Prvi je put jedan hrvatski znanstvenik ostvario tri ERC granta, sredstva koja za znanstvena istraživanja dodjeljuje Europsko istraživačko vijeće. Prof. dr. sc. Ivan Đikić sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu dobio je 2,5 milijuna eura za nastavak svojih dosadašnjih istraživanja. O kakvim se istraživanjima radi, čime bi ona trebala rezultirati te općenito o financiranju u znanosti, njezinoj važnosti u doba pandemije koja traje porazgovarali smo s prof. Đikićem.
Brojni su znanstveni projekti, no ipak samo rijetki dobivaju ERC grant. Kako se to postiže, koji su zahtjevi?
Zahtjevi su kreativnost u studiranju važnih znanstvenih pitanja, originalnost i inovativnost u korištenju i napretku najmodernijih tehnologija te životopis kandiata. Najveći izazov je imati nove ideje svakih pet godina jer ERC ne želi nastavak istraživanja koja su standardna u laboratoriju aplikanta.
Kako se raspoređuje dobiveni novac, postoje li neki uvjeti ili preporuke?
Budžet projekta definiran je pri prijavi i dobitnik nagrade ima slobodu u definiranju i korištenju novca, jasno poštujući sva pravila o transparentnosti i odgovornosti prema uloženim sredstvima.
Kada se zapošljavaju mladi znanstvenici na takve projekte, postoji li mehanizam da oni za stalno ostanu na instituciji u okrilju koje je dobiven ERC grant?
ERC grantovi odlična su prilika za mlade i talentirane znanstvenike jer će kroz te projekte imati mogućnost rada na vrhunskim projektima, ali i vrhunske edukacije te mogućnost ostanka na institucijama kao novi znanstveni lideri. Upravo ova zadnja komponenta definira dobra sveučilišta jer oni ulažu dodatno u svoje najbolje mlade znanstvenike i pokušavaju im dati najbolje uvjete. Primjerice, dobitnici ERC starting grantova na nekim sveučilištima automatski dobivaju tzv. tenure-track pozicije što znači otvoren put prema profesuri nakon recenzija.
Uvijek je pitanje financiranja u znanosti, je li se s pandemijom situacija promijenila, bilo nabolje ili nagore?
Pandemija je pokazala da se ulaganje u znanost višestruko isplati jer je znanost ponudila brze odgovore na ozbiljnu krizu i tako doprinijela rješavanju teške ekonomske i gospodarske krize. Tu prije svega mislim na otkrića u području detektiranja virusa, stvaranje novih cjepiva i kombiniranih lijekova. Trenutačno financiranje znanosti je poboljšano jer postoje brojni programi u raznim državama koji potiču upravo inovativnost i ulaganje u budućnost zbog mogućih novih kriza.
Dolazi li iz Europske komisije dovoljno impulsa u tom smislu nakon cijele situacije s cjepivima kada se uvidjelo da u Europi i nema takvih resursa?
Vjerujem da su Europska komisija, ali i vlade vodećih zemalja EU bile među dobrim primjerima dodatnog ulaganja. Pitanje je samo dugoročnosti takvih mjera i održavanja pravog balansa između primjenjive komercijalne i akademske bazične znanosti. Ova zadnja je bazirana na hipotezama bez očigledne primjene, a mnoga velika otkrića pronađena su upravo u postavljanju bazičnih znanstvenih pitanja. Za to je potrebno osigurati dugoročno financiranje bazične znanosti. Na to trebamo uvijek misliti u današnjem trendu financiranja primjenjive znanosti i velikih i prebrzih očekivanja od znanosti.
Koliko farmaceutske kompanije imaju utjecaja na razvoj u znanosti i njezino financiranje?
Glavna motivacija farmaceutskih kompanija je profit i to je vrlo jasno definirano njihovim djelovanjem. Oni ulažu ogromna sredstva u stvaranje novih lijekova i terapeutskih metoda na kojima nakon toga zarađuju. U tom ciklusu društva trebaju definirati razinu cijena lijekova koja trebaju biti opravdana i društveno regulirana. Uz to, farmaceutska industrija surađuje sa sveučilištima i znanstvenim institucijama na temelju ugovora dijeleći patente i dobiti. Sve se češće događa da farmaceutska industrija financira i istraživanja akademskih institucija preko donacija ili preko zaklada koje djeluju vrlo transparentno dajući stipendije ili grantove. Po mojim iskustvima takvi projekti su se pokazali važnima za dodatnu edukaciju mladih znanstvenika na sveučilištima i bližu suradnju s industrijom te brži prijenos zajedničkih akademskih otkrića u lijekove ili dijagnostičke metode.
