Dugo sam razmišljao hoću li uopće igrati ovu igru koju su ljudi zamrzili čim je prikazan prvi trailer. Pisale su se peticije, bila je popljuvana i stigmatizirana samo zbog svoje tematike. Nisam htio pridonijeti negativnom publicitetu, odlučio sam da ću barem pokušati odigrati i ne recenzirati, samo zato da bih bio upućen. Nakon što sam odigrao, odlučio sam da ću je recenzirati jer igra zapravo nije vrijedna ni spomena ni stigme koju nosi.
Naime, ako dosad niste vidjeli reklamu za ovu igru, radi se o sljedećem: u Hatredu vi ste "spree killer" tj. ubojica koji bez razloga, iz čiste mržnje, ubija civile, policajce, sve i svakoga. Je li vam sad jasno zašto je igra dobila toliko negativnog publiciteta? Strahovalo se, naime, da će potaknuti više pucnjava u školama i sličnog. Prije nego što se posvetim problematičnim dijelovima, evo nekoliko riječi o igri. U Hatredu svoj lik kontrolirate iz trećeg lica u izometrijskoj perspektivi kao u kakvoj strategiji, mišem nišanite i pucate, tipkama se krećete. Cijela je igra u crno-bijelom filtru, samo su krv i vatra u boji... I to je to. Brojni repetitivni nivoi u kojima ubijate gomilu bezličnih likova standardnim arsenalom oružja.
Kad je riječ o kontroverznome, riječ je samo o tome da ubijate civile te o "nasilnim animacijama pogubljenja" kojih ima pet, stalno se ponavljaju i nisu ništa osim naporne. Iskreno, ništa u ovoj igri nije baš kontroverzno i očito je da se igra htjela proslaviti na kontroverznoj ideji iako nije ništa više nego loša pucačina bez ikakva sadržaja vrijednog spomena.
Ova igra samo produbljuje problem s nadobudnim roditeljima i kvazipsiholozima koji uporno tvrde da videoigre potiču djecu na nasilje, što nije točno jer igre nisu ništa nasilnije ni grublje od filmova. To što se igra pokušala prodati na kontroverziji samo je loš potez koji je spomenutim kvazipsiholozima i nadobudnim roditeljima dao dodatnu municiju. Hatred nije ništa šokantniji od, recimo, Postala 2, a cijela priča s masakriranjem civila... pa nije li to nešto što se događa u serijalu Grand Theft Auto još od 1997.?! I nismo postali banda psihopata u tih 20-ak godina, nego smo normalni ljudi koji razlikuju stvarnost od videoigre i jako nam je teško percipirati gomilu crvenih piksela na ekranu kao stvarnu osobu. Hatred nije kontroverzan ni po čemu, nasilja je manje nego u sličnim igrama, brutalnosti je manje nego u Mortal Kombatu ili Grand Theft Autu, kontroverzna je jedino grupa budala koja je smatrala da je ova igra dobra ideja.
Ali vratimo se igri, ona se sastoji od osrednje količine urbanih sredina u kojima vam je jedina uloga ubiti sve što se kreće. Kako se igra iz izometrijske perspektive, to uopće nije tako jednostavno jer zidovi postaju prozirni samo kad ste unutar građevine, a ni onda to nije zadovoljavajuće riješeno, preglednost je očajna. Vaš lik ne može primiti baš puno metaka pa provedete puno vremena skrivajući se, a to uvelike uništava imidž besmrtnog frajerčine koji vaš lik ima u uvodnim animacijama. To, naravno, znači i jako puno restartanja, i to uvijek od početka jer igra nema nikakav checkpoint sustav! Osim loše ideje, užasnog koncepta i očajne razrade, igra je i jako loše programirana i balansirana, repetitivna i isprazna jer, kad je u ulozi nekog tko ubija bez razloga i motiva, ni igrač nije motiviran za igranje. Hatred, izometrijska pucačina koja je namjerno digla prašinu, valjda u nadi da će se tako puno bolje prodati, nije ništa osim loše i dosadne igre koju ne preporučujem nikome, ali ne zbog ideje i kontroverzije, nego jednostavno zato što je to izuzetno loša igra.
>> Rezultati razvoja se vide - ovo je odlična igra itekako vrijedna svoje cijene
>> Sve zbog čega ljudi igraju Mortal Kombat još je tu
"Odlučio sam da ću barem pokušati odigrati i ne recenzirati, samo zato da bih bio upućen." - Ali kao svako drugo piskaralo koje je plaćeno po kartici, a ne po lijepom držanju, izgledu ili nedajbože modnom stilu, ipak si recenzirao i "uputio" sve ostale, koje ta igra još manje zanima od tebe, u njene "čari" ubijanja i klanja. Aplauz, bravo, chapeau! Da su Amanpour, Kronkheit i Liebowitz ovako izvješćivali, koliko bi se zlatal uštedjelo na Pulitzerima.