Ako bismo imali rubriku "junak tjedna" onda bi to u hrvatskom sportu svakako bio Cibonin košarkaš Jan Palokaj. Ne nije ovaj 25-godišnji bek zabio u majstorici protiv Zadra presudan koš za Cibonin naslov, nije bio niti najbolji strijelac te utakmice ali se bacio za možda i ključnom loptom. A u toj borbi zaradio je tešku ozljedu stopala ali i izborio dva slobodna bacanja koja je, umjesto njega onesposobljenog, pogodio Vigo Bart.
Nakon te utakmice, usred najvećeg slavlja u njegovoj trenerskoj karijeri, Cibonin strateg Ivan Rudež je kazao:
- Jedan naš ratnik je pao.
A Jan Palokaj je doista igrao ratnički polovicu sezone.
- Našao sam sebe u toj nekoj ulozi. Da budem poveznica ove momčadi, ne dajući sebi veliku važnost ali vjerujem da je ovoj momčadi trebao jedan takav karakter koji će i kad ide dobro i kada ide loše davati sve od sebe i tako probati vući ostale. Na kraju sam na jedan težak način to i dokazao no nema ništa slađe nego zaraditi takvu ozljedu u najvećoj pobjedi sezone.
Tim više što bi upitno bilo da je Zadar osvojio tu loptu.
- Da, takva je bila situacija. Klarica je promašio otvoren šut za tricu i da se odbila lopta do njih oni bi na 76:73 za nas imali novu priliku za izjednačenje. Mene je taj skok puno stajao no ta situacija je nama očito donijela puno.
A dogodilo se da je doživio teško uganuće gležnja.
- Taman kada sam ulovio loptu Kapusta mi je pao na nogu, ne namjerno, i kako mi je poklopio zglob došlo je do dislokacije. Kada se pomiješa trenutačna bol s adrenalinom uvijek je teško no ipak je u tom cijelu kuršlusu emocija prevladala sreća koja je bila prisutna kod svih nas nakon takve pobjede.
Čini se da je riječ o igraču urođene borbenosti.
- Ne znam je li to genetski no ne volim završiti utakmicu pa da shvatim da sam mogao dati više. Jedno je pogriješiti košarkaški a jedno je kada ne daješ sve od sebe. Sve što radim u životu činim sa 100 posto. To je nešto što je moja najveća prednost na terenu.
Jan je svojedobno bio igrač Zadra a sada je bio kontra te navijačke sile.
- U svojoj drugoj sezoni sam u Zadru osjetio tenziju pete utakmice pred publikom i znao sam ako se uđe u utakmicu tvrdo i ako se domaćina zadrži u egalu da se s odmakom vremena cijeli pritisak prebacuje na domaćina. Oni u prvom dijelu nisu uspjeli materijalizirati našu lošu igru a mi smo se u drugom poluvremenu opustili, ulovili njihov grč. Iako su mnogi to osporavali, ova momčad ima kvalitetu pa smo došli do toga da kontroliramo završnicu.
U tom tricaškom ludilu, a cibosi su u drugom poluvremenu (po)gađali dalekometno 11 od 14, Palokaj je zabio tricu s osam metara.
- Nisam previše razmišljao. Osjetio sam da je moj trenutak da potegnem.
Šuteri će reći ako na šutu puno razmišljaš bi li ili ne bi pucao onda bolje nemoj.
- Tako je, nekad je najteži šut kada si skroz sam pa svi gledaju da se naštimaš. Ovako, kad je primiš odmah potegneš.
Jan je rođeni Zagrepčanin.
- Tu sam odrastao, završio srednju školu i sam otišao u Zadar pa na Kosovo gdje sam bio četiri i pol sezone. Moj otac je s Kosova, tamo su mi baka i djed, i još rodbine. Ja bih za sebe rekao da sam 50-50 što se tiče toga ali cijeli moj odgoj je na hrvatski način.
Ova priča podrazumijeva i dvojno državljanstvo.
- Imam i hrvatsku i kosovsku putovnicu. Prije tri godine sam odlučio da želim nastupati za Kosovo pri čemu je bilo administrativnih problema da sam nastupao za mlađe selekcije Hrvatske no ja i dalje stojim pri toj odluci. Ja imam još desetak godina karijere i vjerujem da ću zaigrati za kosovsku reprezentaciju kad tad.
U istoj sezoni, Palokaj je igrao protiv Cibone (u Europa kupu) i za Cibonu. Kako je došlo do toga?
- Kao igrač Baškimija bio sam sretan da smo izvukli Cibonu u skupini i nisam uopće razmišljao da je to neka prilika da se pokažem Ciboni. Više mi je bilo drago što ću igrati u Zagrebu, bit će emotivno za mene. Na kraju se ispostavilo da su te utakmice meni pomogle da se dokažem ljudima u Ciboni da im ja možda mogu pomoći. Imao sam situaciju da uz odštetu mogu izaći iz ugovora i ja sam to maksimalno forsirao. Ponudio sam da sam platim otpremninu kosovskom klubu i ispala je savršena situacija.
Dakle, kao nekadašnjem junioru KK Zagreb, želja da zaigra za najjači klub iz rodnog mu grada bila je velika.
- Vjerovao sam da imam tu kvalitetu da mogu igrati za Cibonu. Neke stvari su mi se i privatno tako posložile da bi bilo dobro da se vratim u Zagreb i čim sam čuo da me ljudi iz Cibone gledaju što god da je trebalo napravio bih da dođem. Meni oba roditelja i brat žive ovdje. Mi smo zapravo hrvatska obitelj.
Jan je prvi brk Cibone.
- Prošlu sezonu sam igrao s brkom a ovu sezonu sam malo mijenjao i baš pred doigravanje sam si rekao da vratim taj brk s kojim mi je lani dobro išlo. Kad smo prošli Dubravu i Split i ušli u finale s brkom sam igrao i finale. Ja jesam netko tko je praznovjeran pa brk nisam mogao maknuti.
Otvori KEKS Pay
