Jedan je razgibani mladić protekla dva tjedna oduševljavao sportsku Hrvatsku. Ovaj 23-godišnjak na vratima hrvatske muške reprezentacije djelovao je poput "hobotnice" i svojim je akrobatskim obranama dizao Arenu na noge. A svojom sposobnošću da svojim potezima diže cijelu Hrvatsku na noge, Dominik Kuzmanović je Mićija Kuzmanovića (48) učinio najponosnijim stricem. A riječ je o negdašnjem tekvondaškom asu, čovjeku koji je dvaput bio treći teškaš svijeta ali i osvajaču dviju europskih bronci. Zacijelo je jako dobar osjećaj kada ti nećak postane miljenik nacije.
- Fascinantno je to kojom brzinom se to dogodilo. Sa svim ovim što se događa oko njega vratio je i mene u moje najbolje sportske dane. Za razliku od mene, koji sam, tražeći se, trenirao puno sportova, on je od malena znao da želi biti rukometni vratar. Ja sam na koncu u tekvondou ostao zahvaljujući pokojnom Andriji Mijačiki a kao borac sam rastao uz trenerski rad Klaića i Reinića.
Nije li Dominik spominjao da je kao dijete trenirao i tekvondo?
- Mislim da je tekvondo trenirao godinu dana. Osim toga, još dok je bio u vrtiću deda i baka bi ga pokupili a ja bih došao do njih i odveo na trening a potom bi netko od roditelja došao po njega i vozili bi ga u Brckovljane. Uvijek je bio slatko dijete a ja sam ga zbog sitnih očiju zvao malim Japancem. Sjećam se da sam ga puno razgibavao, rastezao, i vjerujem da mu je i to pomoglo da bude tako razgiban. Na rukomet je, koliko znam, krenuo sljedeći starijeg brata Mateja, danas dvometraša koji je lani završio medicinu i sada radi u Hitnoj pomoći.
Ono što se stricu Mićiju posebno sviđa jest Dominikov kućni odgoj.
- Tata Tomislav i mama Mara su obojicu sinova dobro odgojili i to mi je najveći ponos, što imam takve nećake. Dominik je doista prizeman sportaš, iznimne radne etike, koji ne glumata. U svakom slučaju, čestitke mom bratu Tomislavu i supruzi Mari na načinu na koji su ih odgojili.
FOTO Na tribinama snimljena Kuzmanovićeva djevojka koja ne skida osmijeh s lica! Ona mu je najveća podrška
Otkrio nam je stric da mu nećaci vole ronjenje.
- Prvo sam ja zarazio s ronjenjem na dah njegova brata a on Dominika. Kada je bio mali kazao mi je da bi htio puknuti iz podvodne puške a ja sam mu rekao da ću mu dati samo ako sam može napeti pušku, što nije lako, što mu, dakako, nije pošlo za rukom.
Kako stric doživljava kada mu nećak svojim obranama pokreće tribine?
- Najdraže mi je kada skine neki zicer, kada se suparnički igrat bahato zaleti u kontru a on mu skine udarac. No, nije bitno kako ja to doživljavam jer ja sam subjektivan no kako on digne publiku na noge to je fascinantno. Nestvarno je kako su ga ljudi prihvatili radi njegove skromnosti i požrtvovnosti. Onaj spriječeni pogodak na prazna vrata, u punom sprintu nakon čega se upecao u vlastitu mrežu, kao i one dvije obrane u istom napadu i pogodak preko cijelog terena, pogledao sam valjda već tisuću puta. I još ću.
Stric Mići bio je na svim utakmicama Hrvatske igranim u Zagrebu.
- Jedna je stvar gledati utakmicu uživo i doživjeti tu atmosferu a drugi je doživljaj otići doma i ponovo pogledati utakmicu i pri tome uživati u prijenosu Filipa Brkića. U njegovu komentiraju doista guštam, on to radi poput starih majstora komentiranja tipa Bože Sušeca, koji ti prenese energiju s terena u tvoj dnevni boravak.
Kao borac naš sugovornik je u svom sportu pobjeđivao svjetskog prvaka i olimpijskog pobjednika a za uzlet do najvišeg postolja, reći će, nedostajalo mu je i malo sportske sreće. Je li tih početnih 2000-tih razmišljao o nastavku karijere u kikboksu (K-1) ili slobodnoj borbi (MMA)?
- Razmišljao sam o tome, više o kikboksu, no kočile su me ozljede a potom i financijska nesigurnost u tom izboru pa sam se odlučio ipak za stabilniji posao. Doduše, okušao sam se nakratko u profesionalnom tekvondou kojeg je kod nas pokrenuo Toni Nobilo. Za tu borbu odlično me pripremio Leo Pijetraj zajedno s Mladenom Reinićem i to mi je jedno od dražih iskustava.
A danas se sa automobilima i kombijima bavi uslugama prijevoza a kao takvog ga možete vidjeti u pratnji domaćih glazbenih zvijezda. Svojedobno je radio u pratnji Severine, potom i Gibonnija a danas je vrlo često uz Ninu Badrić.
- S Ninom sam vrlo dobar prijatelj. Odem po nju, dovezem ju na nastup, pričekam da završi i vratim ju kući.
Jednom nam je rekao da je uživao radeći isto na zajedničkoj turneji Olivera i Gibonija.
- To su dva gospodina i veliki umjetnici. Oliver je bio nevjerojatno opušten zabavljač, nikad napet, kao da je imao publiku u rukama. On i Gibo su bili braća po glazbi a Gibo je bio pravi pravcati umjetnik ali punom dozom normalnosti. A gost im je znao biti Urban, čovjek iznimna glasa, koji je toliko jednostavan tip da je to za nepovjerovati.
Otvori KEKS Pay
