Zločin se dogodio 1991., istraga je pokrenuta 2017., a suđenje je počelo sada, no nitko od optuženika njemu neće nazočiti. Jer su nedostupni i žive u Srbiji, pa će im se suditi u - odsutnosti. Tako izgleda najkraći sukus priče koja se vrti oko raketiranja Banskih dvora, ratnog zločina koji se dogodio 7. listopada 1991. i za koji je ŽDO Zagreb optužio Ljubomira Bajića (87), tadašnjeg zapovjednika 5. zrakoplovnog korpusa, Slobodana Jeremića (77), načelnika za zračnu podršku, Đuru Miličevića (71), načelnika 105. lovačko - bombarderskog avijacijskog puka, Čedomira Kovačevića (75), referenta tadašnje kontraobavještajne službe pri nekadašnjem ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani te Ratka Dopuđu (69) i Damira Lukića (68), pilote koji su počinili napad.
Bajić, Jeremić, Miličević, Kovačević i Dopuđa državljani su Srbije, dok Lukić ima državljanstvo Srbije i Hrvatske. Bajić i ostali terete se da su 7. listopada 1991. postupali prema ranije stvorenom planu zapovjednog vrha JNA s kojim je pukovnik Jeremić kao pomoćnik zapovjednika za zrakoplovnu podršku u zapovjedništvu Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (RV i PVO) JNA 7. listopada 1991. upoznao general-majora Bajića koji je u to vrijeme bio zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa RV i PVO te ujedno i zapovjednik Operativne grupe za borbeno zapovijedanje. Jeremić je istog dana helikopterom Gazela došao na aerodrom Udbina gdje je bio smješten 105. lovačko-bombarderski avijacijski puk RV i PVO te se sastao s načelnikom štaba i zamjenikom zapovjednika tog puka majorom Miličevićem. On je Jeremića u skladu s Bajićevom zapovijedi upoznao da Kovačević raspolaže s obavještajnim podacima o prostorijama u kojima bi se trebao nalaziti tadašnji hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Miličevića se tereti da je naredio zapovjedniku 249. lovačko-bombarderske eskadrile Ratku Dopuđi da kao pilot aviona Super Galeb G-4 s Kovačevićem kao kopilotom i Lukićem kao pilotom drugog aviona G-4 raketiraju Banske dvore i objekte u njegovoj blizini.
Potom su Dopuđa, Kovačević i Lukić istog dana oko 15 sati doletjeli s aerodroma Udbina do Zagreba nakon čega je Dopuđa prema Kovačevićevim uputama avionskim bombama MK-82 bombardirao Banske dvore u kojima se Tuđman trebao nalaziti sa Stjepanom Mesićem i Antom Markovićem, tadašnjim predsjednicima Predsjedništva SFRJ i Saveznog izvršnog vijeća SFRJ. No njih su se trojica iz prostorije koje je pogođena, makli netom malo prije toga. Lukića tužiteljstvo tereti da je na Banske dvore i objekte u blizini ispalio 16 raketa M-74 Munja kalibra 128 milimetara koje su pogodile objekte u blizini Banskih dvora. Uslijed bombardiranja i raketiranja poginuo je jedan civil, dok su jedan civil teže, a tri lakše ozlijeđena. Na Banskim dvorima i okolnim objektima nastala je šteta od gotovo 37 milijuna kuna.
Tužiteljstvo i obrane su sudu predložile dokazne prijedloge, i uglavnom su suglasni da se pročita dokumentacija u spisu, dok se obrana nije složila s čitanjem iskaza u istrazi saslušanih svjedoka. Oni su tražili njihovo neposredno saslušanje, čemu je sud udovoljio. A kako će se saslušati svjedoci koji mahom žive u Srbiji, koja ne odgovara na hrvatske zamolnice, tek će se vidjeti. Obrana predlaže saslušanja videolinkom iz odvjetničkih ureda u Beogradu, no tek treba vidjeti hoće li to tako biti. Sud smatra da se prvo treba krenuti sa saslušanjem svjedoka koji su dostupni, a jedna od njih je i Vesna Škare Ožbolt, koja je u vrijeme raketiranja Banskih dvora bila u njima.
Istraga za raketiranje Banskih dvora pokrenuta je 12. prosinca 2017., a na predmetu se prije toga godinama radilo kako bi se utvrdile sve konkretne činjenice, odnosno konkretni počinitelji. Tijekom istrage je ispitan i veći broj svjedoka koji se nalaze u Hrvatskoj, a putem međunarodne pravne pomoći pred Višim sudom u Beogradu ispitani su okrivljenici i svjedoci koji žive u Srbiji. Zadnja rasprava u tom predmetu održana je koncem 2025., a prije toga se u dva navrata pokušalo početi sa suđenjem te se skoro dvije godine čekalo da se ustanovi primaju li optuženici koji žive u Srbiji uopće sudske pozive. Zatim je odlučeno da im se sud u odsutnosti na što su se optužnici u studenom 2025. žalili, a VKS im je tu žalbu sada odbio.
