Premier liga u novu sezonu ulazi s financijskom prednošću koja je postala toliko velika da se više teško može govoriti o ravnopravnom natjecanju pet najvećih europskih liga. Prema najnovijoj procjeni Financial Timesa, prihodi klubova Premier lige u sezoni 2025./26. trebali bi dosegnuti oko 7,4 milijarde funti, odnosno približno 8,6 milijardi eura. To je oko 600 milijuna funti više nego u prethodnoj sezoni, kada su klubovi ostvarili 6,8 milijardi funti prihoda. Deloitte je u srpnju procijenio da će engleska liga prvi put prijeći granicu od sedam milijardi funti, a najnovije procjene sada govore o još višoj brojci.
Za usporedbu, posljednji potpuno usporedivi podaci Deloittea pokazuju da je Bundesliga u sezoni 2024./25. ostvarila nešto više od četiri milijarde eura, La Liga 4,1 milijardu, Serie A oko tri milijarde, a Ligue 1 2,2 milijarde. Pet liga zajedno ostvarilo je 21,6 milijardi eura prihoda. Premier liga je sama bila na više od osam milijardi eura kada se njezini prihodi preračunaju iz funti. Ako se aktualna procjena od 7,4 milijarde funti pokaže točnom, engleska liga vrlo brzo će prijeći razinu od 8,5 milijardi eura godišnjeg prihoda. Druga najbogatija liga tada bi za dostizanje engleske razine morala gotovo udvostručiti vlastite prihode.
Tu se nalazi ključna razlika između Premier lige i njezinih konkurenata. Razlika nije koncentrirana na nekoliko najbogatijih klubova, već postoji na razini cijelog natjecanja. Real Madrid je u sezoni 2025./26. ostvario rekordnih 1,221 milijardu eura operativnog prihoda, čime je postao prvi sportski klub koji je prešao 1,2 milijarde eura godišnjeg prihoda. Barcelona, Bayern, PSG i engleski velikani također mogu dosegnuti ili prijeći milijardu eura, ali Premier liga ima mnogo veću dubinu prihoda. Real Madrid može biti bogatiji od pojedinog engleskog konkurenta, ali ne može povećati prihode cijele La Lige na razinu Premier lige. Engleska je stvorila tržište u kojem je gotovo svaki klub potencijalni veliki kupac.
Najjasniji dokaz financijskog raskoraka trenutačno se nalazi na tržištu transfera. Prema podacima Transfermarkta, klubovi Premier lige do 21. kolovoza potrošili su oko 2,7 milijardi eura na nove igrače. Financial Times navodi da je to više od ukupne potrošnje klubova Serie A, Bundeslige i La Lige zajedno, dok je kad dodamo i Ligue 1 razlika i dalje vrlo mala. Engleski klubovi pritom imaju još gotovo dva tjedna do zatvaranja prijelaznog roka kako bi prestigli sve ostale četiri lige petice zajedno, što će vrlo vjerojatno i učiniti.
Chelsea je sam potrošio oko 408 milijuna eura i trenutačno je uvjerljivo najveći potrošač. Tottenham je na oko 267 milijuna (nadolazećim transferom Savinha će prijeći i 300), a Manchester City, Arsenal i drugi klubovi također su zaključivali transfere koji bi u većini europskih liga predstavljali iznimno velik pojedinačni izdatak, praktički nemoguć..
Najveći transferi ovog ljeta dodatno pokazuju koliko je englesko tržište postalo snažno. Chelsea je Morgana Rogersa iz Aston Ville platio 138 milijuna eura, Manchester City je Elliota Andersona iz Nottingham Foresta doveo za 135 milijuna, a Tottenham je za Sandra Tonalija i Mateusa Fernandesa zajedno izdvojio 207 milijuna eura. Arsenal je za Brunu Guimarãesa platio 88 milijuna eura.
