Strašni zločini počinjeni tijekom 1990-ih godina nad pripadnicima raznih etničkih skupina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, na Kosovu i u Makedoniji, tisuće ubijenih i ranjenih, mučenih i seksualno zlostavljanih u zatočeničkim logorima i stotine prognanih iz svojih domova zgrozili su svijet i potaknuli na djelovanje UN-ov Vijeća sigurnosti čijom je rezolucijom 1993. godine U Haagu osnovan Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju.

Sud je podignuo optužnice protiv 161 osobe, a među njima su šefovi država, predsjednici vlada, načelnici general-štabova, ministri unutarnjih poslova i mnogi drugi politički, vojni i policijski rukovoditelji. Više od 60 osoba osuđeno je za zločine koje su počinili, a sada ih je 45 u nekoj od faza postupka pred tim sudom.

Spasila ga smrt
Kada je Slobodan Milošević umro 2006. godine od infarkta u svojoj ćeliji u pritvoru Haaškog tribunala, mnogi su tvrdili da je to prava katastrofa za taj sud jer je izgubio svojega glavnog optuženika. Milošević je bio optužen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Kosovu i u Hrvatskoj, kao i za genocid u Bosni i Hercegovini. Iako je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osnovan kako bi sudio svim glavnim zločincima za ratne zločine, teško se oteti dojmu da je osnovan ponajprije zbog Miloševića koji je bio pokretač ratova i zločina na tlu bivše Jugoslavije.

Nakon Miloševićeve smrti dovelo se u pitanje postojanje toga suda, a tome je svakako u prilog išla i njegova nesposobnost - jer Milošević je u Haagu proveo skoro pet godina, a nije mu bilo završeno niti suđenje u prvom stupnju.

- Kad je počelo suđenje 2002. godine, pokazalo se da je taj sud izveden pred Slobodana Miloševića. Na njegovoj strani bili su i istina i superiornost. Zbog Slobodana Miloševića cijeli je svijet vidio da je Haaški sud surov, nepošten i inferioran instrument politike koja želi vladati svijetom i nemilosrdno kažnjavati svakog tko joj se suprotstavi - izjavila je svojevremeno Mirjana Marković, Miloševićeva udovica.

Karadžić 'spasio' Haaški sud
I dok se već gubila nada da će svjetlo Haaškog suda vidjeti i drugi zločinci, 21. srpnja 2008. godine nakon 13 godina bijega uhićen je bivši politički vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, čime se preko noći učvrstio poljuljani položaj suda. Karadžić je uhićen u Beogradu, a iako su se srbijanska policija i vlada hvalile spektakularnim uhićenjem, gorak je okus ostavila činjenica da se Karadžić cijelo vrijeme skrivao u Novom Beogradu; pod lažnim imenom (Dragan Dabić) bavio se alternativnom medicinom i radio u jednoj beogradskoj privatnoj liječničkoj ordinaciji.

Došavši pred Haaški sud, Karadžić se odbio izjasniti o krivnji. U više je navrata pokušao skrenuti razgovor na niz "neregularnosti" koje su pratile njegovo uhićenje. Radovana Karadžića u optužnici se ističe kao "mozak" rata u BiH, čovjeka koji je predstavljao "najvišu civilnu i vojnu vlast" u RS-u između 1992. i 1996. Na prvom pojavljivanju pred sudskim vijećem Karadžić je poručio da će se od suda braniti kao od elementarne nepogode.
- Uopće se ne želim izjasniti o tome osjećam li se krivim ili ne... Ovaj mi sud nema pravo suditi - rekao je Karadžić pred sudom.

'Neposlušna' Hrvatska
Bivša glavna tužiteljica Haaškog suda Louise Arbour pokrenula je postupak prijave Hrvatske Vijeću sigurnosti UN-a zbog navodnih neispunjavanja obveza prema Haaškom sudu. No neosporno je da je Hrvatska pristala na suradnju s Haagom jer je vjerovala da će na to pristati i druge strane. Iz današnje perspektive, Hrvatska je bila u zabludi, vjerovala je u pravdu, a na kraju Hrvati su bili prva, a i danas su žrtva međunarodne nepravde.

Od Hrvatske se traži ispunjavanje zahtjeva Sergea Brammertza da se sva relevantna dokumentacija koja nedostaje locira i dostavi ICTY-ju.

Prljave igre
Bivša glasnogovornica haaškog tužiteljstva Florence Hartmann u svojoj knjizi "Mir i kazna" pokušala je opravdati pogreške svoje bivše šefice Carle del Ponte, no nije uspjela, jer neosporno je da su obje bile uključene u "prljave igre" oko Haaškoga suda.

Arbourova nasljednica Carla del Ponte posljednih godina svoga mandata bez uspjeha je vršila pritisak na Srbiju kako bi uhitila ratne zločince. Njezin stil "prebijanja stvari preko koljena" nije bio za svačiji ukus. Novi glavni haaški tužitelj Serge Brammertz koristi svaku priliku kako bi izrazio vjeru da će uskoro završiti potraga za preostalom dvojicom odbjeglih haaških optuženika, Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem.
- Sve dok Srbija ne izruči Ratka Mladića, Haaški tribunal ne može okončati rad - naglašava Brammertz.

Može li Haag utvrditi istinu?
Ovaj sud ne raspolaže s instrumentarijem koji ima svaka država koja ima svoje sudstvo, jer je bez istražnih organa i bez policije nemoćan. To je sud koji nema spoznaje o događajima na ovim prostorima, ne znaju niti jezik i običaje, a ni pravo zemalja kojima sude. Kako on uopće može utvrditi istinu?

