U nedjelju u Draženovu domu (20 sati), košarkaši Cedevite imaju protiv Cibone meč-loptu za osvajanje petog naslova državnog prvaka uzastopce. Nakon što su cibosi poveli sa 1-0, cedevitaši su preuzeli kontrolu nad finalnom serijom, no vukovi namjeravaju sve poduzeti da se u četvrtak igra šampionska majstorica.
Hoće li za branitelja naslova u nedjelju igrati Cherry, znat će se pred samu utakmicu, no Cedevita je bez njega igrala momčadski združeno, pa iskusni cibos Marko Tomas ističe:
- Svaki njihov igrač koji je ušao u igru dao je svoj obol, no razlog našeg posrtaja ipak nije toliko u njihovom momčadskoj igri koliko u tome što smo mi odigrali katastrofalno. Bila je to jedna od naših lošijih ovosezonskih utakmica. Srećom, još uvijek imamo vremena to ispraviti.
Finalne serije uistinu znaju biti čudne. Recimo, u finalu NBA Zapadne konferencije, Rocketsi su sa dvije tijesne pobjede došli do meč-lopte, a prije toga su izgubili 40 razlike, pa Tomas naglašava:
- Svaka je utakmica priča za sebe, a ova posljednja je bila loša priča po nas. Mi se ustinu nadamo da ćemo odvesti seriju do pete utakmice.
Da li bi u tom slučaju Cibona bila u psihološkoj prednosti? Je li u petoj na favoritu veći pritisak?
- Ne bih rekao. Ako si favorit na papiru to znači da imaš igrače koji su kvalitetniji i koji su naviknuli pobjeđivati, koji bolje reagiraju pod pritiskom.
Lani je Marko igrao isti ovaj finale, ali na jačoj strani, u narančanstom dresu. Kakav je osjećaj biti na slabijoj strani?
- Nije ugodno jer već u nedjelju za nas može biti posljednja utakmica sezone. No, ako dođemo do pete sve bi se moglo okrenuti.
Pitali smo Tomasa još i u kakvom će psihološkom ozračju on i suigrači dočekati četvrtu utakmicu, onu u kojoj poraz više ne omogućuje popravni ispit.
- Iz naših misli moramo potisnuti ovu treću utakmicu. Nekima će to možda biti prvi put da su leđima uz zid, no ima tu igrača i koji su dosta prošli. Uostalom, bili smo u ovakvoj situaciji i u polufinalu protiv Zadra pa smo prošli dalje. Tada smo mi iskusniji igrači igrali na najvišoj razini i to je jedini način da povučemo ostatak momčadi. Nažalost, posljednje dvije utakmice to nismo bili u stanju niti Žora niti ja.
Marka muči natučena peta i da je u pitanju ligaška utakmica možda nebi niti igrao.
- Igramo svaka 3-4 dana i nema tu vremena da se to zaliječi. Moram ići preko boli, naviknuti se na nju, pokušati to zaboraviti. U tome pomaže i adrenalin koji se javlja kada krene utakmica.
Pojačanom djelovanju adrenalina nada se i Cibonin trener Ante Nazor koji ističe:
- Nebrojeno puta je moja momčad pokazala da se, kada je najgore, skupi i pruži najbolje od sebe. Mi smo ove sezone dosta oscilirali, ali smo bili pravi kada su nas svi otpisivali. Tada bi se pojavio dišpet. Uostalom, još prije 10 dana smo bili hit nakon što smo gubili polufinale od Zadra pa ga izbacili i potom poveli protiv Cedevite. Mi nismo zaboravili igrati košarku.
Kao i iza cijelog kluba, koji živi borbu za preživljavanje, i iza Nazora je jedna trubulentna sezona.
- Završavam ovu sezonu kao kvalitetniji trener no što sam bio jer ovo je za mene bilo ogromno iskustvo. Naslijedio sam momčad koja je gubila od Hermesa i Šibenika, a sada igramo na gornjoj granici svojih mogućnosti.
Osjetio je Nazor vrlo dobro što znači voditi momčad kluba koji se smatra brendom samo po svojoj povijesti, a nikako po svom sadašnjem funkcioniranju.
- Ja sam i prije vodio nekad velike klubove koji su zaronili, kao što su Split i Zadar, i to me sustiglo i ovdje. Teško je raditi kada su očekivanja velika, a uvjeti nisu na toj razini. Osim toga, igračima je težak Cibonin dres. Zabiti ovdje dva koša ponekad je kao u drugom klubu 30 koševa. No, tko se ne zna nositi s time nije za ovaj posao.
Njegov negdašnji učitelj, a danas finalni suparnik, Jure Zdovc mora se nositi s pričama kako neće ostati u klubu čak i ako osvoji naslov, a neki španjolski i talijanski mediji su već objavili i ime njegova nasljednika. Uostalom, ni s Nazorom nitko iz Cibone u posljednja dva i pol mjeseca nije pričao o nastavku suradnje.
- Svjedoci smo velike devalvacije struke u hrvatskoj košarci i to je nešto što je neodrživo. Jure Zdovc je bio veliki igrač i odličan je trener. Kod njega me fascinira to što je on jednak i u pobjedi i u porazu. Jednak je sada kada vodi sa 2-1 kao i kada je gubio 0-1. Za njega mogu reći da sumnjam da će Cedevita poslije njega imati tako kvalitetnog trenera.
Poput Marka Tomasa, i Zdovčev prvi pomoćnik Slaven Rimac bio je nekoć na drugoj strani. Štoviše, Rimac je s Cibonom bio prvak ABA lige, a sada kao pomoćni trener u Cedeviti ističe:
- Mi želimo završiti posao u nedjelju. Nadamo se da u dvorani neće biti odveć vruće i da ćemo mi biti pravi. Teško je bilo što predvidjeti, no mi smo sada ipak u nešto lakšoj poziciji nego što smo bili uoči druge i treće. Štoviše, u trećoj nam je nedostajao Cherry, važan kotačić u našem sastavu, ali smo ga uspješno nadomjestili pri čemu je Toni Perković pokazao da se na njega može računati u jednoj jako bitnoj utakmici.
