Ministar Ivan Vrdoljak sve manje nalikuje na čovjeka koji bi trebao brzo i učinkovito rješavati probleme, a sve više postaje simbolom neusklađene i smušene Vladine politike te unutarstranačkih razmimoilaženja. Dojam stručnjaka je da se mnogi potezi ministra Vrdoljaka mogu protumačiti samo izrazitom potrebom za osobnom i stranačkom promidžbom. Valja podsjetiti da je Ivan Vrdoljak prvi put privukao znatnu pozornost javnosti kad se odjeven u skupocjeno odijelo slikao do pasa u vodi okružen lopočima zagrebačkog jezera Jarun. Do sada je Vrdoljak najozbiljnije šokirao javnost kad je odbio dati skupu analizu o tome koliko je MOL oštetio Inu predsjedniku Inina Nadzornog odbora Siniši Petroviću, inače vrsnom pravniku, premijerovu savjetniku i osobnom prijatelju. Uz to, u javnosti je insinuirao da Petrović u Ini vodi promađarsku politiku.
Bio je to dokaz da ne postoji koordinacija Vrdoljaka, odnosno HNS-ovih i SDP-ovih stavova kad su u pitanju ključni nacionalni interesi. Poslije se postojanje sukoba, ili barem nekoordiniranosti, potvrdilo kad je javnost doznala kako premijer nije imao pojma o tome da Vrdoljak dogovara dolazak moćnog šefa Gazproma i Putinova prijatelja Alekseja Millera. Kasniji razgovori s Millerom potvrdili su očekivanja da će najave velikih poslova biti mućak. S jedne strane od Rusa očekuju investicije, a s druge se ne dogovaramo o Južnom toku iako su to učinili Srbi, Mađari, Slovenci i Austrijanci. Drugim riječima, Vrdoljak je privukao puno medijske pozornosti, petljao i nije dogovorio ništa.
Ništa ne pita
S privlačenjem pozornosti, a da premijera nije pitao išta, posebno se iskazao izjavom kako bi bilo najpametnije da Hrvatska otkupi mađarski udio u Ini. U javnost je pustio čak i spekulacije o cijeni te mogućim oblicima financijskih aranžmana za kupnju dionica od kojih su neki poprilično nalikovali na loš deal u koji su se upustili Podravkini menadžeri u projektu Spice.
A samo spekuliranje cijenom koju je “hrvatska strana voljna platiti” sigurno je šokiralo sve poznavatelje trgovačkog prava i burzovnog poslovanja. Iako je cijena na burzi konstantno tri godine iznad 3200 kuna, Vrdoljakovi izvori govorili su o 2500 kuna. Podsjetimo da je svojedobno trgovina dionicama Ine bila blokirana na 4200 kuna te da su u kartelnom nastupu mirovinski fondovi svojedobno također kupovali dionice Ine kako bi spriječili da Mađari preuzmu više od 50 posto Ine po cijeni višoj od Vrdoljakove. Situacija u pregovorima s Mađarima u Ini sada je takva da je MOL svojim jučerašnjim priopćenjem praktično ismijao Vrdoljakove pozicije i ovlasti.
>>'Ako MOL ne demantira svoje priopćenje, spreman sam pustiti u javnost cijelu snimku'
>>‘Vlada otkup dionica Ine od MOL-a nije ni razmatrala, to je samo Vrdoljakova ideja’
Večernji list svojedobno je svojim napisima upozoravao da će netransparentan i protuzakonit način vođenja privatizacije u Petrokemiji loše završiti. Vrdoljak se nije osvrtao na ta upozorenja, a kad je privatizacija, naravno, neslavno propala, mirovinske fondove, značajne dioničare Petrokemije, doveo je u situaciju da skupa s poreznim obveznicima moraju spašavati Petrokemiju kroz tri kruga dokapitalizacije. Moguća ukupna šteta u tri kruga privatizacije doseže nevjerojatnih 1,5 milijardi kuna. Pomalo je čudno da Vrdoljakovi kolege ministri šute o tome da će se golem novac iz niza privatizacija tvrtki kao što su HT (prodaje se 3,4 posto u najgorem trenutku) i Končar spiskati na Petrokemiju jer su ta tvrtka i proces prodaje katastrofalno vođeni. Da je Vrdoljak na vrijeme iskoristio svoje ovlasti te povukao bolje kadrovske poteze u Nadzornom odboru i upravi Petrokemije, danas porezni obveznici i mirovinski fondovi ne bi bili taoci HNS-ova petljanja i odugovlačenja. No, Vrdoljak gura PR-ovski rat s MOL-om umjesto da je svjestan nužnosti dogovora i mogućnosti, recimo, redefiniranja katastrofalnog ugovora prema kojem Ina prodaje preskupi plin Petrokemiji. Ne bi li to bilo logično?
Puno ružičastih objava
Vjerojatno je pitanje vremena pokretanje pitanja Vrdoljakove nesnalažljivosti kad je u pitanju donošenje krivih kadrovskih odluka ili gubljenje vremena u nizu slučajeva. U Đuri Đakoviću ogorčeni manji dioničari (Bakić, Lukšić) već su uspjeli mimo HNS-a i Vrdoljaka smijeniti neuspješnog Vladimira Kovačevića. U HEP-u je također kaotična situacija. Javno se već najavljuju smjene predsjednika uprave Tomislava Šerića (Vrdoljakova prijatelja) i člana uprave Ivana Matasića, koji je svojom agresivnošću uspio proizvesti puno nereda bez rezultata. Govori se da bi čistka u HEP-u mogla biti i širih razmjera. Takvo kadrovsko petljanje dolazi relativno brzo nakon što je Vrdoljak puno razvlačio sa smjenom Čačićeva intimusa Zlatka Koračevića. Zaključno, valja naglasiti da si je Vrdoljak uspio osigurati izuzetan broj pozitivnih javnih objava puštajući informacije o bogatstvu koje će Hrvatska izvući novim istraživanjima nafte i plina, kao i o LNG terminalu, premda je nejasno hoće li i od jedne i od druge priče ikad biti ikakva profita. A ako ih i bude, mogu se dogoditi samo u dalekoj budućnosti.
