Europske države mogu se pohvaliti da su promptno upalile alarm čim je stigao signal da se na komadić španjolskog tla u Africi nezakonito iskrcalo nekoliko desetaka tisuća migranata. Nastao je potres, kao da su se ispod površine sudarile afrička i europska ploča. Italija je prva reagirala panično, u strahu da su muslimanski hodočasnici stigli u Rim, i da čekaju da ih papa blagoslovi prije nego što nastave put; da Giorgii Meloni bude lakše, nisu se iskrcali u Lampedusi, nego u španjolskom gradu Ceuti, za koji talijanska premijerka moguće i nije znala da se nalazi na drugom kontinentu. Ne bi, inače, po hitnom postupku isključivala Španjolsku iz Schengena, valjda s pozadinskim planom da povrati povjerenje Donalda Trumpa, koje je izgubila zbog obostrane taštine. Njoj je s američkim predsjednikom zajedničko to da ne podnose španjolskog premijera, valjda zato što se ne savija kako njihov vjetar puše. Pedru Sánchezu može se puno toga reći i poreći, osim da ima karakter te da ujutro i navečer misli isto.