Optuženici osporavaju u svojim žalbama navode suda da su bijegu, jer tvrde da žive na sudu poznatim adresama. Tvrdili su i da im pozivi za rasprave od kojih su im neki bili upućeni i preko pravosudnih tijela Republike Srbije nisu dostavljeni. Zbog svega toga osporavali su odluku da im se sud u odsutnosti, no VKS im je žalbe odbio, smatrajući kako je iz podataka u spisu razvidno da optužnici nisu dostupni hrvatskim vlastima niti će to biti. VKS je odbijajući žalbe, naveo da je istraga u ovom slučaju pokrenuta 12. prosinca 2017., kada je tada osumnjičenicima, određen istražni zatvor. Za njima je 18. prosinca 2017. raspisana i tjeralica, a 15. veljače 2018. i europski uhidbeni nalog. Osumnjičenici su pozvani da iznesu obranu 14. rujna 2018., a nakon što se nisu odazvali, iako su dostave poziva bile uredne, 27. prosinca 2017. i 6. listopada 2020. su zamolbenim putem ispitani u Beogradu. Optužnica je podignuta 29. prosinca 2020. i ona je preko međunarodne pravne pomoći dostavljena optuženicima i oni su sudu dostavili odgovor na optužnicu. Bili su pozvani na sjednicu optužnog vijeća 30. rujna 2021. i to preko diplomatske dostave, no pozivu se nisu odazvali. Na sljedeću sjednicu optužnog vijeća 2. prosinca 2022. su pozvani samo branitelji optuženika, a nakon što se na onu raniju optuženici nisu odazvali iako su bili pozvani putem diplomatske pošte. Tog je dana optužnica i potvrđena, a odluka je preko oglasne ploče dostavljena optuženicima. Nakon potvrđivanja optužnice opet je određen istražni zatvor svim optuženicima te je 7. studenog 2022. opet raspisan i europski uhidbeni nalog. Optuženici su opet diplomatskim putem pozvali na raspravu 18. rujna 2023., no nisu se pojavili, a nije bilo ni sudskih povratnica. Slična stvar se dogodila i oko rasprave 3. rujna 2025., nakon čega je u studenom 2025. odlučeno da se optuženicima sudi u odsutnosti. Inače, optuženici su svojim odgovorima na optužnicu prigovarali što im uručena rješenja o provođenju istrage nisu napisana na srpskom jeziku i ćirilici, a Bajić je tvrdio i da ne može iskazivati jer ima obvezu čuvanja vojne tajne pa nije ispitan tijekom istrage, odnosno prije podizanja optužnice, što je njegovoj obrani bilo sporno. On sam pak u izjavi za hrvatske medije nakon podizanja optužnice kazao je da je tog listopadskog dana 1991. samo - izvršavao zapovjedi.
Kada se očitovao o optužnici Bajić je napomenuo i da Hrvatska 7. listopada 1991. još nije bila međunarodno priznata država, već federalna jedinica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).
- U prvoj polovini 1991. pripadnici MUP-a Hrvatske u 268 slučajeva grubo su nasrnuli na integritet pripadnika JNA i članova njihovih obitelji. U siječnju 1991. Uprava za sigurnost JNA dokumentirala je ilegalno naoružavanje Hrvatske preko Mađarske i Kopra. Stjepan Mesić je tada izjavio: "Što ste mislili, da ćemo uvoziti nalivpera?"- naveo je Bajić u svom očitovanju na optužnicu koje je da na beogradskom sudu.
Opisivao je on tada i kako je stvaran ZNG kojem su se dragovoljci priključivali na poziv Franje Tuđmana, a pobrojao je i neke tadašnje poteze MUP-a Hrvatske, za koje on tvrdi da su bili problematični i provokativni.
- Hrvatski MUP je 27. lipnja 1991. minirao prilazne puteve zračnoj luci Pleso. Nadalje, 29. lipnja nastavili su provocirati pripadnike JNA u Zagrebu, 2. srpnja otvorena je vatra na Mostu mladosti u Zagrebu na tri motorna vozila JNA, 15. srpnja identificirano je 30 snajperista koji su kontrolirali kretanja unutar ondašnje vojarne Maršal Tito u Zagrebu (današnja vojarna 1. gardijske brigade Tigrovi op.a.). U ranim jutarnjim satima 17. srpnja u zrak je na nekoliko mjesta dignuta pruga Vrhovine-Ličko Lešće... Franjo Tuđman je 12. rujna 1991. donio naredbu o blokadi vojarni JNA što je podrazumijevalo isključivanje struje, vode i plina, te inzistiranje na predaji i napade na sve objekte JNA - naveo je u očitovanju na optužnicu Bajić.
Tvrdio je i da je u tom trenutku započeo "građanski rat za istrebljenje i stvaranje nove države, ali i da je to "bio rat rukovodstva Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom za promjenu teritorijalnog suvereniteta SFRJ". Bajić je tvrdio i da je "JNA preko generala Veljka Kadijevića tražila prekid vatre no Tuđman je samo pismeno pristajao na to dok u stvarnosti ništa nije poštivao".
A na koncu je "objasnio" i zašto su Banski dvori raketirani.
- Slijedom svega toga, Franjo Tuđman i objekti koje je on koristio za rukovođenje predstavljali su u smislu Ženevskih konvencija i Dopunskih sporazuma legitiman vojni cilj, odnosno isključena je protupravnost njegovog ubojstva. Zato ono što je navedeno u optužnici nije kazneno djelo. Banski dvori su bili legitimni vojni objekt jer neutralizacija osobe koja zapovijeda oružanim formacijama druge strane u oružanom sukobu predstavlja opravdanu vojnu potrebu, a ubojstva u oružanoj borbi ne smatraju se zločinom. Riječ je o doktrini ‘obezglavljivanja neprijatelja’ koja je vladajuća doktrina u ratnim operacijama NATO saveza čiji je Republika Hrvatska sada član - zaključio je u svom očitovanju na optužnicu Bajić.
Nakon raketiranja Banskih dvora, u noći sa 7. na 8. listopada 1991. Hrvatski sabor donio je konačne odluke o neovisnosti Republike Hrvatske, koja je dan nakon raketiranja Banskih dvora i proglašena.
Otvori KEKS Pay
Trebali ste čekati još 30 god. Možete im samo puhat u guzicu!