Ljudski je ispričati se za svoje grijehe – kazao je neki dan ispred Županijskog suda u Bjelovaru Ivan Đakić. Pred novinare je u gluhoj noći izišao skriven iza tamnih naočala. No, nisu oči jedino što je, tada još uspješno, skrivao pred javnošću. Dlanom lijeve ruke uporno je prekrivao dlan desne ruke. Fotoreporter Pixsella, međutim, nehotice je snimio i dio nadlaktice koja otkriva tetovažu nekakvog zombija.
No, Đakićeva tajna nije ostala predugo skrivena, sutradan se s ulica Virovitice pronio glas, koji je brzo stigao do zagrebačkih medija, da je ispod rukava jakne mladi Đakić krio, rekli bismo, puni profil tetovaže koja zapravo prikazuje zombija s kapom nacističkog časnika. I sve to samo koji dan nakon što je pravoslavni Božić čestitao “svim prijateljima srbićima” fotografijom ustaše koji pozira s glavom mrtvog četnika. Policija je reagirala promptno pa je Đakić ubrzo prijavljen za kazneno djelo javnog poticanja na mržnju na nacionalnoj osnovi, zbog čega mu prijeti tri godine zatvora. Bit će da se upravo zbog spomenute bojazni Ivan Đakić najprije javno pokajao, pa nedugo potom opet posrnuo, kada je na društvenoj mreži “lajkao” objave onima koji su ga hrabrili.
>>Pogledajte video: Ivan Đakić
Naposljetku je obrisao profil na Facebooku, ali je bio dovoljno neoprezan da ostavi onaj na Instagramu, odakle je nepoznat netko skinuo fotografiju svježe tetovirane ruke koju je 12. prosinca objavio sam. Mediji su, po tko zna koji put u samo nekoliko dana, ponovno eksplodirali. Kako i ne bi! Mladić iz Virovitice, naime, sin je Josipa Đakića, saborskog zastupnika, predsjednika utjecajne Hvidre, umirovljenog pukovnika HV-a i jednog od pripadnika takozvanog desnog krila HDZ-a.
Već i površnom analizom postaje jasno da je otac iznimno značajna figura u životu tog mladića. Također, bilo je jasno da se, nenaviknut na svjetla pozornice, na trenutke kolebao, a na trenutke junačio pred novinarima, povremeno je djelovao čak i kao da mu imponira gužva koja se stvorila oko njega jer je na pet minuta izišao iz očeve sjene.
Jer, kako drukčije protumačiti da, snimljen na prozoru zgrade suda, mladi Đakić u prilično stresnoj situaciji slavodobitno diže palac u znak pobjede, tipka po mobitelu, snima selfije, a u jednom trenutku novinarima pokazuje srednji prst? U jednom času bi se kajao, u drugom već demantirao sebe sama, djelujući posve neuvjerljivo, kao da iz njega progovara otac boreći se da sačuva politički kredibilitet. Sada je posve izvjesno da je “krizni menadžment” obitelji Đakić, vjerojatno zbog brzine kojom su se događaji smjenjivali, potpuno zakazao.
Galerija - Sud pustio Đakića na slobodu
Je li Ivanu Đakiću poznato prezime bilo teret ili blagoslov? Sudeći prema nizu razgovora koje smo obavili u Virovitici gdje Đakići danas žive, kao i u obližnjoj Pitomači s kojom su vezani poslom i obiteljskim korijenima, ipak je bilo ono potonje. Sve donedavno, do izbijanja afere, kada se prezime Đakić na Ivanova pleća spustilo poput nevidljiva tereta. A tek su mu 22 godine.
Napustio studij
No, usprkos mladim godinama otac mu je povjerio iznimne poslovne odgovornosti. Vlasnik je tvrtke Đakić Thim d.o.o., koja je lani prijavila prihod od 449 tisuća kuna. Prema podacima s poslovnih servisa, prijavili su sedam zaposlenih, a godinu su završili u gubitku od 89 tisuća kuna.
Pa ipak, tvrtka Ivana Đakića preuzela je poslovanje hotela “Divino” na samom ulazu u Pitomaču na magistralnoj cesti iz smjera Virovitice, gdje se gostima nudi 20 soba te restoran s 300 mjesta “idealan za pripremu svadbi, maturalnih i poslovnih večera, obiteljskih ručkova i sličnih prigoda”. No, većinu vremena, hotel zjapi prazan, pa se nameće pitanje čime to točno Ivan Đakić pokriva visoki standard života od čije manifestacije ne bježi. Naime, mladić posjeduje vlastiti stan, a na profilima do jučer aktivnih društvenih mreža rado se hvalio simbolima moći poput skupocjenih automobila marke Mercedes i Audi s posebno izrađenim tablicama.
