Fatalna pogreška u sustavu, heterogeni interesi dvaju naroda
i političkih opcija u Federaciji BiH te zarobljenost u lažnim izbornim
obećanjima doveli su ovaj washingtonski eksperiment na rub raspada i
potrebu generalnoga remonta. Ukazuju na to svi pokazatelji, a
najviše upozoravaju ekonomski parametri koji se u
posljednjih deset godina odražavaju na standard građana.
Skok od pet puta
Od 1998. godine, kada se vodi statistika o prosjeku plaća između
Federacije BiH i Republike Srpske, veći entitet je imao skoro dvostruku
prednost. Naime, tada je neto plaća u RS-u iznosila nevjerojatnih 170
maraka, dok je u Federaciji prosjek iznosio 329 maraka.
Od tada do prosinca 2008. plaća u RS-u porasla je skoro pet puta i
iznosila je 819 maraka, dok je pak u Federaciji zabilježen porast od
skoro 2,5 puta i na kraju prošle godine iznosila je 790
maraka. Slično je s rastom stranih investicija, izvozom, bruto
društvenim proizvodom. Značajniji zaokret počinje od 2004.
godine, pa se s pravom može reći da se napredak može pripisati
aktualnom premijeru RS-a Miloradu Dodiku.
Pravi bum ostvaren je 2007. godine kada je Republika Srpska privukla
ulaganja viša od milijardu eura. Tada
je privatiziran
Telekom RS-a, prodane rafinerije u Bosanskom Brodu i Modriči.
Ulaganja vs. politika
U 2008. su uslijedili ugovori, doduše još
nerealizirani, oko ulaganja u elektroenergetske projekte i prometnu
infrastrukturu. U posljednjih nekoliko godina Federacija praktično nije
ostvarila niti jednu značajniju investiciju.
Umjesto toga vodili su se pravi politički ratovi oko toga tko će uvesti
veću proviziju, počevši od elektroenergetskih ulaganja ili
privatizacije telekoma do eklatantnog primjera etnički motivirane
blokade privatizacije mostarskog Aluminija. Posebna otegotna okolnost
gospodarstvu u Federaciji BiH su opterećenja u javnoj
potrošnji. Naime, potrošnja u Republici Srpskoj
čini 35% bruto društvenog proizvoda, dok u FBiH sudjeluje s
čak 65 %.
STATISTIKA očito sugerira potrebu ustavnih promjena