Hoće li nakon ovog ERC granta biti rezultata pretočenih u kakav lijek ili će se raditi o širenju temelja za neka nova istraživanja?
Moj sadašnji ERC grant koji traje do lipnja ove godine fokusiran je na ulogu ubikvitinacije u infekcijama bakterijama i virusima. Mi smo otkrili nekoliko mehanizma kako Legionella uzrokuje ozbiljnu upalu pluća. Ta otkrića objavili smo u vodećim znanstvenim časopisima Cell i Nature. Naš je cilj javno širiti otkrića što je prije moguće jer ta bazična otkrića mogu se koristiti za nova otkrića akademskih grupa, ali i da biotehnološke i farmaceutske kompanije pronalaze nova terapijske metode. Nedavni primjer je naše otkriće SARS-CoV-2 proteaza koje su esencijalne za širenje virusa. To je ono što smo objavili u ljeto 2020. godine u časopisu Nature među prvima na svijetu. Ni dvije godine kasnije nezavisno od nas farmaceutske kompanije stvorile su već nekoliko inhibitora proteaza SARS-CoV2 koji su u kliničkim ispitivanjima ili su već odobreni za kliničku primjenu u sprečavanju teških oboljenja i smrtnosti COVID-a. Novi ERC grant zove se ER-REMODEL i počet će u drugom dijelu ove godine te je potpuno drukčije područje istraživanja. Radi se o istraživanju najvećeg membranskog sustava naših stanica (endoplazmatski retikulum) koji povezuje sve najudaljenije dijelove stanice i prenosi hranu, ione i metabolite. Tako naše stanice održavaju normalnu funkciju i ostaju zdrave. No znamo da oštećenja ER sustava komunikacije mogu dovesti do razvoja bolesti. Mi ćemo koristiti kompjutorsko modeliranje, mikroskopiju i druge tehnologije da opišemo cjelokupnu patogenetsku mapu ljudskih bolesti.
Pandemija još nije službeno gotova, no uvelike je istisnuta iz medija. Što će se dogoditi dalje?
Virus je i dalje oko nas i dalje je opasan, no ipak pod kontrolom za sada. Danas možemo na vrijeme detektirati i predvidjeti pojavu novih opasnijih varijanti ako se pojave u budućnosti. Vjerujem da do kraja godine ulazimo u fazu endemskih žarišta koja i dalje mogu biti vrlo opasna, lokalno s velikim brojem mrtvih, ali da ćemo izbjeći ovu pandemijsku opasnost širom svijeta koju smo do sada imali, prvenstveno zbog imuniteta stečenog cijepljenjem i preboljenjem brzo širućih omikron-varijanti. Mediji i dalje trebaju nastaviti s točnim i pravovremenim informiranjem građana kad god je to potrebno.
Sada vidimo da se javlja čak i povratak nekih virusa za koje smo mislili da su potisnuti. Je li to samo posljedica pandemije koja je usporila ili zaustavila cijepljenje ili ima i drugih razloga?
Brojni su razlozi za lokalne pojave novih žarista virusa, ali i bakterija. Glavni problem je pojednostavljeno razmišljanje da smo potisnuli njihove opasnosti zato što ne rade probleme nekoliko godina ili više. Virusi i bakterije se stalno mijenjaju, na što se naš imunološki sustav prilagođava pri ćemu vanjski uvjeti igraju važnu ulogu. Najbolji je primjer sve veća pojava bakterija koje su otporne na antibiotike. One su danas ogroman problem u bolnicama i tijekom COVID krize bile su ozbiljna prijetnja kod liječenja virusnih infekcija. Koristeći znanstveni pristup te točne informacije moći ćemo savladati i te druge opasnosti.
Na čemu još radi vaš laboratorij osim projekta ERC granta?
Radimo na tumorskim oboljenjima i bakterijama otpornim na antibiotike. To su ogromna područja s brojnim nepoznanicama. Koristimo najmodernije tehnologije i nije lako dobiti talentirane mlade znanstvenike koje se žele posvetiti tim dugoročnim projektima. Intereseantno je da otkrića nastala proučavanjem bakterija često koristimo u studiranju tumora i obrnuto. U oba slučaja imamo ubrzanu evoluciju koja dovodi do potpuno novih spoznaja, koje nisu prisutne kod normalnih stanica.
Korona je pokazala da je Đikić manijak. Ego manijak. I ne odustaje on od toga.