Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Što je ostalo - monetizacija čeka HEP i prirodne resurse

Privatizacijom dosad nije ostvaren nijedan od proklamiranih ciljeva tog procesa
07. kolovoza 2012. u 12:00 4 komentara 18 prikaza
hep
Foto: Goran Stanzl/Pixsell

Ciljevi privatizacije su postizanje što bržeg ekonomskog rasta, stvaranje novih radnih mjesta, uključivanje gospodarstva u svjetske gospodarske tokove, poticanje rasta hrvatskog poduzetništva, restrukturiranje ponude hrvatske privrede, smanjenje javnog duga. Tako piše u hrvatskom Zakonu o privatizaciji iz 1996. godine.

Tajkuni špekulanti

S obzirom na to, može se zaključiti da je privatizacija u Hrvatskoj postigla kontraefekt. Ekonomski rast bio je slab, javni dug je rastao, kao i nezaposlenost, a konkurentnost je slabija nego ikada prije. U trenutku kad hrvatska Vlada najavljuje novi val prodaje državne imovine, logično je preispitati dosadašnje učinke tog procesa. A oni su, u najmanju ruku, užasni.

U prvom privatizacijskom valu, do 1996., prodano je više od 4 tisuće poduzeća, vrijednosti oko 20 milijardi američkih dolara. Umjesto restrukturiranja, velik broj poduzeća propao je usred loše ekonomske situacije uzrokovane ratom, koncept radničkog dioničarstva nije zaživio, a kasta politički podobnih tajkuna špekulanata, uz podršku banaka, stekla vlasništvo nad golemim dijelom nacionalne ekonomije.

Nakon toga pristupilo se drugom krugu – tzv. kuponskoj privatizaciji. Država je prvo privatizacijskim investicijskim fondovima dala gomilu nelikvidnih dionica precijenjenih poduzeća, a vidjevši da od njih nema koristi, branitelji su svoje dionice po bagatelnim cijenama prodavali lešinarskim ulagačima.

Ostali prirodni resursi

U tom periodu privatizirane su i banke. Iako je država u njihovu sanaciju tijekom ranijeg desetljeća uložila oko 35 posto BDP-a, prodane su strancima za djelić tog ulaganja. Već 2000. strani vlasnici kontrolirali su 77 posto hrvatskog bankarskog sustava. U tom periodu prodani su i neki nacionalni monopoli, poput Hrvatskih telekomunikacija, a 2003. i prvi dio najveće kompanije u državi – Ine. Afera je bilo bezbroj, od korupcije u Fondu za privatizaciju, preko prodaje imovine povlaštenim tajkunima, do slučaja da je bivši premijer optužen da je za 10 milijuna eura prepustio upravljanje u Ini mađarskom MOL-u.

Uskoro slijedi prodaja Croatia osiguranja, HPB-a i Petrokemije. Vjerojatno i davanje u koncesiju autocesta, a kasnije možda i monetizacija dijelova HEP-a. Ostaje zemlja, infrastruktura, šume, vode i rudna bogatstva. Hoće li i ta imovina uskoro na bubanj zbog nužde 'restrukturiranja'?

>> Kako je tekla privatizacija - 1. dio

>> Kako je tekla privatizacija - 2. dio

1991. Početak privatizacije u Hrvatskoj

1991.

Početak privatizacije u Hrvatskoj. Te godine Georg Gavrilović kupuje posrnulu mesnu industriju Gavrilović iz Petrinje za 3,305.000 tadašnjih njemačkih maraka. No godinu dana prije radnici Tvornice duhana Rovinj u procesu pretvorbe otkupili su svoju tvrtku za 6,545.714 njemačkih maraka.

1992.

Kreće pretvorba i privatizacija tvrtki poput zagrebačkog Dalekovoda, koji je procijenjen na 64 milijuna njemačkih maraka, ili Franka, čija je vrijednost tada bila 39,238.000 njemačkih maraka

135 milijuna njemačkih maraka bila je procijenjena vrijednost Kraša

1993.

Počinje pretvorba i privatizacija trgovačkog lanca Unikonzum čija je vrijednost bila procijenjena na 68,352.000 njemačkih maraka. Ivica Todorić sljedeće godine stječe više od 50 posto dionica te tvrtke i tako počinje graditi svoje poslovno carstvo – koncern Agrokor u kojem je Konzum okosnica

1994.

15 milijuna njemačkih maraka plaća čileanski poduzetnik Androniko Lukšić za 30 posto Karlovačke pivovare

10 milijuna njemačkih maraka platio je Luka Rajić za preuzimanje mliječne industrije Dukat

1995.

31.600 kuna

Splitsku građevinsku tvrtku Konstruktor, koja je otjerana u stečaj, kupila tvrtka Konstruktor inženjering, odnosno Željko Žderić

1996.

Počinje jedna od najvećih privatizacija u Hrvatskoj jer su na prodaju stavljene dionice tada velike Plive. U dva navrata prodane su dionice tog nekadašnjeg farmaceutskog diva, u 1996. i 1998. godini, a država je dobila ukupno oko dvije milijarde kuna

1999.

Država prodaje 35 posto udjela u Hrvatskim telekomunikacijama Deutsche telekomu za 850 milijuna dolara.

