Kad smo započeli ovaj razgovor, Snježana Pejčić, osvajačica prve hrvatske olimpijske medalje na LJOI (Peking 2008.), i to u streljaštvu, skrušeno nas je zamolila:
– Molim vas, samo me nemojte pitati što očekujem na Olimpijskim igrama i kakve su prognoze.
– Pa mi smo vas i došli ispratiti odlučni da vas ne pitamo to pitanje – uzvratili smo.
– Svaka čast, to cijenim – rekla je nasmijavši se sportašica koja tradicionalno nastupa već prvi dan olimpijskih natjecanja.
– Ima nas još koji nastupamo prvi dan, ali zračna puška za ženske je prva disciplina u kojoj se dijele medalje na Igrama.
A to obično znači da večer prije nema sudjelovanja na svečanom otvaranju Igara.
– Baš to je svojevrsni minus. Ne smeta mi to što prva nastupam jer i ja volim odraditi nastup što prije, nego mi bude krivo zbog otvaranja. I zato sam za ove Igre rekla, ma u Tokiju idem na otvaranje, pa što bude. I onda se dogodila pandemija, pa su uslijedile restrikcije vezane i za svečanost otvaranja, i opet ništa.
Dakle, ne preostaje nam ništa drugo nego pričekati Pariz 2024. i vaše pete Igre.
– Nećemo, nećemo. Neka, hvala.
Nikad dosta putovanja
Nije valjda da ta trofejna streljačica – brončana s OI u Pekingu i dvostruka pojedinačna europska prvakinja u zračnoj pušci – završava sportsku karijeru?
– Baš tako. U svakom slučaju, ovo su mi posljednje Olimpijske igre.
Pa kako je došlo do te odluke? Nemate toliko puno na leđima (39) da bi vas pritiskale godine. U streljaštvu karijere ipak dulje traju nego u većini drugih sportova oslonjenih na trčanje, skakanje, eksplozivnost, reflekse...
– Nije to zbog godina, iako ja svaku od tih 39 osjetim, no sve je postalo fizički i psihički teže pa mislim da je vrijeme za odlazak. Osim što sam se zasitila treninga, neće mi nedostajati ni ta psihička strana priče, sav taj stres.
Premda zvuči odrješito, takva je odluka ipak čini sjetnom.
– Nije mi lako nakon gotovo 28 godina završiti s nečim što me oblikovalo. Neću reći da ne znam što ću nakon streljaštva, ali to je golem dio mog života. I teško mi je, doista jest, pa ponekad pomislim da možda mogu još.
Kada je ta odluka donesena?
– Nije se to dogodilo preko noći. Negdje nakon Rija mi se počela vrtjeti ta ideja, možda godinu poslije. To je sazrijevalo, malo sam se s time igrala.
Ne bi li eventualni uspjeh u Tokiju promijenio vaše mišljenje?
– Apsolutno ne. Štoviše, to bi bilo još bolje. Na tu odluku neće utjecati to kako ću proći u Tokiju. Bilo da bude super ili katastrofa.
Znači li to da ćete odmah nakon Tokija pušku objesiti na zid?
– Ne nužno odmah, možda do kraja godine nastupim na još nekim natjecanjima, zbog sponzora. Neću reći ni definitivno “ne” nastupima na nekom svjetskom ili europskom prvenstvu u godinama pred nama, no na Igrama u Parizu 2024. sigurno neću pucati.
U Tokiju ćete nastupiti u tri discipline.
– U zračnoj pušci, u trostavu i u miksu s kolegom Goršom. S obzirom na to da je miks u zračnoj pušci koja mi trenutačno baš i ne ide, to će biti veći problem Petru nego meni, pucati s partnericom koja ne može ništa pogoditi – našalila se Snježana.
S obzirom na to da su sportaši vašeg ranga globtroteri, jeste li se možda zasitili putovanja?
– Ne, nikako. Da su putovanja besplatna, nikad me ne biste vidjeli. Meni nikad neće biti dosta putovanja. Ja sam uvijek nastojala malo razgledati gradove u kojima sam nastupala, možda samo u dva-tri to nisam uspjela. Uvijek bi se dogodilo da imam slobodan dan, pola dana, pa “šmugnem” u obilazak.
Htjela pobjeći u grad
Nažalost, u Tokiju to neće biti dopušteno.
– Nemojte mi to ni spominjati. Toliko sam jadna. U originalu smo trebali imati predolimpijski turnir u Tokiju, dva mjeseca prije Igara, no to je otkazano. Baš sam se veselila vidjeti Tokio, no vidjet ću samo zračnu luku i streljanu.
A sada je uvedeno i pravilo da sportaš mora Japan napustiti u roku od 48 sati nakon nastupa.
– Zamislite, ja se vraćam odmah, dan nakon nastupa. Pitala sam šefa hrvatske misije Šegotu mogu li pobjeći iz olimpijskog sela u razgled grada i kakve bi bile posljedice. Ako me već tjeraju kući, da barem odem sa stilom, ali ništa. Neću imati vremena ni za to.
S obzirom na to da se sportaši olimpijskim selom neće smjeti kretati kao obično, jeste li se opskrbili kakvom “zanimacijom”?
– Živio Kindle! Tko god je izmislio e-čitače knjiga, svaka mu čast jer bih inače morala nositi jednu torbu samo s knjigama.
>> Pogledajte kako se Luka Modrić snašao na teniskom terenu
Predobra osoba, sretno!