Luka Modrić je danas kapetan vatrenih i Reala, no njegov put do vrha bio je vrlo težak. Na tom se putu osobito ističe njegovo djetinjstvo, obilježeno domovinskim ratom u kojem je stradao njegov djed. Nerado priča o toj temi, ali se prije nekoliko godina, u Netflixovom i Fifinom serijalu Kapetani, odlučio progovoriti upravo o toj temi.
"To je obilježilo moj život. Iako sam bio mali dječak, sjećam se nekih stvari. Djed je bio moj zaštitnik i uvijek držao uz sebe pa i kade je blago vodio na ispašu. I ime sam dobio po djedu. Žao mi je što nije doživio barem dio svega što sam postigao, ali siguran sam da me odozgo gleda i da je ponosan", rekao je Modrić.
Luka Modrić je tada živio s bakom i djedom na Velebitu. Djeda su ubili na kućnome pragu, a to je ostavilo dubok trag na kapetanu vatrenih. "Nije bilo lako... Uzbune, granate, život u izbjeglištvu, ali kad pogledam slike iz djetinjstva, uvijek sam s loptom. To je bio moj izlaz od svega što se događalo oko nas", kazao je Luka Modrić pa se spomenu igranja za reprezentaciju i što to njemu predstavlja.
"Mnogi su očekivali da nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji i izborenog finala igram samo za klub, ali nema boljeg osjećaja nego predstavljati svoju zemlju. Želja mi je igrati za reprezentaciju dok god me trebaju i dok osjećam da mogu pomoći. Svjestan sam da je Katar moje posljednje veliko natjecanje. Odlazak će biti težak i emotivan, ali to je prirodni tijek. Nama je motivacija bila generacija iz 1998. Oni su bili naši idoli i imali smo motiv dostići njihovu broncu iz Francuske. Uspjeli smo ih i prestići. Igrati za Hrvatsku je svetinja, to je neopisiva ljubav", rekao je tada Modrić, ali je u međuvremenu nastupio i dao svoj doprinos na Europskom prvenstvu prošle godine.
Takve tragedije se ne mogu zaboraviti, naročito djeca, a od takve djece su nastali veliki domoljubi kao što je naš velikan Luka, koji su vječito zahvalni braniteljima koji su svojim životima i krvlju , na čelu sa Ocem domovine kojii su nam stvorili čudo, slobodnu državu Hrvatsku