SDP-ov europarlamentarac Tonino Picula prošloga je tjedna posjetio Kijev, gdje se susreo s Andrijem Jermakom, voditeljem ureda predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog, ministrom obrane Oleksijem Reznikovom, gradonačelnikom Kijeva Vitalijem Kličkom i drugim ukrajinskim dužnosnicima.
U razgovoru za Večernji list ovaj SDP-ovac s možda najvećim vanjskopolitičkim iskustvom nimalo ne dvoji da bi njegovi kolege u Hrvatskom saboru trebali podržati sudjelovanje Hrvatske u europskoj misiji vojne obuke ukrajinskih vojnika, EUMAM UA. Saborsko glasanje o tome predviđeno je 15. prosinca.
– Mogu samo ponoviti svoj stav, za koji sam još uvjereniji da je ispravan nakon posjete Kijevu, gdje sam s delegacijom Odbora za vanjske poslove i Pododbora za obranu i sigurnost razgovarao s Ukrajincima o trenutačnom stanju. A to je da Ukrajina doista treba svaku vrstu pomoći. Prije svega vojnu pomoć. Ne samo oružje nego da se obuče ukrajinski vojnici kako bi koristili što efikasnije oružje protiv ruskog agresora. Ja potpuno razumijem da postoje političke razmirice o tome u Hrvatskoj, one su u demokracijama opravdane. U Rusiji nitko ne prosvjeduje ni oko čega, ali u zemljama razvijene demokracije, a Hrvatska kao članica EU to jest ili bi trebala biti, prirodno je da se o ovim pitanjima povede i polemika. Međutim, neke teme moraju ipak zbog svoje osjetljivosti pomoći da se prevladaju političke razlike do kojih dolazi. Bilo bi dobro da Hrvatski sabor podrži ovu misiju pomoći Ukrajini. Tim prije što se ne bi radilo ni o čemu revolucionarnom u hrvatskoj politici, nego o nekoj vrsti nadogradnje, jer mi smo se od samih početaka opredijelili da Ukrajini treba pomoći. Kako će se Sabor u glasanju postaviti, to mi je ovog trenutka teško reći, ali bi trebalo pokazati jednu vrstu strpljivosti kao što recimo vladajući i oporba pokazuju oko priče oko Ustava. Mnogo stvari se sad istovremeno raspravlja u Hrvatskom saboru i čini mi se da jedna kontaminira drugu. To je možda jedan od razloga zašto jedan broj zastupnika oklijeva podržati ovu vrstu pomoći Ukrajini.
Razgovarate li sa SDP-ovim zastupnicima. Vi ste ipak teškaš u vanjskoj politici unutar te stranke. Razmjenjujete li mišljenja? I kako predviđate da će SDP-ovi saborski zastupnici glasati?
– SDP je sigurno stranka koja pokušava artikulirati vlastiti stav. Čini mi se da je dobar ovaj prijedlog koji smo uputili prema vladajućima zajedno s kolegama iz Možemo!. Da se jednostavno izađe iz tih rovova koji su nepotrebno iskopani oko ukrajinskog pitanja. Da se sve to prepakira u segmentiranje te pomoći, da se jasno navede o čemu se radi, kako bi se otklonile svake sumnje oko toga što netko tvrdi da Hrvatska sama sebi crta metu i nepotrebno se uvlači u rat, što nije točno. Da sam saborski zastupnik, ja bih glasao za tu vrstu suradnje s Ukrajinom, zajedno sa svih drugih 18 zemalja koliko sudjeluje u tom programu pomoći. Razgovarao sam s Ukrajincima, i to je ipak informacija koju može prenijeti samo netko tko je bio tamo, na terenu, i mogu reći da su oni izuzetno zahvalni Europskoj uniji na ovom projektu, koji ima svoj materijalni, ali puno više sigurnosno-obrambeni segment. To je podrška i jednoj ideji unutar EU, koja je dugo vremena bila potpuno pasivna po tom pitanju, međutim, kad se dogodila agresija u neposrednom susjedstvu malo-pomalo EU prevladava te interne razlike kad je riječ o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici. I Ukrajinci su zahvalni Europskoj uniji na tome, svim zemljama koje u tome sudjeluju. Bilo bi apsurdno da Hrvatska ne može nadvladati neke unutarnje političke razlike kad treba pomoći žrtvi agresije, a i sama je bila žrtva brutalne agresije pred 30-ak godina. To je moj stav. A kako će se postaviti kolege saborski zastupnici, teško mi je reći.
Kad kažete da neki tvrde da se ovime Hrvatska uvlači u rat, to baš nisu "neki", nego je to predsjednik Republike. On zastupa argumente koji su suštinski protiv sudjelovanja Hrvatske u toj misiji. Kako to komentirate?
– Riječ je, naravno, o problemu koji ima svoju ustavno-pravnu i sigurnosnu dimenziju, ali po meni riječ je o političkom pitanju. Hrvatska je i prije sudjelovala u sličnim misijama u državama koje nisu članice NATO-a. Nije bilo problema i suradnja između tadašnjih predsjednika, tadašnjih premijera i Sabora u principu je bila neupitna. Ovdje se otvorilo pitanje. Mi sad imamo, kao i mnoge druge zemlje, ruski problem u zemlji. Što se mene tiče, ne bi trebalo biti nikakvih zapreka da se Hrvatska priključi ovom programu. A ovdje se sad svatko pozicionira s obzirom na svoj odnos prema vladi ili nekim drugim političkim konkurentima. Domovinski pokret govori da je protiv, da je to crtanje mete hrvatskom narodu, čini mi se i Most, kao i predsjednik države. Ja se sa svime time ne slažem. Mislim da je ovo doista prilika da se Hrvatska afirmira u obrani jednog poretka koji autoritarni režimi u različitim točkama svijeta ugrožavaju. Neovisno je li riječ o Kini i njihovim ambicijama, Rusiji, ili nekim drugim državama. To je prilika i nama da se pozicioniramo u tom procesu. A iskustva i vojsku koja ima aktivno ratno iskustvo na svom teritoriju, to je nešto što bi trebalo i politički koristiti. I to kad je najvažnije.
Zapravo je nevjerojatno da se oporba sama stavila u situaciju gdje će sada morati birati između podrške Ukrajini i podrške Putinu. Sama oporba je ovo digla na visoku razinu, predvođena Milanovićem, te će si sama staviti biljeg Putinovaca na čelo... Zar su stvarno spremni radi Milanovića biti u povijesti zapamćeni kao rusofili i Putinovi igrači?