Presuda vukovarskoj trojci - poraz Suda
Presuda koja je zgrozila javnost je ona prvostupanjskog Vijeća Haaškog suda kada je bivši zapovjednik JNA Mile Mrkšić osuđen na 20 godina zatvora, Veselin Šljivančanin na pet godina zatvora, dok je kapetan Miroslav Radić oslobođen optužbi. Sva trojica pripadnika Jugoslavenske narodne armije bila su optužena za masovni pokolj počinjen na Ovčari 20. studenoga 1991., nakon pada Vukovara.
- Želim reći da je ovo po meni poraz ideje Haaškog suda. Ne želim niti komentirati te presude jer su one sramotne - naglasio je nakon presude premijer Ivo Sanader.

Propast ideje?
Nakon 16 godina svoga rada Haaški sud teško da bi dobio prolaznu ocjenu. Sve dok ovaj sud izjednačava krivnju srpskih agresora i hrvatskih žrtava, Hrvatska nema razloga za zadovoljstvo. Ima li Haaški sud opravdanje da sudi bez redoslijeda i kronologije događaja zločina? Tome u prilog nikako ne ide Hartmannova izjava da krivnju Slobodana Miloševića za Hrvatsku nisu ni istraživali i da ideju o međunarodnoj pravdi treba spasiti. Ako o propasti ideje govori i bivša glasnogovornica suda, kako onda da u taj sud vjeruju žrtve kojima taj sud pokušava osigurati pravdu?

Posao Haaškog suda još nije dovršen. Sud nije ispunio dvije bitne misije. Pred lice pravde nisu dovedene sve osobe odgovorne za kršenja međunarodnoga humanitarnog prava i žrtvama nije osigurana pravda. Za ispunjenje svoga projekta sud ima još svega dvije ili tri godine, no ako u ovih 15 godina svoga rada nije uspio opravdati svoje postojanje, pitanje je može li to sve nadoknaditi do kraja 2010. godine, koja se spominje kao datum prestanka rada suda.

Produljenje mandata
Sumnju da je ovaj sud u stanju dovršiti posao do toga roka potvrdio je i Europski parlament koji je izglasovao preporuku u kojoj traži da Vijeće EU pokrene postupak u UN-u za produženje mandata Haaškom sudu za najmanje još dvije godine. Ako se prihvati ova preporuka, sud u Haagu će dobiti "zeleno svjetlo" da bez žurbe provodi sva suđenja u tijeku, što dovodi do nove opasnosti da se suđenja previše odugovlače.

A što ako se pravdi nikada ne privedu i preostali optuženici za ratne zločine, Ratko Mladić i Goran Hadžić, zbog kojih se najviše želi produljiti mandat Haaškog suda? Bit ćemo optimistični, barem u ovome slučaju, i vjerovati da postoji razlog zbog kojeg je taj sud osnovan i da će zločinci biti pravedeno kažnjeni te da će se žrtvama osigurati pravda.

1. dovesti pred lice pravde osobe odgovorne za kršenja međunarodnoga humanitarnog prava
2. osigurati pravdu žrtvama
3. obeshrabriti daljnje činjenje zločina
4. spriječiti revizionizam, doprinijeti ponovnom uspostavljanju mira i poticati pomirenje na području bivše Jugoslavije.

Haaško suđenje trojici hrvatskih generala Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, optuženima za zločine počinjene u Oluji, počelo je šest i pol godina nakon podizanja prve optužnice. Sudac Orie već je na statusnoj konferenciji iznio plan trajanja suđenja po kojem bi obje strane trebale iznijeti dokaze za ukupno 14 mjeseci. Tužitelji bi svoje dokaze trebali iznijeti za oko 200 sati, a ne za 550 koliko su sami planirali, te su slijedom toga dobili sudski nalog da skrate izvornu listu od 138 predloženih svjedoka.

"Tragičan dan za Srbiju" bio je dan kada je sudsko vijeće Haaškog tribunala oslobodilo optužbi bivšeg predsjednika Srbije Milana Milutinovića, a preostalih pet visokih političkih, vojnih i policijskih dužnosnika Srbije i bivše SRJ osudio na zatvorske kazne od 15 do 22 godine za zločine počinjene nad Albancima na Kosovu.
- Presuda petorki je 'sramota' i ovaj dan je 'tragičan za Srbiju'. Srbi su pred Haaškim tribunalom do sada ukupno osuđeni na oko 920 godina. Još malo, kada se sve završi, vjerojatno će se ta brojka popeti na tisuću godina - čule su se reakcije iz Srbije.

Iako su tužitelji tražili doživotnu kaznu zatvora za bivšeg predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine Milana Martića, on je osuđen na 35 godina zatvora, no hrvatski političari bili su relativno zadovoljni jer se ovom presudom utvrdila agresija JNA na Hrvatsku.

Video sadržaj

NESVAKIDAŠNJI PRIMJER

FOTO Žena u 60. godini postala Miss Buenos Airesa, ljudi šokirani njezinim izgledom

62

STUDIJA O PROMETU U EUROPI

Udarac hrvatskom turizmu? Slovenski medij pisao oštro o našim cestama i upozorili sugrađane

PALA NA PRUGU

Detalji tragedije u Kaštelima: Ženu udario vlak nakon što se sa suprugom vraćala iz bolnice

Narušava kvalitetu života

Ovih dana neprestano kišete? Uzročnik nije samo pelud iz zraka, već i nametnik skriven u posteljini, tepihu i namještaju

Liječnica poručuje

'Nemojte za svako šmrcanje i temperaturu juriti doktoru, ovih pet simptoma su glavni znakovi za uzbunu'

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’