Sama činjenica da više različitih engleskih klubova može u jednom ljetu zaključivati poslove vrijedne od 90 do 140 milijuna eura govori više od ukupne potrošnje. U Serie A, La Ligi, Bundesligi i Ligue 1 takvi su transferi koncentrirani na puno manji broj klubova. Engleski sustav ima daleko veći broj klubova koji mogu kupovati igrače na razini europskog vrha. Samo je jedan transfer izvan Premier lige ovog ljeta koštao više od 100 milijuna eura, onaj Yana Diomandea iz Leipziga u Real Madrid (125 milijuna eura).
Još je važniji smjer novca. Kada Chelsea kupi Rogersa od Aston Ville, novac ostaje unutar Premier lige. Kada Manchester City kupi Andersona od Nottingham Foresta, novac također ostaje unutar engleskog sustava. Kada Tottenham kupi Tonalija od Newcastlea, ponovno se radi o preraspodjeli kapitala unutar iste lige. Premier liga tako razvija vlastito interno transferno tržište na kojem veliki klubovi financiraju manje klubove, a ti klubovi potom mogu ponovno kupovati kvalitetne igrače.
U drugim ligama novac mnogo češće ide prema Engleskoj. Klubovi iz Francuske, Njemačke, Italije i Španjolske prodaju igrače engleskim klubovima, a dobiveni kapital koriste za vlastita ulaganja. Premier liga tako postaje krajnji kupac velikog dijela europskog tržišta talenata. Financijska prednost nije ograničena na mogućnost kupnje najboljih igrača, nego povećava sposobnost kupnje igrača prije nego što postanu elitni, kupnje skupljih zamjena i preuzimanja rizika kod transfera.
Transferna potrošnja sama po sebi ne znači da je neka liga kvalitetnija. Ona pokazuje koliko je kapitala spremno ući u momčadi. U Premier ligi taj kapital dolazi iz vrlo široke baze prihoda.
Od spomenutih 6,8 milijardi funti prihoda Premier lige iz pretprošle sezone oko 3,4 milijarde funti je došlo od emitiranja, 2,4 milijarde od komercijalnih prihoda, a više od milijardu od prihoda na dan utakmice. Plaće su dosegnule rekordnih 4,4 milijarde funti.
Procjena od 7,4 milijarde funti za 2025./26. pokazuje nastavak tog trenda. Novi ciklus domaćih televizijskih prava, veći prihod od europskih natjecanja i nastavak komercijalnog rasta guraju ukupnu vrijednost prema novoj rekordnoj razini. Financial Times navodi da su upravo europski uspjesi i komercijalni rast ključni razlozi za procijenjenih 7,4 milijarde funti.
Kod televizijskih prava posebno je važna međunarodna komponenta. Premier liga je jedina nogometna liga koja godišnje ostvaruje više od milijardu eura prihoda od međunarodnih televizijskih prava. Njezina međunarodna prava vrijede više nego međunarodna prava bilo koje druge europske nacionalne lige, a taj novac ulazi u cijeli sustav.
Premier liga pritom ima pristup globalnom tržištu koje višestruko nadilazi veličinu britanskog stanovništva. Engleski jezik, povijest lige, broj velikih klubova, globalna baza navijača i velika količina međunarodnog televizijskog sadržaja zajedno stvaraju proizvod koji se može prodavati gotovo cijelom svijetu.
La Liga ima dva ogromna globalna brenda, Real Madrid i Barcelonu, ali prihod ostatka lige znatno je slabiji. U sezoni 2024./25. ta su dva kluba zajedno činila više od polovice prihoda cijele La Lige. Engleska ima veću dubinu i zbog toga može generirati visok prihod na puno većem broju klubova.
Plaće su jedan od najizravnijih pokazatelja platežne moći. Premier liga je u 2024./25. na plaće potrošila 4,4 milijarde funti. To je iznos koji je usporediv s ukupnim prihodima cijele Bundeslige ili La Lige, a omjer plaća i prihoda u Engleskoj bio je oko 65 posto.
Ovdje je važna apsolutna vrijednost. Bundesliga može imati nešto povoljniji omjer plaća i prihoda, ali njezini klubovi ukupno raspolažu s puno manjom prihodovnom bazom. Omjer od 65 posto na 6,8 milijardi funti stvara fond za plaće od 4,4 milijarde. Omjer od približno 60 posto na četiri milijarde eura stvara oko 2,4 milijarde. Isti postotak primijenjen na različite prihode proizvodi golemu razliku u tržišnoj moći.
