Hrvatska je u polufinalu Svjetskog prvenstva i tamo će odigrati još jednu povijesnu utakmicu protiv Engleske. Dugo smo lomili ruski otpor, tražili se, a na vrata raja ušli tek nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca 6:5 (2:2). Opet smo se vratili nakon 0:1 (Čerišev, 31.). Zabio je Kramarić u 39. za 1:1, a samo dvadesetak minuta trebali smo izdržati nakon što je u 101. minuti glavom zabio Domagoj Vida za 2:1. No, Fernandes je ponudio u 115. minuti novu priliku Rusima. Nije bilo dovoljno, dapače, promašio je jedan od jedanaesteraca!
Trebalo nam je desetak minuta da uspostavimo ravnotežu i amortiziramo početne ruske nalete. Do 30. minute kada je Čerišev spektakularno pogodio s dvadesetak metara. Opet je to bila akcija preko Čeriševa koji je odigrao dvostruko proigravanje s Dzjubom, pobjegao svojim pratiteljima i zabio za 1:0.
Danima smo se uoči susreta bavili taktičkim analizama. Kao, detektirali smo najveće opasnosti s ruske strane. No, u prvom smo dijeli susreta malo toga odradili. Odnosno, malo je toga funkcioniralo u našoj igri. Do 40. minute kada smo im pobjegli u kontranapadu.
Perišić je izbacio Mandžukića na lijevoj strani, naš je napadač pobjegao sporoj ruskoj obrani koja se dugo, loše i nespretno postavljala. Bilo je to dovoljno vremena da Mandžukić pričeka Kramarićev dolazak. Napadač Hoffenheima ušao je iz drugog plana i glavom pogodio za izjednačenje.
Strinić bez napada
Bio je to 10. Kramarićev pogodak za našu nacionalnu vrstu u 35. nastupu. Bio je to očiti primjer koliko ruska obrana ima problema kada izađe malo dublje.
Najviše smo posla u prvom dijelu napravili preko bokova, iako nismo bili konkretni. No, očito je da su Rusi u tom dijelu igre bili najtanji. Uostalom, naš izjednačujući pogodak došao je baš nakon akcije s bočne pozicije.
- U prvom poluvremenu smo potpuno promašili sustav igre 4-2-3-1. Puno bi bolje bilo da smo igrali u 4-3-3 formaciji, s Mandžukićem i Rakitićem bliže protivničkom golu. Dalić je htio dobiti više sigurnosti između linija i kako bismo lakše zaustavili Dzjubu. U toj jednoj situaciji nismo ga uspjeli iskontrolirati. Nismo imali igru prema naprijed. Nije mi jasno zašto Strinić u tom dijelu igre nije išao prema naprijed. A Vrsaljko je, kada bi i prošao naprijed, bio nesiguran - referirao nam je sa stadiona u Sočiju Marko Lozo, mladi hrvatski trener.
U nekoliko situacija kasnije činilo se kako smo doskočili tim ruskim dugim loptama i proigravanjima na Dzjubu.
Najvažnije, Hrvatska se vratila iz rezultatskog zaostatka nakon samo jednog udarca u okvir protivničkog gola.
- Hrvatska nije u tom trenutku imala dubinu, posebice ne preko Marija Mandžukića. U još veći rizik smo ušli postavljanjem Kramarića u početnu postavu jer nismo imali niti jednog napadača na klupi. Utakmicu smo počeli s četiri napadača, a Kramarić je prvi put u protivničkom šesnaestercu bio tek kada smo zabili pogodak. Znači, napade smo završavali samo s jednim igračem u protivničkom šesnaestercu. Jasno je bilo da nam za trijumf treba puno više igrača završnici - istaknuo je Lozo.
Kao da smo previše respektirali protivničke napadače.
- Po meni potpuno neopravdano, jer naši zadnji vezni, odnosno zadnja linija, u svakom trenutku može igrati s njihovim napadačima. Nama je u tim trenucima trebao samo jedan igrač ispred obrane, a ne Modrić i Rakitić. Modrić je dvaput bio bliže protivničkom golu i odmah su Rusi imali problema.
Rusi energetski pali
Čini se da su nas Rusi dobro skautirali?
- Točno, zaigrali su visoki presing. Detektirali su da naše duge lopte ne mogu do naših napadača. To je bio naš odgovor na njihov presing. No, mi nismo imali pravo rješenje jer Perišić i Rebić gotovo da nisu ni išli u duel u tim situacijama - naglasio je Lozo.
Opet nismo imali pravi mehanizam otvaranja naše igre s čim smo se jako mučili.
A u 60. minuti već smo svi vidjeli Perišićevu loptu u mreži. No, ona je završila na vratnici i odbila se u polje. Već je Perišić počeo slaviti...
I onda je Zlatko Dalić napravio dobar potez. Uveo je Marcela Brozovića da čisti prostor ispred Dzjube, Kramarića stavio u vrh napada, a Mandžukića pomaknuo na krilo. Značilo je to i odmah promjenu formacije u 4-3-3. I odmah smo puno bolje izgledali, na razini prethodnih naših partija u kojima smo dominirali protiv jačih protivnika. U tim trenucima Rusi su energetski pali, a mi smo preuzeli konce igre u svoje ruke. No, nije to bilo dovoljno da priču završimo bez produžetaka. Stiskali smo Ruse, no nismo znali pronaći put do ruskog gola.
A kada se činilo da nam ponestaje rješenja, energije, da će nam se ozlijediti pola momčadi, u produžetku nam se osmjehnula sreća.
Luka Modrić sjajno je ubacio iz kornera u 101. minuti na Vidinu glavu. Naš stoper sjajno je spustio loptu uz prvu vratnicu. No, ni tu nije bio kraj. Rusi su se vratili u 115. minuti kada je glavom zabio Fernander i osigurao svojoj momčadi još jednu šansu u jedanaestercima.
Ljudi gotovo je, idemo na egleze. Zivili vatreni.