Direktor udruge poreznih obveznika Lipa Davor Huić osvrnuo se na Facebooku oko Vladina prijedloga o 14 radnih nedjelja godišnje koje će uskoro prema ministru gospodarstva, poduzetništva i obrta Darku Horvatu biti puštene u javnu raspravu.
Status naslovljen "Neopisiva lakoća otpuštanja" prenosimo u cijelosti.
"Jednim potezom pera, jednom nepromišljenom odlukom Plenković će posve nepotrebno na ulicu poslati - uzmimo neku srednju prognozu - 10 tisuća ljudi. To je 10 tisuća majki i očeva koji su pošteno radili svoj posao, ne za veliki novac, 10 tisuća obitelji koje su ostale bez prihoda, to je 30-tak tisuća sudbina, možda ne uništenih ali svakako dobro zaljuljanih.
I sto sad rade sindikati, ti lažni zaštitnici radnika i radničke klase? Ne samo da ne protestiraju nego dapače, jedan su od organizatora ove besramne akcije.
Istovremeno tom istom Plenkoviću i tim istim sindikatima neće pasti na pamet otpustiti JEDNOG JEDINOG, dakle ne 10 tisuća, ne tisuću, ne 100, ne 10 nego niti jednog jedinog od 400 tisuća ljudi koji rade za državu. Od koji neki rade svoj posao a neki bas i ne. Nijednog od tisuća ljudi zaposlenih preko veze na nepostojeća radna mjesta koji svakog dana rade sranja o kojima citate u novinama - radnicima HTZ-a koji se ne javljaju na mailove, sefovima agencija koji si dodjeljuju socijalne stanove, sefovima domova za starije koji ne znaju upaliti kompjuter i slično.
Recimo za cca 1000 ljudi koji u HAC-u rade na naplatnim kućicama, dakle identičan posao kao i blagajnice, sindikati su dignuli bunu kako bi ih zaštitili - sjećate se Mijata Stanica i ekipe "lako ćemo" koja he zaustavila monetizaciju autocesta?
Ne, za njih će se boriti do posljednje kapi krvi, njihova su mjesta "zagarantirana" sto bi rekao premijer.
I sad vi meni recite da nemamo dvostruke kriterije, da život radnika u privatnom sektoru vrijedi jednako kao život ovih koji rade za državu.
Da nemamo građane prvog reda i građane drugog reda - jedne čija su radna mjesta i sudbine lutrija kojom se premijer poigrava, i druge zaštićene kao ličke medvjede oko čijih se radnih mjesta i sudbina vode društveni ratovi i raspravlja kao o suhom.zlatu.
Pošalješ 10 tisuća ljudi na burzu (potpuno nepotrebno), i nikom ništa, a ovdje rat do posljednje kapi krvi za svako izmišljeno radno mjesto i za svaku (zarađenu ili nezarađenu) plaćicu.
It ain't fair. It just ain't fair", - stoji u statusu.
Tresla se je gora rodio se je miš ! Slovenija je sve ovo već prošla, i isto tako su dizali prašinu. Na kraju kada su nedjelje postale neradne, nije bilo nikakvih odpuštanja niti je to kome smetalo, navikli su seu se vrlo brzo da se Nedjelja ne radi i dan danas im taj sistem odlično funkcionira !