Josip Pavić (39) i sam je tri puta u Večernjakovoj anketi proglašavan najboljim hrvatskim vaterpolistom (jednom, 2012. godine, i najboljim na svijetu), a sada smo ga zamolili da se i sam okuša u ulozi ocjenjivača, da otvori anketu za izbor najboljeg hrvatskog vaterpolista godine. Sumirajući 2020. godinu, Jozo je najboljega pronašao u mladom jugašu Lorenu Fatoviću.
Fatović je svjetska klasa
– Loren je izrastao u jednog od najboljih svjetskih napadača. Ono što mi se kod njega sviđa jest izražena glad za golovima i uspjesima. Svaku utakmicu igra jako visokim intenzitetom, ne bira suparnike, što mu se u konačnici i vraća kroz sjajne igre. Drskost u igri i fenomenalan osjećaj za protunapad, nešto je s čime se rađate, a on je svemu tome dodao i sjajne plivačke sposobnosti, pa i sve bolji udarac. Definitivno broj jedan prošle godine – obrazložio je Pavić.
Visoko ste postavili i Josipa Vrlića, sidraša Mladosti i hrvatske reprezentacije?
– Vrlić je tijekom godine bio dominantan na svojoj poziciji i, po mojemu mišljenju, najzaslužniji je za osvojenu Regionalnu ligu, kao i Hrvatski kup prije toga. Osim učinka u napadačkom dijelu, često je i u obrani pokrivao poziciju braniča, tako da ga nikako nisam mogao zaobići u izboru.
Na treće ste mjesto uvrstili još jednog veterana - Maru Jokovića?
– Joke je prošle sezone dodao svojoj ionako bogatoj riznici još trofeja. Odličan je bio u reprezentaciji, u tandemu s Garcijom, ali i u Olympiakosu,s kojim je osvojio još tri trofeja. Konstantna kvaliteta koju on potvrđuje iz godine u godinu.
Od vratara najbolji vam je u 2020. bio Toni Popadić?
– Pop je zaslužio svoju visoku poziciju, definitivnom potvrdom svoje kvalitete, pogotovo u finalnoj seriji hrvatskoga prvenstva. Pokazao je izrazitu psihičku stabilnost, uvjeren sam da su najbolje godine pred njim.
A što krasi Antu Vukičevića?
– Ante je u Marseilleu izrastao u vrhunskog igrača, a sad i u reprezentaciji preuzima sve više odgovornosti, pa to pokazuje na najbolji način. Odličan je plivač, šuterski stalno napreduje, može biti naš oslonac za godine koje dolaze.
Izbor ste zaokružili dvojicom mladostaša: Lukom Bukićem i svojim nasljednikom na vratima žabaca Ivanom Marcelićem?
– Luka je imao odličnu sezonu, iskazao se u Regionalnoj ligi, ali i u Kupu. Odličan je kontraš i sjajan u obrani. A Marca je vrhunski branio i u Kupu i u završnici Regionalne lige, a u reprezentaciji je bio odlična zamjena i konkurencija Marku Bijaču.
Vratimo se malo vama, kad se osvrnete na svoju bogatu i trofejnu karijeru, koji vam se od tih uspjeha najviše urezao u sjećanje?
– Nedvojbeno mi je najupečatljivije zlato iz Londona, s Olimpijskih igara 2012. godine. To je bio vrhunac moje karijere... Dragi su mi i ostali uspjesi, pogotovo Liga prvaka osvojena 2018. s Olympiakosom, ali olimpijsko zlato je ipak iznad svega, to je nešto što mi je bilo motiv kroz cijelu karijeru.
A vi imate još i srebro s Olimpijskih igara iz Rija 2016., kada ste na otvaranju ponijeli hrvatsku zastavu... Nego, kako vam se svidjela uloga posebnog savjetnika ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac koju ste preuzeli u studenome prošle godine?
– To da sam posebnim savjetnikom ministrice za područje sporta smatram velikim osobnim priznanjem, ali i prilikom. Nastojat ću svojim radom opravdati povjerenje koje mi je ministrica Brnjac povjerila te pomoći i sportu i turizmu. Samo da ova korona prođe...
Vi ste jedan od onih koji povezuju Split i Zagreb – u našem će ih žiriju biti još – pa kako je biti Splićanin u Zagrebu? Koje su prednosti življenja u jednom, a koje u drugom gradu?
– Mislim da ima puno slučajeva, poglavito u sportu, gdje se spajaju Split i Zagreb. Ako se vratimo malo u prošlost, vidjet ćemo da je legendarni Bernard Vukas postao najbolji Hajdukov igrač, a rođen je u Zagrebu. Što se vaterpola tiče, nezaboravan je angažman Perice Bukića i Dubravka Šimenca u splitskom Jadranu. I da dalje ne nabrajam, to je dokaz da sport uistinu spaja ljude, ruši nekakve zamišljene barijere. I mislim da je privilegij osjećati se kao doma i u Splitu i u Zagrebu.
Nema više kukanja
U jednom ste nam razgovoru rekli da se “kod nas previše kuka”. Je li stanje što popravilo u tom smislu?
– Ha, što se te “kuknjave” tiče, ja sam tu prije svega mislio na sebe. Jednostavno sam bio umoran od stalnih priča kako je teško i odlučio sam to okrenuti. Ono što sam mogao – promijenio sam, a stvari na koje nisam mogao utjecati jednostavno sam zanemario. Svaka je teška situacija jedna nova prilika – zaključio je Pavić, legendarna “hrvatska hobotnica”, jedan od najboljih vratara koje smo ikad imali. Ako i nije najbolji, najtrofejniji svakako jest. A i to nešto govori.
Nismo ga pitali zbog čega je postao vratar? Jednom nam je već odgovorio na to pitanje pamtljivom rečenicom:
– Mora netko biti i to...
Pavićev izbor
1. Loren Fatović (Jug AO) 7
2. Josip Vrlić (Mladost) 6
3. Maro Joković (Brescia) 5
4. Toni Popadić (Jug AO) 4
5. Ante Vukičević (Marseille) 3
6. Luka Bukić (Mladost) 2
7. Ivan Marcelić (Mladost) 1
BIOGRAFIJA
Josip Pavić rođen je 15. siječnja 1982. u Splitu. Vaterpolom se počeo baviti u splitskom Jadranu kad je imao 10 godina i u tom je klubu ostao do 2005. godine. Za seniorsku je momčad branio od 2000. Sljedećih 10 godina proveo je u Mladosti (2005. – 2015.), a potom je do 2019. branio za grčki Olympiakos. S hrvatskom je reprezentacijom osvojio 15 medalja, među kojima i olimpijsko, svjetsko i europsko zlato. S Mladosti je osvojio tri hrvatska prvenstva, a s Olympiakosom četiri grčka prvenstva i Ligu prvaka.
