Činjenica da je proglašen najboljim igračem olimpijskog turnira u Londonu (a ne samo vratarom) bjelodano pokazuje kolike su zasluge Josipa Pavića (30) za osvojeno zlato hrvatskih vaterpolista. A to potvrđuju i njegovi suigrači i izbornik Rudić – Josip je branio fantastično, bio je ne hobotnica nego mađioničar među vratnicama.
Sin se uplašio za zlato
– Izbor za najboljeg igrača zaista mi je veliko priznanje, ali uvijek naglašavam: bez ogromne pomoći suigrača to ne bilo moguće, svi su igrali fenomenalno – skroman je Pavić.
Kako objašnjavate odličnu igru cijele reprezentacije, može li se uopće bolje?
– Sve je to plod odličnih priprema, a u obrani uvijek do izražaja dolazi iznimna motiviranost, volja i srce da se pokaže suparniku da neće lako doći do gola. A mi smo sve to imali! Naši su braniči igrali odlično, u svakom smo susretu imali puno blokiranih udaraca. Velikim zajedništvom došli smo do gotovo savršene obrane.
Je li vam pri 0:2 u finalu s Talijanima prošla misao da ćemo možda izgubiti?
– Ni u jednom trenutku nisam pomislio na poraz. Jednostavno smo osjećali da smo bolji, dominantniji. Pa, iako su i Talijani igrali odlično, samo se čekalo da se nama otvori...
Ali se vaš sin Ivan (4,5) pobojao da mu nećete donijeti zlato?
– Ma, zvao sam doma večer prije finala, a on se javio na telefon i počeo plakati. Bojao se da ćemo možda izgubiti i da mu neću donijeti zlatnu medalju. Poslije tog razgovora zaspao sam tek oko tri. Na dočeku je bio presretan, i zbog medalje i zato što je vidio sve vaterpoliste i rukometaše!
I sad ste konačno na odmoru?
– Prvi put u životu slobodan sam tri tjedna, tako da će odmor biti odličan, pogotovu poslije svih silnih fešta i dočeka, a i u Splitu je bilo fenomenalno na rivi. Otići ću s obitelji negdje na otok par dana da se u miru iskupamo i uživamo.
Kupili svoj aparat za kavu
A kako je bilo u sportskom selu? Tko vam je bio cimer?
– Uvijek sam u sobi s Muslimom, a u selu nam je bilo odlično. Čim smo došli u London, kupili smo svoj aparat za kavu. Imali smo terasu na kojoj smo stalno boravili, tu i tamo bismo otišli do igraonice, na bilijar ili stolni tenis za koji je kondicijski trener Kuterovac pokazao veliku volju.
Kakav je bio vaš odnos s Vićanom?
– Sretan sam što sam puno godina u reprezentaciji proveo s takvim čovjekom i golmanom. Kod nas nema ni malo zavisti, pomažemo jedan drugome koliko možemo, a Frano je pravi profesionalac i nadam se da ćemo još dugo biti reprezentativni tandem. Nešto kao Kazahstanci Maksimov i Švedov, koji zajedno imaju gotovo 80 godina!
Je li se u Londonu pričalo da će Sukno otići u riječko Primorje?
– Nije! I žao mi je što se sad od toga pravi takva drama, umjesto da se Sandra pusti da lijepo proslavi, jer je to zaslužio.
Bravo, Paviću, majstore! Svaka ti je na mjestu, baš kao i tvoje obrane. A i mali ti već razlikuje srebro od zlata, bit će od njega nešto.