„Ikona američkog industrijskog dizajna, za koju kažu da je „A Work of Art That Works“ (umjetničko djelo koje ima praktičnu primjenu), Maglite ručna svjetiljka, izrađena od čvrstog aluminija, pojavila se na tržištu 1979. godine. Zbog dugotrajnosti i jačine svjetlosnog snopa ubrzo je postala popularna u američkoj vojsci, policiji i kod vatrogasaca.
U stalnom postavu svjetskih muzeja
Maglite svjetiljka je od 1989. dio stalnog postava Muzeja primijenjene umjetnosti u Münchenu, dobila je nagradu i Japanskog instituta dizajna, a časopisi Fortune i Money uvrstili su je među sto najboljih i najpoznatijih američkih proizvoda. O kakvom je brendu riječ, govori i to što je svojedobno izvršni direktor Applea Gilbert F. Amelio rekao kako želi da Apple postane „u osnovi Maglite računala“. Od 1979. prodano je 420 milijuna primjeraka Maglite svjetiljke, objavio je 3. srpnja 2012. portal Calwatchdog.com.
Maglite je dizajnirao Anthony (Ante) Maglica i to tako što je radeći za proizvođača dijelova baterijskih svjetiljki uočavao nedostatke pa je osmislio svjetiljku ergonomskog oblika, vodootpornu, konstrukcijski poboljšanog kućišta od anodiziranog aluminija, otpornu na koroziju, koja nudi po potrebi usmjerenu ili raspršenu svjetlost.
Nakon prijave 1978. svjetiljka je patentirana 1981. te je postala „simbolom stabilnosti američkog načina života“, zapisano je u Hrvatskoj tehničkoj enciklopediji. Portal Townhall.com objavio je podatak da je Maglite potrošio više od sto milijuna dolara na sporove kako bi zaštitio svoje svjetiljke od onih koji su ih kopirali diljem svijeta.
Svjetiljka je neprekidno razvijana pa se 1982. na tržištu pojavila MagCharger svjetiljka s punjivom baterijom, 1984. Mini Maglite, 1985. izrađena je podvodna svjetiljka za svjetski poznatog francuskog istraživača mora Jacques-Yvesa Cousteaua, pa 1988. Maglite Solitaire, 2006. Mini Maglite LED svjetiljka...Svjetiljku su policajci koristili i kao palicu, s time da su ozljede od njih teže nego od palica, zbog čega je postavljeno pitanje njihove prekomjerne uporabe.
To je rezultiralo time da je losanđelska policija 2007. prešla na uporabu manjih svjetiljki premda su policajci tvrdili da su svjetiljke koristili isključivo za obranu. Maglica je rođen u New Yorku 1930., ali je djetinjstvo proveo na otoku Zlarinu jer mu se obitelj zbog velike ekonomske krize vratila u Hrvatsku kad je on imao četiri godine. Tu je u šibenskom Remontnom brodogradilištu izučio bravarski zanat.
Ali iz ratom porušene zemlje i pod komunističkom kontrolom, kako piše na službenim stranicama njegove tvrtke, Maglica 1950. bježi u Ontario u Kaliforniji. Svoj američki san počeo je ostvarivati 1955. ušteđevinom od 125 dolara koju je uložio u tokarski stroj, inače prodavan za 1000 dolara, ali je vlasnika uspio nagovoriti da mu mjesečno otplaćuje ostatak. Time je postavio temelje mehaničarske radionice, iz koje se 1974. razvila Mag Instrument Inc., tvrtka sa 400 radnika u čijem je vlasništvu 400-tinjak patenata. Počeo je u radionici proizvodnjom preciznih dijelova za industriju, zrakoplovstvo i vojsku i brzo stekao reputaciju kvalitete, učinkovitosti i domišljatosti.
“Prosvijetlimo Hrvatsku”
Tvrtka prkosi globalizaciji jer svoje pogone – u potrazi za jefitinijom radnom snagom – nije premjestila u azijske zemlje, što tumače stalnom primjenom inovativnih tehnika za smanjenje troškova proizvodnje i povećanje kvalitete. Premda su i oni prisiljeni neke dijelove, u vrlo malom postotku, uvoziti.
Zbog strogih kalifornijskih propisa, sve dok proizvod nije sto posto američki, ne može nositi oznaku Made in the USA.
Iako 89-godišnjak, Maglica je svaki dan u svojim pogonima, i po 12 sati šest dana u tjednu živi još uvijek po načelu Nihil boni sine labore (Ništa dobro ne postiže se bez rada). Renovirao je svoju vilu na otoku Zlarinu, gdje je otkupio 12 posto zemljišta.
Svoju je svjetiljku darovao Kolindi Grabar-Kitarović na početku njezina predsjedničkog mandata s posvetom „Prosvijetlimo Hrvatsku“
