Senegalac Cherif Ndiaye karijeru je započeo u Senegalu. U klubu Grand Yoff koji je u trećoj ligi. Nakon toga otišao je u Europu. Za belgijski Waasland-Beverend odigrao je jednu utakmicu pa je nakon kratke pauze došao u Hrvatsku.
– Prvi put kada mi je agent rekao da idem u Goricu rekao sam: “Gorica, zašto Gorica? No, ako nema bolje, idem”. Kada sam došao i vidio zemlju, grad, shvatio sam da je prelijepo. A i liga je dosta jaka – kaže Ndiaye.
Novi Atiemwen, napadačko čudo iz Senegala, vjerojatno najnasmijaniji čovjek u redovima goričke momčadi... sve je to Cherif Ndiaye (23). Kažu u klubu da “grize” travu na kojem god mjestu na travnjaku da se nađe. U posljednje dvije utakmice zabio je četiri pogotka. Krenulo mu je dobro s obzirom na to da je u prvoligašku momčad Gorice došao u siječnju ove godine.
– Prvi put kada mi je agent rekao da idem u Goricu rekao sam: “Gorica, zašto Gorica? No, ako nema bolje, idem”. Kada sam došao i vidio zemlju, grad, shvatio sam da je prelijepo. Bilo je teško, ali došao sam na prvi trening i odmah sam vidio da je tu moja prilika. Tu se mogu dokazati. Ne trebam ići van, treba mi samo stan i moja žena i sve mi je tu – kaže mladi napadač Gorice koji je Prije HNL-a igrao u Belgiji. U Waasland-Beverendu odigrao je jednu utakmicu pa nakon kratke pauze došao u Hrvatsku.
Jezik i hrana još mu nisu ‘sjeli’
– U Belgiji je bilo teško, u mojoj prvoj sezoni imali su tri napadača, ja sam bio četvrti. Igrao sam u drugoj momčadi, u prvoj se teško probiti. Zadnji dan prijelaznog roka nisam bio nigdje i otišao sam u Pariz sa svojom mamom. Spavali smo u istoj sobi, na istom krevetu. Bila su to teška vremena. Kada tako živiš, moraš biti dosta jak u glavi. Sada, kada igram, majka mi je u mislima – kaže Cherif pa se prisjeća svojih nogometnih početaka.
– Počeo sam igrati u Senegalu u klubu Grand Yoff koji je u trećoj ligi. Tamo sam igrao nekoliko mjeseci i onda su me odveli u Europu.
Iako je već nekoliko godina u toj Europi, dom je ipak dom. Ima tri brata i sestru, a u Senegalu mu je i supruga. U braku su tri mjeseca.
– Kada imam slobodno, praznike, odem u Senegal. Družim se s obitelji i prijateljima. Dođu svi pa ostanemo zajedno do kasno u noć. Poslije utakmice protiv Dinama idem u Pariz, supruga će doći i vraćamo se zajedno. Ovdje, kad sam slobodan, ne gledam televizor, ne radim ništa osim što razgovaram sa svojom ženom.
A u Hrvatskoj se dobro snalazi. Jezik pokušava naučiti, a sprijateljio se i sa susjedima.
– Jezik je jako težak, svaki put kada saslušam kako ljudi govore zvuči teško. Nešto malo čak i znam. No, ljudi su zato super. Kada treniram, ponekad me susjedi pozovu ili dođu do stana, donesu palačinke, piće... Sretni su kada zabijem. Znam ponekad i otići sa suigračima do Zagreba za vikend – kaže Senegalac kojemu se sve sviđa, no s hrvatskom hranom još nije na – ti.
– Ne volim je, volim afričku hranu.
Iako za hranu ne zna, ono što mu je poznato su hrvatski nogometaši. Najdraži mu je Mario Mandžukić.
– Pa ipak sam ja napadač. Dobar je igrač, jak. Ako ideš na njega kao branič, želi te “ubiti”. Sjajan je. Kad sam bio mlađi, najdraži mi je bio Benzema. Igram kao on. Svaki put kada dobije loptu, pokaže vještinu i zabije. A tu je, naravno, i Drogba. On mi je najdraži afrički igrač.
Svi od reda najdraži su mu napadači i svako od njih ima nešto posebno baš kao i Ndiaye. Kada zabije gol, ima koreografiju s kojom slavi.
– Moje ime je Cherif (čita se: Šerif), vidio sam filmove sa šerifima, kako barataju pištoljima i pomislio da i ja mogu tako. Svima se to sviđa – kaže napadač koji u klubu uživa, dobar je sa suigračima, a sviđa mu se i liga.
Prati Olma i Petkovića
– Nisam znao puno o hrvatskom nogometu kada sam došao. Kamo god odeš, svuda je drukčije. Ovdje je liga dosta jaka. Trči se puno, brani se puno, napada se puno. Nije lako. Poznajem se i znam da mogu postići puno golova ako imam samopouzdanja. Imam momčad iza sebe, ako mogu asistirati, asistiram, ako mogu zabiti, zabijam. To je moja filozofija.
Zadivio ga je i trener Sergej Jakirović.
– Ne govori puno, ali dobar je. Jak je mentalno, ne zanima ga ništa drugo osim pobjede i to je ono što nam treba.
Sljedeća utakmica u kojoj se mora dokazati je ona protiv Dinama (nedjelja, 15 sati).
– Meni je svejedno protiv koga igramo, bio to Dinamo ili Rudeš. Nemam pritiska. Gledao sam ih kako igraju. Dobri su i poštujem ih. Olmo je odličan, napadački dio im je super, Petković, on je jak.
>> Pogledajte izjave Bjelice i Dilavera prije odlaska u Portugal
Ako ti ne odgovara jer si navikao na bolje, put pod noge