MARTINA CVJETKO LJUTIĆ

Majka hrvatskog čuda za VL: Suprug i ja uspjeli smo pomoću roditelja i prijatelja koji su prepoznali dobru priču

storyeditor/2025-01-10/ZrinkaMamaBakaDurdica1_dbr_spo_050124.jpg
Igor Soban/PIXSELL
12.01.2025.
u 07:00

Nismo išli ni za kakvim jamstvom, nego samo s nekim osjećajem što bismo kao roditelji htjeli pružiti djeci i kako bismo ih htjeli odgajati. Jednom sam vam rekla da sam unaprijed bila svjesna svega, ne znam bih li bila spremna tako ići dan po dan no kada vidite da vam djeca izrastaju u dobre ljude onda vam je srce na mjestu

U svakoj obitelji, pa tako i u sportskoj, majka je, sa svom svojom ljubavi i spremnošću na žrtvovanje bilo koje vrste, stožerna figura. Tako je i sa skijaškom obitelji Ljutić, odnosno s gospođom Martinom Cvjetko Ljutić, koja je od njegovih trenerskih početaka bila veliki oslonac suprugu Amiru, trenerskom tvorcu novoga hrvatskog skijaškog čuda.

Uostalom, evo kako je Zrinka Ljutić u novogodišnjem razgovoru za Večernji list, nakon svoje prve pobjede u Svjetskom kupu, opisala doprinos svoje majke na njenim utrkama:

– Mama uvijek izgleda sretno. Uvijek je tu za mene kakav god rezultat bio. Ona ima energiju da me opusti i ja sam uzela tu njenu, toplu majčinsku, energiju da me ojača za drugi lauf.

Zrinka je obiteljski lučonoša

S gospođom Martinom imali smo zadovoljstvo razgovarati u Kranjskoj Gori, nakon druge uzastopne pobjede njene kćeri Zrinke u utrkama Svjetskog kupa.

– Osjećam se jako sretno i zahvalno. I ponosno na cijelu obitelj, i na supruga i na djecu. I na sve ljude oko nas koji nas podržavaju. Zanimljivo je da mama Ljutić uopće nije gledala prvu Zrinkinu vožnju, ali s vrlo jakim razlogom.

– Sin Hrvoje imao je FIS utrku u obližnjem Tarvisiju i papa Gamper, naš austrijski prijatelj, i ja išli smo ga gledati i bodriti. I prvi Zrinkin lauf gledali smo u kućici, nakon prve Hrvojeve vožnje, i to je bio malo drukčiji osjećaj, ali srce je bilo mirnije da sam ipak i s drugim djetetom. A online smo pak pratili starijeg sina Tvrtka u Obdachu, dok je mlađa kći Dora bila u Kranjskoj Gori. Na koncu sam stigla na Zrinkinu drugu vožnju, koja je počela u 13 sati.

Zrinka joj je, na neki način, sa svojim najboljim vremenom prve vožnje omogućila da ima lufta u dolasku na njenu drugu vožnju.

– Tako je, Zrinka je mislila na sve. Znala je da najmlađi brat želi da je mama uz njega.

U kojoj mjeri je bilo napeto?

– Uvijek je napeto. To su sve jako dobre skijašice. Meni su jako drage Wendy Holdener, Sara Hector, Paula Moltzan... S nekima smo od njih već i obiteljski povezani. Roditelji Paule Moltzan preko ljeta su bili u Hrvatskoj, upoznali moje roditelje i brata. Znam što sve te obitelji prolaze sa svojom djecom.. Svi oni imaju isti obiteljski put. I zato sam podvojenih osjećaja. Veseli me svaki uspjeh, svakog skijaškog roditelja.

Zrinka se pobrinula i za razinu oduševljenja svojih navijača tijekom druge vožnje jer je na svakom prolazu bila u zelenom.

– Ispočetka sam to pratila, a onda sam malo pratila mamu da je sve dobro.

Budući da se proteklih dana u krugu Ljutićevih često spominjalo ime papa Gampera, zanimalo nas je koje su zasluge toga gospodina koji je postao vjerni Zrinkin navijač koji i putuje na njene utrke.

– Cijela ta zajednica u Innerkremsu jako nam puno znači i jako nas je lijepo prihvatila. I odatle seže to prijateljstvo, još iz davnih dana. Njegova supruga radila je s našom djecom njemački i često kada bih ja morala u Zagreb zbog posla, Hrvoje, Zrinka i Dora prespavali su kod njih. I njihova djeca Juta i Klaudija stvarno su prema našim klincima bili super. A papa Gamperom ga je prozvala Zrinka. Svi smo njegovu suprugu zvali frau Gamper, a onda je ona došla k njima doma i nije znala kako bi mu se obratila i rekla mu "papa Gamper" i tako je ostao papa Gamper pa ga sada i njegovi prijatelji i djeca njegove djece zovu papa Gamper. I on je sada poznat svuda kao papa Gamper.

Već zarana su se Ljutići prihvatili stila života koji je pomalo i rizičan i koji nikome ne jamči uspjeh.

– Nismo išli ni za kakvim jamstvom, nego samo s nekim osjećajem što bismo kao roditelji htjeli pružiti djeci i kako bismo ih htjeli odgajati. I onda je jedno slijedilo drugo. Jednom sam vam rekla da sam unaprijed bila svjesna svega, ne znam bih li bila spremna tako ići dan po dan. No jednom kada krenete i kad osjetite da gradite dobru priču, kada vidite da djeca izrastaju u dobre ljude, čak i nevezano za sport, onda vam je srce na mjestu. 

