Rat vođen na teritoriju Republike Hrvatske 1990.–1998. godine je po naravi tipična osvajačka agresija vođena za hrvatski teritorij do linije Karlobag – Karlovac – Virovitica.
Iako ga zovemo Domovinski rat, poput nekih drugih ratova u povijesti (primjerice Ruski rat protiv Napoleona), osvajački rat vođen je iz centara u Srbiji i Crnoj Gori i naziv srpsko-crnogorska agresija na Republiku Hrvatsku naziv je koji pokazuje narav toga krvavog rata. U namjeri da umanje ratne zločine agresorske strane većina hrvatskih političara koči iznošenje istina, koje su lako dokazive, a sljednici agresora to vješto koriste i optužuju nas svakodnevno na svim razinama. Mi se moramo suprotstaviti dokazivim istinama.
Zločinačke metode
Pri tome su najvažniji pokazatelji tko je činio planirane sustavne ratne zločine nad civilima i teška razaranja svega što postoji, a tko pojedinačne neplanirane zločine u prekoračenju nužne obrane. Za sve to imamo objavljene dokaze, ali ih ne koristimo.
Primjerice, službena politika i mediji nikako da prihvate činjenicu utvrđenu znanstvenim metodama i više puta publiciranu, da je srbo-crnogorski agresor pobio u razdoblju 1991.–1998. godine 7263 hrvatska civila (bez nestalih), od kojih smo svakog civila identificirali i registrirali u službi Glavnog stožera saniteta Republike Hrvatske. To je važno zbog toga da se ne bi u civilne žrtve ubrojili i naoružani civili, što u svojim krivotvorinama, koje smo također argumentirano pobili, iznose bivši agresori.
Omjer ubijenih hrvatskih civila prema srpskim civilima je 20:1. Među ubijenim hrvatskim civilima visoko su zastupljene žene (3182 ili 43,8 posto) i djeca (345 ili 4,8 posto). Taj se podatak ubraja među jedinstvene u povijesti ratovanja. Ukupno je ubijeno više civila nego vojnika, a polovina ubijenih civila (48,6 posto) su žene i djeca.
Ovi podaci govore da su primarni cilj agresorske artiljerije bili civili s namjerom etničkog čišćenja teritorija prije osvajanja. Zločinačke metode agresora potvrđuju i podaci o protjeranim civilima. Netočan je podatak da su u Oluji protjerani Srbi, njih oko 90.000, jer su prije Oluje počeli napuštati okupirani teritorij temeljem zapovijedi Milana Martića, koju smo također višekratno objavljivali (Odluka Vrhovnog savjeta RSK o planskoj evakuaciji broj 2-3113-1/95, od 4. kolovoza 1995.). U prilog tome dodajem i podatak da smo s Dinare nekoliko dana prije Oluje vidjeli natovarene traktorske prikolice.
Nasuprot lažnim podacima o protjerivanju srpskih civila, prema službenim evidencijama Ureda za prognanike Vlade Republike Hrvatske, agresori su s okupirane trećine Republike Hrvatske protjerali 240.000 hrvatskih civila. Kada smo poslije oslobađanja ušli u to područje, zatekli smo isključivo jednonacionalni srpski sastav stanovništva! Naša politika ne upotrebljava ove argumente kada oni koji su nas tukli oružjem sada ispaljuju političke rafale laži. Imamo povjerenstvo za zločine od prije sedam desetljeća, a nemamo ono za agresiju devedesetih, koje bi potvrdilo dokazive činjenice.
Temeljita Praljkova analiza
U red indolencije i kukavičluka hrvatske politike ide i procjena ratnih i posljedično poratnih šteta. Često se ponavljaju pogrješni iznosi direktnih i indirektnih ratnih šteta koje je počinio agresor u visini od 40 milijardi dolara. Već i površna analiza odbacuje taj znatno podcijenjeni podatak, jer primjerice osam godina zbog srpskih tenkova nismo imali turizma, a znamo da je svaka godina turizma u to vrijeme donosila Hrvatskoj otprilike 7 milijardi dolara zarade. Pomnožimo li to, lako ćemo utvrditi da samo indirektna šteta od turizma prelazi ukupni iznos do sada objavljenih ratnih šteta!
Naime, po svim metodologijama u indirektne ratne štete ubrajaju se i one u poslijeratnim razdobljima koje se odnose na gubitke ulaganja, izgubljene dobiti, kumulativne učinke pada BDP-a niz godina za redom itd. Ratne štete znatno su podcijenjene jer se radi o nepotpunim analizama, pa prije nego što pokrenemo naplatu moramo znati točne podatke o štetama. Podaci o tome postoje, publicirani su i poznati, a navest ću ovdje jednu analizu koja je sigurno do sada najtemeljitija.