2000.

Tri velike privatizacije banaka – PBZ-a, Riječke banke i Splitske banke za mali novac. Splitska je prodana za 48 milijuna eura, Riječka za 41 milijun eura, a 60 posto PBZ-a za 301 milijun eura

390 milijuna eura dobila je država od prodaje triju banaka, od kojih je dvije prije toga sanirala

2001.

Ondje gdje je HDZ stao nastavlja SDP-ova koalicijska vlada pa prodaje dodatnih 16 posto dionica HT-a DT-u za 500 milijuna eura

2002.

Nakon što je drugi put sanirala Riječku banku, država ju je opet prodala, i to za 55 milijuna eura

2003.

550 milijuna dolara dobiva država od prodaje 25 posto plus jedne dionice Ine

2005.

Agrokor Ivice Todorića kupuje Belje i PIK Vrbovec za jednu, odnosno milijun kuna

2006.

1,55 milijarde kuna zarada je od inicijalne javne ponude dionica Ine

2007.

12,2 milijarde kuna zarada je od inicijalne javne ponude dionica HT-a

2012.

Nakon što je recesija zakucala na vrata, 2008. godine u Hrvatskoj se malo što privatiziralo. No dolaskom Kukuriku koalicije na vlast ponovno se aktualizirala prodaja državnih udjela u velikim poduzećima kao što su Croatia osiguranje, HPB, Petrokemija pa i dodatni paketi dionica Ine, ali i davanje autocesta u koncesiju

Croatia osiguranje Prva velika državna

Croatia osiguranje

Prva velika državna tvrtka koju će u privatizacijski bubanj poslati Kukuriku vlada Croatia je osiguranje za koje se trenutačno traži savjetnik za prodaju. Vlada drži 82 posto dionica Croatia osiguranja, a namjerava prodati oko 50 posto dionica te tvrtke te zadržati kontrolni paket od 25 posto

Hrvatska poštanska banka

Kukuriku vlada namjerava prodati i 51,46 posto dionica Hrvatske poštanske banke i tako u privatne ruke poslati jedinu još preostalu državnu banku. Opravdanje za prodaju HPB-a je da država nema novca za njenu nužnu dokapitalizaciju, a Vlada obećava da će novac od prodaje te banke uložiti u HBOR

Autoceste

Sadašnja hrvatska vlada spremna je prodati čak i autoceste, odnosno dati ih u koncesiju kako bi pokrpala proračunske rupe i smanjila javni dug. I za taj posao trenutačno traže konzultanta, a u koncesiju bi dali sve autoceste kojima sad upravljaju Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka – Zagreb. Nadaju se da će im netko za to iskeširati čak tri milijarde eura

Ina

U Vladi čak razmišljaju i o daljnjoj prodaji dionica Ine iz državnog portfelja. Tako bi mađarskom MOL-u prodali dodatnih 19 posto te naftne kompanije, i to za 1,5 milijardi eura. Državi bi nakon te transakcije ostalo 25 posto dionica Ine pa bi time postala strateški partner Mađarima, koji su navodno zainteresirani.

SPAR
ZDRAVLJE I OKUS NA PRVOM MJESTU
Zašto je dobro jesti domaće sezonsko voće i povrće?
PBZ
#OSTAJEMDOMA
Plaćaj račune i upravljaj svojim financijama online: savjeti za organizaciju bez odlazaka u poslovnicu banke
  • sttipe:

    sva privreda nam je ukradena,od bivših političara..do zadnje firme,do zadnjeg drveta..sad razumim šta je bilo "streljanje kulaka" 1945 godine..po svemu sudeći,ponovit će se..

  • -obrisani-:

    Ma kakve veze ima je li HEP hrvatski ili turski, samo neka se prodaje što se ima za prodati, sjetimo se od 2000-te kada je prestao taj nazadni pogled na tzv nacionalno strateški važne kompanije kako nam je sve krenulo ... prikaži još!o nabolje: dug narastao za 10 puta, proizvodnja pala za 3 puta, cijene energenata i impulsa narasle za dva puta. netko je nekad pričao o nacionalnim interesima ali zahvaljujući mnogim visokoobrazovanim Hrvatima i medijima naučilo se narod da je držanje do nacionalnih interesa jedan primitivan i nazadan pogled, treba gledati prema zapadu i njima prodavati , kako bi oni imali više , a u Hrvatskoj što manje radnih mjesta , posebno proizvodnih

  • BubyZG:

    Stara je židovska poslovica da se imovina nikada ne kupuje od onoga koji ju je stvorio, već samo od onoga koji ju je naslijedio !! Pouka gornje poslovice je da nikakva privatizacija neće uspjeti ukoliko se imovina RASPRODAJE, jer ju ... prikaži još! tada novi vlasnik ne cijeni i baš ga briga što će s njom biti ( ili je kupljena sa nekom drugom svrhom a ne za nastavak proizvodnje - npr. najnovija kupnja sisačke željezare kojom je talijan zaštitio svoju puno veću investiciju u Srbiji ). Privatno ili društveno - svejedno je, sve uvijek ovisi o čovjeku/ljudima koji to vode ; ako su dobri i stručni stvar štima, ali ako su prijatelji sa bele ... jao si ga nama !!!