To stvara tržišnu prednost koja se teško može nadoknaditi. Klub iz Engleske može igraču ponuditi veću plaću bez toga da mu plaća predstavlja nerazumno velik udio u ukupnom proračunu. Klub iz Italije ili Francuske mora puno pažljivije balansirati između plaća, transfera i poslovnih troškova.
Takav odnos utječe i na odluke igrača. Kada dva kluba nude sličnu sportsku razinu, engleski klub često može ponuditi veći ugovor. Kada engleski klub možda i nije sportski atraktivniji, financijska ponuda može kompenzirati taj nedostatak. Kada engleski klub jest sportski atraktivan, konkurenciji ostaje vrlo malo prostora za nadmetanje.
To stvara kumulativni efekt na kvalitetu. Veće plaće privlače kvalitetnije igrače, kvalitetniji igrači povećavaju kvalitetu utakmica, veća kvaliteta povećava međunarodnu gledanost, a veća gledanost povećava vrijednost budućih komercijalnih i televizijskih ugovora.
Najvažnija razlika između Engleske i kontinentalne Europe vidi se kada se makne fokus s najbogatijih klubova. Deloitteova Money League za sezonu 2024./25. imala je šest engleskih klubova među deset najbogatijih na svijetu. Real Madrid bio je prvi s gotovo 1,2 milijarde eura prihoda, Barcelona je bila na 975 milijuna, Bayern na 861 milijun, PSG na 837 milijuna, Liverpool na 836 milijuna, Manchester City na 829 milijuna, a Manchester United na 793 milijuna. Arsenal, Tottenham i Chelsea također su bili među vodećim klubovima.
Sama činjenica da je Real Madrid najbogatiji klub svijeta ne mijenja širu sliku. Engleska ima toliku koncentraciju klubova na vrhu da pojedinačna financijska nadmoć Reala nad Liverpoolom ili Barcelone nad Cityjem ne mijenja odnos liga. Kada se promatra cijela skupina najvećih klubova, Premier liga ima puno veću dubinu. Najbolje je vidjeti tu razliku kada se usporede najslabiji klubovi lige, a u tom smislu engleski klubovi su miljama daleko ispred španjolskih, talijanskih, njemačkih i francuskih.
To je razlika između financijske snage jednog kluba i financijske snage cijelog natjecanja. Real Madrid može ostvariti više od milijardu eura prihoda, ali Premier liga ima 20 klubova koji dijele prihod od jednog od najvrjednijih sportskih proizvoda na svijetu. Engleski model zato omogućuje da i klubovi koji nisu stalni sudionici Lige prvaka raspolažu s prihodima koji su za europske konkurente vrlo visoki.
Ovo ljeto to se vidi i kroz transferno tržište. Chelsea može potrošiti više od 400 milijuna eura, Tottenham više od 260 milijuna, a istodobno Aston Villa, Brighton, Newcastle, Nottingham Forest i drugi klubovi imaju dovoljno prostora za velike poslove, često i veće poslove nego što su veliki klubovi poput Rome, Lyona, Real Sociedada ili Bayer Leverkusena. Premier liga ne ovisi o tome da samo dva ili tri kluba naprave velike transfere.
Rast konkurencije može biti impresivan, ali postotci rasta dolaze s različitih baza. Bundesliga je primjerice ostvarila rast od 12 posto, dok je Premier liga rasla osam posto. Bundesliga je time povećala prihod za oko pola milijarde eura, ali je i dalje ostala nekoliko milijardi iza Engleske.
Ako Premier liga u isto vrijeme povećava vlastitu bazu, konkurencija mora ostvarivati višegodišnje stope rasta znatno iznad engleskih samo da bi smanjila razliku. Za takav razvoj potrebna je promjena vrijednosti televizijskih prava, međunarodne gledanosti i komercijalnih prihoda.