U nizu svojih stručnih analiza general Slobodan Praljak ostavio nam je i najprecizniju analizu ratnih šteta u Republici Hrvatskoj, a budući da sam sudjelovao u procjenama šteta zdravstvenog sustava, svjedočim da je pri tome angažirao vrhunske ekonomske stručnjake (analiza na www.slobodanpraljak.com). Prikazane su izravne štete (materijalna razaranja imovine, vrednovanje ljudskih gubitaka, invaliditeta, vojni rashodi, troškovi smještaja izbjeglica i prognanika, troškovi razminiranja i troškovi zdravstva) i neizravne štete (propuštene ekonomske aktivnosti).
Na tridesetak stranica teksta autor je citirao nekoliko desetaka relevantnih izvora te objavio 17 detaljnih tablica i 3 grafikona. Zaključak opsežne analize je temeljen na međunarodnim metodama procjena šteta i sigurno je najbliže realnoj šteti od svih radova objavljenih u tisku ili stručnoj literaturi. Rezultati analiza pokazuju da je ukupna ratna šteta mjerena hrvatskim cijenama roba i usluga iznosila zaokruženo 252 milijarde dolara, a ako se primijene svjetske cijene (npr. za zbrinjavanje prognanika i izbjeglica), šteta se penje na 308 milijardi dolara. Slikovito rečeno, Hrvatska je do 2015. godine izgubila između 7 i 9 svojih godišnjih bruto društvenih proizvoda (mjereno prema BDP-u 2004. godine).
Ovaj zastrašujući podatak baca neko novo svjetlo na negativne trendove hrvatskoga gospodarstva u usporedbi sa zemljama čije je gospodarstvo raslo u miru dok je naše padalo tijekom i nakon rata zbog ratnih šteta. Navedeni izračuni, po riječima samog autora, temelje se na izuzetno teškim procjenama, ali su primijenjene metode svele mogućnost pogrješke na minimum.
Posljedice ovakvih ekonomskih poremećaja osjećat će se desetljećima i njihovo je kritičko preispitivanje imperativ istine prošlosti, ali i planiranja budućnosti. Zamislimo primjerice Njemačku, kad bi u dvadesetak godina izgubila svojih 8 godišnjih bruto društvenih dohodaka! Činjenice upozoravaju da se štete uništenoga gospodarstva u ratu očituju desetljećima na cijelu jednu generaciju! Takva spoznaja relativizira one olako izrečene misli da se ne treba okretati prošlosti nego gledati u naprijed.
Osnivanje stručne skupine koja bi objektivno po svjetskim kriterijima preispitala izračune ratnih šteta koje je pretrpjela Republika Hrvatska u srpsko-crnogorskoj agresiji devedesetih imalo bi neprocjenjivu korist. Doznali bismo istinu o uzrocima šepanja našega gospodarstva, istinu o nedostatku investicija jer trošimo na saniranje bezočnih razaranja, o lančanim gubicima u BDP-u, troškovima mirovina, bolesti i invaliditeta branitelja, mogli bismo otkriti zašto smo zemlja iz koje se iseljava, zašto nakon briljantne vojničke pobjede u ratu tonemo u nezadovoljstvo i napokon objektivizirali bismo štete prije pokretanja zahtjeva za njihovom naplatom od Srbije, a zatim i Crne Gore. Upravo je sada vrijeme da se to učini.
Naime, na temelju članka 7. Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije (danas Republike Srbije i Republike Crne Gore) potpisanog 25. kolovoza 1996. godine, obje strane trebaju imenovati komisije za naknadu za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu! Budući da se rat nije vodio na teritoriju Srbije i Crne Gore, jasno je da u njih nema takvih šteta. Isto kao što je jasno da je razaranje imovine ratni zločin koji ne zastarijeva.
Zdravstvo trpi i danas
Pišem ovo kao ratni ministar zdravstva i kao takav svjedočim da su prihodi zdravstva samo 1991. godine pali za 62 posto, a rashodi su bili 50 posto veći. Oporavili se nismo sve do danas, a zbog šteta na gospodarstvu negativne posljedice smanjenog financiranja osjećat ćemo još desetljećima.
Naš mazohizam ide do neslućenih razmjera. Ne samo da nismo procesuirali primjerice ni jednog krivca za ratne zločine rušenja 17 hrvatskih bolnica nego nismo ni jednu od tih šteta naplatili! Nismo procesuirali počinitelje zločina nad gotovo 8.000 civila. To, kao i izostanak naplate ratnih šteta, potiče agresora da ponovno jednom krene u nekažnjeno osvajanje. Dakle, naplata objektivno utvrđenih ratnih šteta bila bi ne samo važna nadoknada ratnog i posljedično poslijeratnog gospodarskog gubitka nego i neka vrsta pedagoške mjere prema svim bivšim i budućim agresorima.
Pogledajte video: Kronologija drame u Haagu
Ratne štete su enormne i bolne, ali kriminalna događanja poslije domovinskog rata dovodi bojovnike a i sve građane do bjesnila. Sanader i Ina, Lex Agrokor HDz i HNS, ...