– Bili smo na razgovoru kod psihologa prije upisa u prvi razred, Ivan je dobio papir i bojice s uputom na nešto nacrta. Nacrtao je malu bubicu u lijevom, donjem kutu papira, a na pitanje što je to, njegov je odgovor glasio: “Mali jež u mom vrtu”. Već tada znala sam da će moj Ivan studirati biologiju – govori Zora Jurić, majka 33-godišnjeg mikrobiologa i populacijskog genetičara dr. Ivana Jurića, o čijoj su znanstvenoj studiji objavljenoj ovih dana u Americi u online časopisu PloS Genetics izvijestili brojni svjetski mediji.
O Ivanu i njegovu četiri godine starijem bratu Mariju Večernji list prvi je put pisao još 1995., dok je Ivan još bio osnovnoškolac, a Mario pohađao XV. gimnaziju, pripremao se za državno natjecanje iz astronomije i sanjao o putu u Houston. Učenici su, unatoč financijskim teškoćama škole, otputovali u Ameriku i pobijedili, a kada su se vratili, na uspjehu im je osobno čestitao i tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman.
Hvala bogu na Skypeu
Obojica su završila Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Mario je završio studij fizike, a Ivan studij molekularne biologije. Odrasli su u tipičnoj radničkoj obitelji, obasuti ljubavlju i pažnjom roditelja, majke Zore i oca Željka, u garsonijeri od svega 24 kvadrata na zagrebačkoj Trešnjevci. Žalosti i to da su ova dvojica vrhunskih znanstvenika danas daleko poznatija u Americi nego u svojoj domovini.
Ivan je po završetku studija molekularne biologije 2007. također otišao u Ameriku na daljnje školovanje. Doktorirao je 2014. evolucijsku biologiju na sveučilištu Tennessee u Knoxvilleu. Bio je jedan od trojice studenata koje je te godine u svoju klasu primio ugledni prof. dr. Sergey Gavrilets i jedini student iz Europe. Po završetku doktorskog studija Ivan je dobio postdoktorat u grupi koju vodi Graham Coop na sveučilištu California u Davisu.
Od 2015. radi u kompaniji 23andMe, u sklopu njihova istraživačkog tima. Sudbina je htjela da Ivan na doktorskom studiju upozna svoju suprugu s kojom ima četverogodišnjeg sina.
– Nedostaju mi djeca, posebice unuci. No hvala Bogu na Skypeu, da barem na taj način možemo kontaktirati – govori majka Zora dok zajedno listamo obiteljske albume.
– Vidite, u ovom je vrtu moj Ivan još dok je bio dijete zakopao lavor pun vode i uzgajao punoglavce – pokazuje Zora Jurić prisjećajući se zgode s mušicama. Naime, Ivan je u staklenim bočicama na kuhinjskom ormaru uz paukove u jednom periodu uzgajao i mušice.
– Jedan sam dan došla kući i našla Ivanovu poruku. Pisalo je: “Mama, molim te skuhaj mušicama hranu”. Ja sam se začudila jer nisam znala što bi mušice mogle jesti, dok mi Ivan nije otkrio da ih hrani kuhanim jabukama – ispričala nam je mama Zora.
Znanost je dječja znatiželja
Osim kod kuće, Ivan je mušice uzgajao i u školi pa je zajedno s profesorom biologije uzgojio mušicu koja je imala različitu boju očiju. Tu su mušicu Ivan i njegov profesor poslali u Ameriku, a Amerikanci su im zauzvrat poslali neke svoje primjerke mušica. Paket je stigao na školu, XV. gimnaziju u Zagrebu, na Ivanovo ime. Dok Ivan i njegov profesor nisu objasnili o čemu je zapravo riječ, u školi je zavladala panika jer je stigao paket od nepoznatog pošiljatelja na ime učenika.
Zora i tata Željko kažu da je Ivan, za razliku od Marija koji je kao dijete bio povučeniji, uvijek bio vrlo otvoren i druželjubiv. Takav je ostao i dan-danas. No iako različiti, obojica su u sebi imala tu dječju znatiželju koja ih je tjerala naprijed. Na pitanje kako se i zašto počeo zanimati za znanost, Mario mi je u jednom od naših razgovora kazao da ga je znanosti privuklo zadovoljavanje obične, ljudske, dječje znatiželje.
„A upravo je znanost zapravo skup savjeta o najboljim načinima na koje znatiželju i pitanja koja svi imamo možemo pretvoriti u odgovore i u znanje“, rekao je Mario te istaknuo da je neizmjerno zahvalan što ga unatoč 14-satnom radnom danu i stalnoj zaposlenosti zapravo “plaćaju” da se na “poslu” igra i istražuje pitanja koja su ga zanimala još kao klinca. Isto vrijedi i za njegova brata Ivana.
Na pitanje kakav je osjećaj kada su djeca tako uspješni znanstvenici, mama kaže:
– Pri svakom uspjehu svoje djece imam onaj isti osjećaj kao kada sam ih rodila i prvi put primila u ruke. To je nešto neopisivo – govori majka Zora, koja se iznimno veseli mogućnosti da ona i suprug, bude li ih služilo zdravlje, uskoro otputuju u posjet sinovima.
e to je vijest!!! svaka cast!