer se želi pružiti zadovoljština nacionalistima koji su se morali odreći Kosova.
Dr. sc. Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje govori da je očito riječ o pokušaju usklađivanja pisane prakse s ustavnom odredbom o službenome pismu koja je u srbijanskom ustavu nedvosmislena više od deset godina.
- Sarkastično se može reći da se sad “ćirilica vraća kući” nakon što je u praksi nametnuta kao glavno pismo u Republici Srpskoj, ali i promaknuta u pismo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Napokon su srbijanske vlasti odlučile da to “identitetsko obilježje” vlastite kulture nametne, uz visoke novčane kazne, i u vlastitome dvorištu premda su za takvo što, čini se, izgledi vrlo mali. Dobar dio kulturne javnosti Srbije ne želi se odreći latinice kao “drugog srpskog pisma”, a i moderno internetsko doba mlađim generacijama ćirilično pismo čini manje praktičnim od latinice pa većina internetskih pa i tiskanih medija u Srbiji rabi isključivo latinicu, a ćirilični digitalni mediji imaju mogućnost preslovljavanja sadržaja u latinicu - kaže Jozić.
Politolog prof. Anđelko Milardović pita se kako će taj prijedlog u Srbiji podesiti komunikaciji na internetu? Identitetski gledano državljani Srbije ne pišu ćirilicom nego se koriste i latinicom, što ne znači da ne poznaju ćirilicu, a samo su Večernje novosti i Politika, kaže, izlazile na latinici.
- Mogu izmjene zakona biti motivirane time da ćirilicu percipiraju kao dio kulturnog identiteta, ali koja je svrha latinice kao alternative ako se ne može koristiti službeno? Kulturni i politički identitet se uvijek isprepliću i pitanje je li motivacija za izmjene očuvanje identiteta ili ima političke konotacije? Jezik je živ dok postoje govornici kao i pismo, možda su se Srbi ugledali na Francuze koji su zbog dominacije engleskog jezika donijeli zakon o reguliranju uporabe francuskog jezika - kaže Milardović, koji drži da zakonske izmjene nemaju veze s Kosovom.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...:
Što rade dvije lezbejke? Vode ljubav. Što rade dva pedera? Vode ljubav. Što rade lezbejka i peder? Vode Srbiju.