Obitelj Đakić bavi se i turizmom na otoku Šolti, a sam Ivan Đakić podijelio je na svom profilu link na internetsku stranicu Apartmana Đakić putem koje se može rezervirati smještaj u njihovim apartmanima. Premda zasad ostaje nepoznato s kakvim uspjehom su u tom segmentu poslovali, u posljednjih nekoliko dana neželjeni publicitet rezultirao je s 20-ak recenzija na Googleu i sve do jedne su negativne, s lošim ocjenama i komentarima poput “prljavo i odvratno” te “izbjegnite ovaj smještaj”.
Istodobno, za tako visoke poslovne dužnosti Ivan Đakić, ispada, još nema adekvatno obrazovanje. Nakon završetka srednje ekonomske škole u Virovitici, najprije je studirao ekonomiju na Veleučilištu Vern, no knjiga mu, čini se, nije išla od ruke. Studij je tako prekinuo, pa se nedavno upisao na Veleučilište Baltazar u Osijeku.
Danas direktor, Ivan Đakić bio je osrednji đak koji je, prema navodima Gorana Gazdeka, direktora i glavnog urednika lokalnog portala virovitica.net, prijetio učenicima i nastavnicima pritom se pozivajući na utjecajnog oca.
- To je eklatantni primjer da jabuka ne pada daleko od stabla. Četvrt stoljeća Josip Đakić u politici nekažnjeno širi netrpeljivost prema drugima i drugačijima, a najviše prema Srbima, sukljajući iz nozdrva vatru mržnje. Ako se, ohrabren tolerancijom svojih stranačkih sudruga, ne libi to činiti pred javnošću, što tek onda radi u krugi obitelji? Nije ni čudo da mali Đakić ima poremećeni sustav vrijednosti pa misli da je normalno zlostavljati školske drugove, prijetiti novinarima i ljudima čestitati blagadne uz stravične poruke i fotografije. Cjelokupna javnost Virovitice očekuje od nadležnih institucija da reagiraju, jer im je dosta terora koji Đakić junior, pozivajući se na svoga oca, provodi još od vremena dok je bio u osnovnoj školi, o čemu su nam posvjedočili njegovi kolege iz razreda i nastavnici koje je zlostavljao – navodi Gazdek.
Za razliku od virovitičke javnosti koja Ivana Đakića poznaje i po obijesnoj vožnji gradskim ulicama, ostali u Hrvatskoj za njega su doznali lanjske jeseni zahvaljujući mučnom slučaju prijetnje smrću koju je uputio tamošnjem novinaru Ivanu Žadi.
Mladi Đakić je u jednom virovitičkom kafiću pred svjedocima tada izjavio: “Onoga Žadu ću zatući, ali ne moram ja prljati ruke. Platit ću, znam već i koga u Zagrebu, da to napravi umjesto mene.” Đakićev sin se u trenutku izricanja navodne prijetnje smrću pred svjedocima požalio da Žada u svojim tekstovima napada njegova oca.
Danas je Žada s Đakićima na sudu. Najprije je tužio Ivana Đakića, kada je prijetnju u kafiću ponovio i na društvenoj mreži, a potom je njegov otac Josip Đakić tužio Žadu. No, njegov slučaj ni izbliza nije potresao medijsku i političku scenu poput maloumne objave mladog Đakića na pravoslavni Božić.
Tetovaža Ivana Đakića
- Prijetili su meni razni mangupi, ali nikada nikoga nisam tužio osim Ivana Đakića - kaže naš sugovornik, nagrađivani novinar koji je najveći dio karijere proveo radeći u emisiji “Provjereno” Nove TV, a danas surađuje s portalima Virovitica.net i Telegram.hr. Morbidni skandal s Ivanom Đakićem nimalo ga nije iznenadio.
- To je uobičajena praksa, taj dečko nije jednom snimao kako vozi 140 u naseljenom mjestu i onda objavljivao takve snimke. Nije ga omelo ni to što je prije Božića zamalo pregazio majku s kolicima. Pa neki dan kad je išao na razgovor na policiju ušao je u škare u devet ujutro jednom našem sugrađaninu, koji mi je o tome pričao sav u šoku - kaže novinar Ivan Žada i dodaje:
- Đakiću u ovom kraju nitko ne može ništa, ni čistačica se ovdje ne može zaposliti bez njegova odobrenja.
Sve kazne završe u ladici jer je načelnik policije Đakićev prijatelj, što mi je potvrdilo nekoliko ljudi, ista je stvar i s pravosuđem. Njegovi sinovi nikada ne bi bili procesuirani da to novinari nisu digli na nacionalnu razinu.
No, najnoviji skandal mladog Đakića trebao bi ići u prilog mojoj tužbi jer je dokazao da prijetnja meni nije bila izolirani slučaj i da je očito problem u njegovu karakteru, izgrađenom u obitelji nasilnika...
Galantan pri razvodu
Josip Đakić Jopa, kako ga nazivaju u rodnome kraju, iza sebe ima dva propala braka i četvoricu sinova. S prvom suprugom Gordanom, s kojom se, nakon nekoliko godina braka, razišao još tijekom Domovinskog rata, ima sinove Hrvoja i Marka.
