Ima ona jedna rečenica koju su Hrvati godinama, desetljećima koristili kada bi netko izvan zemlje pobrkao lončiće u objašnjavanju kako je došlo do rata na prostoru bivše Jugoslavije: “Vi izjednačavate žrtvu i agresora”. No, u svijetu kako ga vidi američki predsjednik Donald Trump ispravan bi odgovor na tu rečenicu bio: “Pa što”. Dodao bi on na to i nešto o tome da njega zanima samo mir i da se pregovori ne mogu voditi o tome tko je žrtva, a tko počinitelj, no osnova bi bila točno ta: “Zašto je to bitno?”. Vidjelo se to vrlo dobro u jučerašnjem prepucavanju američkog čelnika s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Vidi se to i po tome što Trump i njegovi ljudi govore u posljednjih mjesec dana. “Stajati ovdje i govoriti: ‘Ti si dobar, ti si diktator, a ti nisi. Ti si pokrenuo invaziju, ti nisi’. To nije korisno. To nije produktivno”, rekao je Trumpov ministar obrane Pete Hegseth. Dobra je to lekcija za male nacije, čak i za američke saveznike. Da ne mogu računati na tuđu pomoć bezuvjetno. Nekada mogu, kada je to američkom predsjedniku u interesu, ali drugi put će ih neki drugi američki lider zaobići.
Možemo si zamisliti točno istu situaciju u 1990-ima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Hrvatski komentator Goran Vojković na društvenim je mrežama dobro zamijetio: “Da je Trump bio predsjednik prije 30 godina, Milošević bi ga oduševio – elokventan, nasmijan, u “bankarskim” odijelima i stalno poziva na mir”. Drugim riječima, neka zemlja politikom svršenog čina ostvari ciljeve u drugoj, primjerice, otme joj teritorij ili promijeni režim, i zatim čeka da se promijene međunarodne okolnosti kako bi te uspjehe učinila trajnima. Pozove se na mir, dovoljno je samo da nam priznate “realnost na terenu” i rat sutra završava. Oni koji to ne priznaju, Ukrajina ili Hrvatska, zapravo su remetilački faktor i protive se miru. To je Trumpov svijet.
FOTO Pogledajte kako Zelenski napušta Bijelu kuću nakon neviđene svađe s Donaldom Trumpom
Nad time ne treba zdvajati, već treba to uzeti u obzir, i djelovati prema svojim interesima, a ne računati na pitanja morala i etike. U hrvatskom slučaju borba za svoje interese značila je pokretanje ratnih operacija za oslobođenje teritorija, a kasnije i mirnu reintegraciju. Nekada zemlja i sama treba nametati drugima rješenja koja su u njezinu interesu. Sada se još jednom vidi koliko je za hrvatsku sadašnjost i budućnost bio važan ishod Domovinskog rata. No, za Ukrajinu će borba za interese možda morati značiti suprotan smjer - prilagođavanje američkom diktatu u nekim pitanjima. Ne bi bila nezamisliva situacija u kojoj će Ukrajinci morati uskoro izabrati drugog predsjednika, primjerice, bivšeg čelnika Petra Porošenka kojega Trump poznaje iz prvog mandata, kako bi iz loše situacije pokušali izaći s čim manje štete.
Zelenski je u bizarnoj situaciji. U pravu je, Ukrajinci vjeruju da je u pravu, zapadna je javnost na njegovoj strani, a svejedno će mu možda u domaćoj i međunarodnoj javnosti zamjeriti što je “isprovocirao Trumpa”. Što god učinio, nastradat će. Isto bi bilo i da mu se sinoć nije usprotivio i da je odšutio to dociranje, ukrajinski bi ga mediji optužili da ih nije dobro zastupao. Američka meka moć u tom je smislu nevjerojatno velika – što god rekao predsjednik te zemlje, to se vrlo često preslikava u “stanje na terenu”. To je također lekcija za sve.
kad je hrvatska onda sam ivan, kad je jugoslavija onda sam jovan. to sinjani dobro znaju. uvijek na pravoj strani i uvijek izdajnici.