Njemački znanstvenici uspjeli su u nečemu što je do sada bilo teško zamislivo – paraliziranim miševima uspjeli su vratiti mogućnost kretanja. Uspjeli su povezati oštećenu leđnu moždinu što se do sada kod sisavaca smatralo nemogućim.
Proteini ubrizgani u mozak
Mogli su to zahvaljujući laboratorijski razvijenim proteinima koje su ubrizgali u mozak miševa. Što ovo znači za oko 5,4 milijuna paraliziranih širom svijeta, savršeno je jasno. Dobiti ponovo mogućnost hodanja nakon što je ona, zapravo, zauvijek izgubljena, to je zaista vrhunsko dostignuće znanosti. Ozljede leđne moždine nastaju najčešće teškom traumom u nekoj nesreći ili čak sportskoj aktivnosti nakon čega uslijedi paraliza jer nije moguće regenerirati vlakna živaca koja prenose informaciju od mozga do mišića. No znanstvenici sa Sveučilišta Ruhr u Bochumu uspjeli su stimulirati živčane stanice paraliziranih miševa kako bi postigli da se one regeneriraju. Koristili su laboratorijski stvorene, “dizajnirane” proteine.
– Posebna je stvar u ovoj našoj studiji što se protein ne koristi samo da bi stimulirao one živce koji ga sami proizvode nego se prenosi dalje, u mozak. Na ovaj način relativno malom intervencijom stimuliramo veliki broj živaca kako bismo ih regenerirali što je na kraju razlog što ti miševi opet mogu hodati – rekao je za Reuters Dietmar Fischer koji je vodeći znanstvenik na ovom istraživanju. Dodao je kako su paralizirani miševi počeli hodati nakon dva do tri tjedna. Tretman se sastoji od ubrizgavanja nositelja genetske informacije u mozak kako bi se potakla proizvodnja proteina hiperleukina-6. Sada se njemački znanstveni tim bavi istraživanjem kako dodatno poboljšati ovo potencijalno liječenje.
– Moramo provjeriti radi li naša metoda i na većim sisavcima poput svinja, pasa ili primata, primjerice. Ako radi i u tim slučajevima, onda moramo provjeriti je li terapija sigurna i za ljude. Za to će nam trebati još puno godina – rekao je Fischer.
Živčana vlakna na koje djeluje protein hiper-IL-6 zovu se aksoni. Kroz aksone se šalju signali naprijed i natrag između mozga, kože i mišića, a kada oni prestanu funkcionirati, dolazi do paralize. Ovaj protein mora se napraviti laboratorijski, genetskim inženjeringom, jer ga se kao takvog ne može pronaći nigdje u prirodi. Slična se terapija već pokušala u tretmanu oštećene veze između mozga i očiju.
– Sve ovo nama je došlo kao veliko iznenađenje jer nismo ni sami vjerovali niti je bilo ikakvog dokaza da je ovako nešto moguće nakon potpune paraplegije – rekao je Dietmar Fischer. Sam protein interleukin-6 poznat je i iz konteksta imunog sustava. On može pokazati djelovanje kao proinflamatorni i antiinflamatorni citokin. Izlučuje iz T-stanica i makrofaga. Ovaj citokin inicira imuni odgovor na traumu, posebno opekline i druga oštećenja tkiva koje dovode do upale.
Nitko do sada nije bio ni blizu
Funkcija leđne moždine je da prenosi podražaj iz periferije u središnji živčani sustav i obratno te sudjeluje u refleksnim radnjama. Duga je oko 40-50 cm, proteže se od prvog vratnog kralješka do drugog slabinskog kralješka. Izvana je građena od bijele tvari, a iznutra je siva tvar u obliku slova H pa se razlikuju stražnji i prednji rogovi. Desetljećima već znanstvenici nastoje pronaći način kako regenerirati neurone, no do sada nitko nije bio ni blizu lijeka za paraplegiju. Ova ista skupina znanstvenika 2013. godine objavila je rad u kojem pokazuje kako protein citokin, dakle interleukin-6 može aktivirati regeneraciju aksona u laboratorijskim uvjetima.
Sjajno, svaka čast! Bilo bi to ogromno otkriće, dostojno nobelove nagrade.