Drugu suprugu Hanu upoznao je kada je, kao 23-godišnjakinja, koncem rata iz rodnog Doboja u BiH došla u Viroviticu. Neko je vrijeme radila kao konobarica, a udajom za Đakića postala je majka dvojice sinova, Ivana i Tomislava, a kada su oni poodrasli, posvetila se vlastitu obrazovanju. Završila je informatički menadžment na Visokoj školi za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici kao izvanredni student, no na privatnom planu kola su joj krenula nizbrdo.
Sada već bivši suprug Josip Đakić posljednjih se godina iselio iz zajedničkog stana u tzv. Dečakovoj zgradi u samom središtu Virovitice, u kojem je najprije ostala živjeti sa sinovima Ivanom i Tomislavom, no Ivan se nedavno preselio u vlastiti stan. Istodobno, Josip Đakić uselio se u stan iznad stana svoje supruge, uz dogovor s vlasnikom, njegovim prijateljem, o jednogodišnjem obročnom plaćanju rate za stan. Đakić je tijekom razvoda bio galantan i prema prvoj supruzi Gordani te joj je prepustio obiteljsku kuću. Kasnije ju je proširila te na kućnoj adresi vodi dom umirovljenika u kojem je danas smještena i bivša svekrva, Josipova majka.
No, čini se da je i prvi neuspjeli brak Đakićevih ostavio traga na zajedničkoj djeci. Dok sin Marko danas vozi kola hitne pomoći, neoženjen je i živi povučenim životom, najstariji Đakićev sin Hrvoje svojedobno je bio “junak” crnih kronika. U siječnju 2010. godine u Preku na otoku Ugljanu pokušao je pregaziti Zadranina Predraga Vukčevića. Posvađali su se ispred lokalne diskoteke, a Đakić se potom, s 1,28 promila alkohola u krvi, triput zaletio automobilom u Vukčevića.
Zbog toga je u ljeto 2012. godine na Županijskom sudu u Zadru nepravomoćno osuđen na deset mjeseci zatvora uvjetno uz rok kušnje od tri godine, ali ne za pokušaj ubojstva nego zbog nanošenja teške tjelesne ozljede u pokušaju. Na ponovljenom suđenju Hrvoje Đakić ipak je bio osuđen za pokušaj ubojstva.
- Sve je to stvar odgoja i loš primjer oca koji je i sam više puta evidentiran i kažnjen zbog niza kaznenih djela - kaže novinar Ivan Žada o Josipu Đakiću, koji se na vijest o “čestitki” svoga sina, od njegova čina ogradio priopćenjem.
No, koliko je istine u njegovoj izjavi da sina nije učio mržnji? Nimalo, slažu se naši sugovornici i podsjećaju na cijelu spiralu nasilja koja je kroz život i političku karijeru uporno pratila oca obitelji. Protiv Josipa Đakića je u samo tri godine, od 2001. do 2004., podignuto pet prekršajnih prijava. Podignut je 2003. i optužni prijedlog, kada je redaru u diskoteci prislonio pištolj na čelo, ali je postupak naknadno obustavljen jer je, očito iz straha, redar povukao prijavu.
Prije desetak godina ga je jedan lokalni HDZ-ovac anonimno prijavio da je na obilježavanju godišnjice HDZ-a pretukao Virovitičanina Ivicu Mihelčića. Prijava je naknadno nestala iz evidencije MUP-a, a Mihelčić se nakon toga, kao svojedobno ni spomenuti redar, više toga nije mogao prisjetiti.
Također, 2006. godine Đakić je pravomoćno osuđen na tromjesečnu kaznu zatvora i godinu dana uvjetne kazne zbog napada na policajca. No, ništa od navedenog nije usporilo njegov politički uspon sve do Sabora gdje danas prima plaću od 21.858 kuna. No, njegov je ratni put besprijekoran, tvrdi Ivan Kos, umirovljeni satnik HV-a, Đakićev suborac i prijatelj, pa se potom prisjeća kako su obojica iz Naftaplina svojedobno krenula u rat kao dragovoljci.
- Jopa je u ratu dao sve od sebe i bio dvaput teško ranjen. Nije on zadojen mržnjom, on je zadojen jedino Hrvatskom, vojno i politički. Znam ga kakav je: poginuti, ali ne povlačiti se. Krv daje za svoje ljude! A ovo sa sinom... garantiram da nikoga nije odgajao u mržnji. Pa ti dečki su barem vidjeli koliko njihov tata pomaže ljudima, da od sto telefonskih poziva dnevno barem njih 90 treba uslugu i Jopa uvijek pomogne, pogotovo našim braniteljima. Ograđujem se od bedastoće koju je Ivan napravio: to je bilo nepromišljeno i neozbiljno. Da se o tome pitalo njegova ćaću, zaradio bi mali Ivan jednu dobru odgojnu pljusku - zaključio je Đakićev suborac i prijatelj Ivan Kos.
Svi samo pišu a oni se i dalje bogate i smiju se raji. Drek od sustava.