Rukometaši Hrvatske nakon dugo vremena pobijeđeni su u zagrebačkoj Areni. Njemačka je bila bolja, pobijedivši s 32:29, no poraz nije tako bolan. Može boljeti smo činjenica da su nas Nijemci uspjeli pobijediti nakon dugih sedam godina, nakon što su četiri puta zaredom gubili od nas. Opet, mi smo njih pobjeđivali na velikim natjecanjima, u važnim utakmicama, a ovo u zagrebačkoj Areni ipak je bila tek prijateljska.
Nije bolan poraz jer smo pokazali u srazu s jednim od ozbiljnih kandidata za medalju na predstojećem EP-u da se i mi imamo čemu nadati u Švedskoj, a možda kasnije i na završnici u Danskoj. Već i ovakva igra, uz puno pogrešaka u napadu i sporim vraćanjem u obranu trebala bi biti dostatna za pobjede nad Gruzijom i Nizozemskom u skupini. Za Švedsku će trebati ipak puno više i puno bolje.
Naravno, imamo puno prostora za napredak, pogotovo u napadu. Ne treba zaboraviti da Klarica, Srna i Lučin dugo nisu igrali zbog ozljeda i to se je itekako dobro vidjelo u susretu protiv Njemačke gdje su imali velik broj promašaja i tehničkih pogrešaka. Kada im se pridoda loš šuterski dan Ivana Martinovića onda ne čudi što smo na kraju izgubili od reprezentacije koja u svojim redovima ima nekoliko svjetskih klasa poput Knorra, Kostera, Golle... Hrvatska je protiv Njemačke igrala dobro 55 minuta, Njemačka je igrala dobro svih 60 minuta. Tih pet minuta bili smo loši na kraju oba poluvremena kada je Njemačka radila seriju pogodaka u nizu, ne primivši nijedan.
Istina, naš izbornik Dagur Sigurdsson bio je ljut nakon poraza, ali nema tu puno dramatike ili straha. I u redu je da je ljut jer će sasvim sigurno u ovih još nekoliko dana poraditi na tome da popravi sve što nije valjalo. Već u nedjelju, u prijateljskom uzvratu protiv Njemačke u Hannoveru može sve to puno ljepše izgledati. Nije naš izbornik nijednog trenutka koristio našu najjaču obranu 5-1 s Mamićem kao prednjim. Možda je neće koristiti ni u nedjelju, možda će je čuvati za Europsko prvenstvo. Ali, to je obrana s kojom smo došli do finala Svjetskog prvenstva. Isto tako ne treba zanemarit činjenicu da je Sigurdsson puno rotirao, davao prilike svim igračima. Da smo igrali s najjačom postavom veći dio utakmice vjerojatno bi i rezultat bio drugačiji.
FOTO To je ta, paklena Arena! Navijači gromoglasnim hukom ispratili Hrvatsku na Euro
Od novih imena dva su se posebno istakla. Jedno je ime Dino Slavić koji je sjajno branio dvadesetak minuta i dokazao da mu je mjesto među putnicima za Europsko prvenstvo. Dino ima potpuno drugačiji stil od Mandića i Kuzmanovića i to je dobro jer suparničke reprezentacije ne mogu se tako brzo prilagoditi različitim tehnika branjena. Drugo ime koje je isplivalo na površinu je Zlatko Raužan, mladi kružni napadač Sesveta. Dobio je priliku ispred Josipa Šimića i ovako kako je odigrao sigurno je dao Sigurdssonu na razmišljanje koga od četvorice pivota voditi na EP. Svojim stilom Raužan podsjeća na Šipića koji će zbog ozlijede morati propustit ovo veliko natjecanje. Dobar je Raužan i u obrani što je jako važno jer mijenjanje jednog pa čak i dvojice igrača obrana-napad neće nam donijeti puno sreće.
Kad smo već kod obrane, bolje je kad u njezinoj središnjici igraju Srna i Šušnja, ne Šušnja i Načinović. Istina, Načinović je cijelu polusezonu igrao obranu u Kielu, vidi se da je napredovao, ali nije to još toliko dobro da se na njega možemo sto posto osloniti. Morat će Veron popraviti pod hitno igru u napadu gdje ima previše promašaja u dobrim prilikama. Morao bi tu efikasnost s crte naslijediti od oca Alvara koji je u tom dijelu igre bio odličan. Dobro je što sjajno igramo polukontru i kontru, ubrzali smo igru, ali nam za sada predstavlja problem napad na suparničku postavljenu obranu. Tu se još nismo pronašli. Malo je lopti za naše kružne napadače, kao da naši vanjski nemaju povjerenje u nikog osim u Šipića. Krila su nam u redu, tu nema nikakvih problema.
Reprezentacija u petak ima trening u Kutiji šibica, a u subotu putuje u Hannover gdje je u nedjelju utakmica s Nijemcima. Poslije utakmice naši rukometaši se ne vraćaju doma, ostaju u Njemačkoj do odlaska u Švedsku gdje 17. siječnja igraju prvu utakmicu protiv Gruzije. Ostaje još otvoreno pitanje koga će sve voditi Sigurdsson u Njemačku, na koga više ne računa od 22 igrača koliko ih je trenutačno na pripremama. Prema svemu ta dva viška bit će Ante Ivanković i Patrik Martinović, lijevi i desni vanjski. Naime, ne treba izborniku toliko velik broj vanjskih igrača pogotovo nakon što Lučin i Klarica mogu.
Otvori KEKS Pay