Je li bilo brige kada se suprug s četvero djece vozio u kombiju po talijanskim i austrijskim skijalištima?

– Stalno je to bila velika briga. U početku smo bili sami. Zrinka je prvo dijete koje je ušlo u reprezentaciju, bila je već tinejdžer. Tvrtko još i kasnije. Srećom, Amir i ja smo uspjeli, uz veliku pomoć svojih roditelja, ali i prijatelja koji su jednostavno prepoznali da gradimo dobru priču. I zaista im velika hvala.

U kojoj mjeri je Zrinka lučonoša za svoja dva brata i mlađu sestru i za njihove sportske karijere?

– Vjerujem da je veliki jer uza svako novo priznanje i novi poticaj je lakše. Recimo, kada je Zrinka dobila stipendiju Marina Čilića, to je već bio prvi zamah. Ovo je sada, nesumnjivo, jako velik poticaj. Ne samo za nas već i za Hrvatski skijaški savez i Hrvatsku. Pa vidjeli ste, ovo je danas na tribinama bila predivna navijačka scena. Mene najviše vesele koliko bodre jedni druge. Recimo, kada sam rekla Zrinki da ću otići bodriti Hrvoja i da me neće biti na njenoj prvoj vožnji, ona je kazala: "Da, mama, trebaš biti uz njega." A onda mi je Hrvoje rekao: "Mama, gledaj, moje je proglašenje u 13 sati, kada počinje Zrinkina druga vožnja, trebaš biti uz nju." I to mi je bilo bitno. Dora sve to prati.

Tog dana je od Ljutića nedostajao jedino Tvrtko, koji je vozio FIS utrku u austrijskom Obdachu. A uslijedio mu je i debitantski nastup u Svjetskom kupu.

– Tvrtko je nastupio u Madonni di Campiglio, ali i u Adelbodenu.

Za onakvo navijanje tata Ljutić nam je kazao da je to za njega bio vrlo emotivan trenutak.

– Posebno mi je drago zbog supruga. On je bio i u ratu. Cijela naša obitelj živi hrvatski ponos.

A dio te priče ispričala nam je i baka Ivka, Amirova mama, da joj je sin otišao u rat na drugoj godini faksa.

– Čula sam nedavno kako Tvrtko to priča djeci govoreći: "Možete li si vi zamisliti, tata je bio star koliko i ja. Mi sada razmišljamo o bodovima, a gdje je tada bio tata."

Ni Zrinka, a osobito Amir, nisu euforični ljudi. Vidjelo se to po njihovim reakcijama nakon prve, a zatim i nakon druge pobjede. Veselili se jesu, ali nije tu bilo "eskalacije" veselja.

– Nekako je to bila moja misija cijelo vrijeme. Imam tu prirodnu potrebu. Kao da sam na balkonu i gledam širu sliku. I pazim da su svi dobro, da gradimo neke ljudske vrline. Samo za usporedbu, nakon 12. mjesta u veleslalomu javila mi se samo jedna osoba, a nakon pobjede u slalomu telefon je non-stop zvonio.

Podsjetilo nas je to na one stihove iz pjesme skupine Colonia – svijet voli pobjednike, voli zlatno znamenje, kada si prvi, svega si vrijedan, na tronu može biti samo jedan.

– Uspjesi su svačiji, a neuspjeh je samo naš.

U Kranjskoj Gori je, na jednoj Zrinkinoj utrci, bilo dosad najviše članova obitelji.

– Posebno se veselim toj našoj fotografiji s postolja. Svi smo na toj slici osim Tvrtka, kojeg moramo fotošopirati.

Nije mi drag "obiteljski projekt"

Mama Ljutić je sudski tumač, prevoditeljica s engleskog i njemačkog jezika te trenutačno predavač na Veleučilištu kriminalistike i javne sigurnosti.

– Ovo je jako teško kombinirati. Ne mogu se rasplinuti. Ili da pokušam programirati veće opterećenje na svom poslu izvan skijaške sezone. Toliko smo utkani u sve te uspjehe. Toliko svi naporno rade. Kako smo do sada pazili na svaki detalj, tek sada se tome treba posvetiti.

Mnogi u priči Ljutićevih vide sličnost s pričom Kostelića, barem u kontekstu obiteljskog projekta.

– Meni je tako težak taj izraz obiteljski projekt. To s riječi projekt zvuči mi kao da sudbina roditelja, i financijska, ovisi o uspjesima djece.

Nismo mislili u tom kontekstu, nego da su mama Martina i tata Amir puno sebe uložili u odgoj i uspjeh vlastite djece, što nije rijedak slučaj u hrvatskom sportu. Baš kao što je to bio slučaj i u slavnim hrvatskim sportskim obiteljima Kostelić, Vlašić, Ivanišević...

– Onda bismo trebali tu riječ projekt zamijeniti nekom drugom. Da, jesmo, puno smo sebe u tome dali, no zar to nije misija roditelja? Uvijek se sjetim lijepe Goetheove misli da bi roditelji djeci trebali dati korijene i krila. Zrinka ima korijene u nama i svoja krila.

Komentara 10

MA
maximinimax
08:26 12.01.2025.

I onda vidim naslov koliko zaradila Zrinka, sram da bude i autora i urednika ako ga ima

MI
mike67
07:15 12.01.2025.

Čestitke cijeloj obitelji!

NI
nikola612
08:50 12.01.2025.

Mi smo zemlja bez snijega i skijanje nije naš sport, tko želi nek izvoli i čestitamo svaki uspjeh ali ne našim novcem kojim se reklamira turizam alpskih zemalja koji tu ubiru milijarde.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije