Priznanje Ivice Rajića pred Haaškim sudom i prihvaćanje odgovornosti za
ratne zločine koji su počinili hrvatski vojnici pod njegovim
zapovijedanjem iznenadili su mnoge, uključujući i hrvatskog časnika iz
BiH za vezu s ICTY-jem Gorana Mihaljevića. On je, kako kaže, s Rajićem
kontaktirao neposredno uoči postizanja sporazuma s Tužiteljstvom i tada
ništa nije ukazivalo na to da će Rajić priznati krivnju za zločine.
Naprotiv, on je od mene tada tražio pomoć za pribavljanje
određene dokumentacije i svjedoka i ja sam mu obećao pomoć kaže
Mihaljević, dodajući da je nakon toga neočekivano uslijedilo priznanje.
VL: Kakve su zapravo reperkusije
Rajićeva priznanja zločina pred Haaškim sudom?
MIHALJEVIĆ: Rajić je potpuno preuzeo odgovornost za ratni zločin
počinjen u Stupnom Dolu, i tu nema nikakve dvojbe. On izravno priznaje
da je bio lokalni šerif, gospodar života i smrti na određenom
mikropodručju, i to više nije sporno. Međutim, sporne su daljnje
reakcije koje su se pojavile u medijima, kako u BiH, tako i u
Hrvatskoj. Prvo pitanje koje se postavlja je hoće li njegovo priznanje
otežati poziciju Jadranka Prlića i ostalih hrvatskih optuženika u
Haagu. Sigurno je da njihov položaj nakon toga svjedočenja neće biti
bolji, ali isto tako ne vjerujem da će to i otežati njihov položaj.
Prvi dokument koji je Rajić predočio, bez obzira na to tko se u njemu
spominje, Tužiteljstvo posjeduje već nekoliko godina.
VL: Mnogo se prašine podiglo i oko
Rajićeve ratne izjave o topovskim cijevima uperenim prema Sarajevu.
Kako komentirate tu izjavu i kakve su njezine posljedice?
MIHALJEVIĆ: Mislim da je taj televizijski insert koji se zadnjih dana
pojavio u medijima dio jedne propagandne mašinerije i siguran sam da
srpska televizija u prvim godinama rata nije imala većih "bisera". O
kakvoj propagandnoj školi je riječ svjedoči i ratna "vijest" da
Bošnjaci u sarajevskom zoološkom vrtu hrane lavove srpskom djecom. Isto
tako tvrditi da je Ivica Rajić granatirao Sarajevo potpuna je glupost.
Kako može granatirati Sarajevo netko tko se i sâm nalazio u
okruženju sa svih strana.
VL: Međutim, očito je i sama Rajićeva
izjava išla u prilog iskonstruiranom zaključku da su hrvatske postrojbe
sudjelovale u granatiranju Sarajeva?
MIHALJEVIĆ: On je dao tu izjavu, ali ja sumnjam u vjerodostojnost
cijelog tog priloga i dobronamjernost Ivice Rajića, kad se zna kakva je
on osoba. Cijelo njegovo ponašanje tijekom rata na području Kiseljaka
više je nego problematično, što uostalom potvrđuje i njegovo priznanje
u Haagu.
VL: Koliko su realne ocjene da će
Rajićevo priznanje kompromitirati ratnu ulogu Republike Hrvatske u BiH?
MIHALJEVIĆ: O tome se u medijima doista mnogo nagađa. Međutim, moram
kazati da u svemu tome nema ništa novo. Tužiteljstvo je i u svojim
dosadašnjim optužnicama, kao i sud u presudama, imalo elemente
umiješanosti Hrvatske vojske u ratna događanja na području BiH.
Formalno-pravno gledano, mislim da Rajićev iskaz tu neće ništa
promijeniti, bez obzira na to što ostaje teoretska mogućnost da BiH
pokrene tužbu ili zatraži ratnu odštetu od Hrvatske. Šanse za takvo što
su vrlo male, posebno ako se ima u vidu činjenica da je Hrvatska
početkom srpske agresije udomila oko 700.000 Bošnjaka, te vojno i
logistički pomogla borbu Armije RBiH.
VL: U kojoj mjeri sve to mijenja
ukupnu sliku o ratnim događanjima na području središnje Bosne?
MIHALJEVIĆ: Bošnjačka strana kontinuirano i vrlo agresivno prati sve
što se odnosi na procesuiranje zločina u Stupnom Dolu i naravno, nema
dvojbe da je riječ o stravičnom zločinu. Međutim, da bi se sklopila
cjelovita slika ne treba zaboravljati ono što se neposredno prije toga
zločina događalo na širem području Vareša. Nad Hrvatima su počinjena
barem dva takva zločina tih kritičnih dana 1993. godine. Na žalost,
niti međunarodni čimbenici nisu dali značaja tim zločinima niti izbliza
u onoj mjeri u kojoj su to napravili kad je u pitanju Stupni Do.
Posjedujem pismo majora H. Birgera, zapovjednika 8. čete Nordijskog
bataljuna UN-a, koja je bila smještena na području Vareša. On je 12.
prosinca 1993. godine, opisujući zločine u hrvatskom selu Borovica,
napisao da je "šteta što Borovici nije posvećena pozornost na isti
način kao i Stupnom Dolu, iako su pripadnici moje vojne policije
zabilježili uništavanje".
VL: Što je sa suđenjima i žalbenim
postupcima ostalim hrvatskim optuženicima?
MIHALJEVIĆ: Kad su u pitanju Naletilić i Martinović, oni čekaju konačnu
presudu, koja bi trebala biti objavljena do kraja godine. Mislim da bi
Žalbeno vijeće u njihovim slučajevima moglo djelomično smanjiti kazne.
Za Paška Ljubičića Tužiteljstvo je predložilo da se njegov predmet
prebaci bh pravosuđu i sada traje pravna bitka, jer njegov odvjetnik
traži da se taj predmet dodijeli hrvatskom pravosuđu na procesuiranje.
Suđenje Prliću i ostaloj petorici optuženika iz njegove skupine trebalo
bi, po mojim očekivanjima, početi na proljeće slejdeće godine, potkraj
veljače ili početkom ožujka.
VL: Što je točno kad su u pitanju nove
istrage haaških istražitelja na području BiH?
MIHALJEVIĆ: Istražitelji iz Haaga intenzivno rade ovih dana na širem
terenu Bugojna. Sve te aktivnosti koordinirane su s mojim uredom i
radimo sve da bi se ratni zločini s ovog područja odgovarajuće
procesuirali pred državnim sudom BiH.
VL: Imate li i kakve informacije o
haaškim istragama u Hercegovini u vezi s nekim časnicima HVO-a?
MIHALJEVIĆ: Tu nije riječ o istragama, već o razgovorima haaških
istražitelja s bivšim vojnim, policijskim ili civilnim službenicima.
Preko moga ureda je tijekom srpnja, kolovoza i rujna obavljeno 16
razgovora. Radi zaštite tih osoba ne mogu vam otkriti operativne
podatke o tim razgovorima. Uglavnom su razgovori obavljani u svojstvu
svjedoka, a samo s nekima je razgovarano u svojstvu osumnjičenika. Po
mojim informacijama, nema bojazni od novih optužnica u Haagu, kao ni od
procesuiranja u BiH. Cilj tih razgovora bio je doći do novih dokaza
tužiteljstva u slučaju "Prlić i ostali", a ne podizati nove optužnice.
RAZGOVOR Goran Mihaljević, hrvatski časnik iz BiH za vezu s ICTY-jem