Tu nastaje najveća prepreka. Domaća tržišta kontinentalnih liga već pokazuju znakove zasićenja, a neke lige suočile su se i s padom vrijednosti televizijskih ugovora. Ligue 1 je u 2024./25. doživjela veliki pad prihoda upravo zbog slabijeg domaćeg televizijskog ugovora.
Premier liga pritom ulazi u novi ciklus s višom vrijednošću prava i snažnim međunarodnim prihodom. Razlika se zato može povećavati čak i u godinama kada konkurentske lige ostvaruju solidan rast.
Financijska prednost povećava i vjerojatnost sportskog uspjeha u Uefinim natjecanjima. Uefa je u sezoni 2024./25. kroz tri glavna muška klupska natjecanja distribuirala oko 3,3 milijarde eura, 22 posto više nego prethodne sezone. Prošireni formati donijeli su više utakmica i veće distribucije.
Engleski klubovi pritom imaju veliku početnu prednost. Premier liga je u 2024./25. kroz svoje klubove dobila 474 milijuna funti iz Uefinih natjecanja, 22 posto više nego prethodne sezone.
Veći domaći prihodi omogućuju veće momčadi. Veće momčadi povećavaju šanse za prolazak u Ligi prvaka. Uspjeh u Ligi prvaka donosi dodatne prihode. Ti prihodi povećavaju mogućnost sljedećeg velikog transfera. Taj mehanizam već je dovoljno razvijen da Premier liga dobiva dodatnu korist od vlastite dubine: više klubova može ostvariti europski prihod, a taj novac ponovno ulazi u englesko tržište.
Zbog toga bi bilo pogrešno očekivati da će se financijski jaz smanjiti samo zato što Real Madrid, Barcelona, Bayern ili PSG mogu napraviti jedan spektakularan transfer ili što mogu osvojiti Ligu prvaka ispred Arsenala, Liverpoola ili Cityja. Potrebna je konkurentska liga s velikim brojem klubova koji imaju znatno veće prihode nego danas. Potrebno je povećati međunarodnu vrijednost televizijskih prava, komercijalne prihode i prihod na dan utakmice. Potrebno je pritom ostvarivati taj rast dovoljno dugo da Premier liga ne nastavi povećavati vlastitu bazu.
Europa više nema problem kako pobijediti Premier ligu. Ima problem kako je financijski sustići. Sportski je moguće pobijediti engleski klub. Real Madrid je u europskoj povijesti to dokazao nebrojeno puta. Bayern, Barcelona, Inter, Milan i PSG također su osvajali najveće trofeje.
VEZANI ČLANCI:
Financijski odnos između liga puno je stabilniji. Premier liga sada ima prihodnu bazu koja je gotovo dvostruko veća od Bundeslige i La Lige, više klubova među svjetskim financijskim vrhom, najveći međunarodni prihod od televizijskih prava, najveći fond za plaće i daleko najveću transfernu potrošnju.
Upravo zato je teško zamisliti scenarij u kojem će jedna od preostale četiri lige jednostavno sustići Premier ligu. Za to bi trebala povećati vlastite prihode za nekoliko milijardi eura godišnje, održati takav rast kroz niz sezona i istodobno nadoknaditi englesku prednost u međunarodnim televizijskim pravima, komercijalnim prihodima, plaćama, transferima i broju financijski snažnih klubova.
Premier liga je time ušla u fazu u kojoj je njezina najveća prednost prednost količina novca koju može generirati cijela liga. Kada je cijelo natjecanje toliko bogatije od konkurencije, razlika se prelijeva na svaku utakmicu, svaki prijelazni rok i svaki novi ugovor.
A aktualno ljeto pokazuje da se taj jaz zasad ne zatvara. Na tržištu igrača ponovno se vidi ista slika, Premier liga troši gotovo koliko ostatak velike europske četvorke zajedno, dok joj prihodovna baza nastavlja rasti. U ovom trenutku nema ozbiljnog pokazatelja da će se taj odnos u skorije vrijeme promijeniti.
Otvori KEKS Pay
