Vani je debeli minus, zovem taksi kako ne bih kasnio, dolazim točno na vrijeme, a u Domu Medveščak čeka me akademska glumica Jadranka Matković. Odmah na ulazu izgrlili smo se i izljubili, jer ovo nije prvi put da se vidimo. “Kako ste vi meni?”, upitao sam je čim smo se pogledali. “Evo, dobro, napokon sam dobila jednokrevetnu sobu, a to je bila velika borba. Sa zdravljem sam malo lošije, teže hodam, a i kašljem puno jer puno i pušim”, govori mi, al’ osmijeh s lica ne skida. Dok naš fotograf objašnjava Jadranki kako da se namjesti, ja u dnevnom boravku gledam što je sve štićenicima ustupljeno kako bi se zabavili. Nailazim na policu na kojoj piše “Uzmi, ali nakon korištenja vrati”, a riječ je o društvenim igrama. Pogled mi krade onaj veliki kotač na kojem piše “Bingo”, “Domino”, “Memori”, “Čovječe ne ljuti se”... Na drugoj polici poslagane su knjige, a na onoj uz nju – razbacane dnevne novine. “Molim vas, zatvorite ta vrata”, govori mi jedna od gospođa koja s prijateljicama sjedi u boravku. Čujem i pokoji smijeh te primjećujem da im je baš zanimljivo.
Sjeli smo u kafić koji se nalazi odmah preko puta doma, a tu je Jadranka stalna gošća. “Onda, ako imate problem s plućima, nećete pušiti?”, upitao sam je, a ona mi drsko odgovara: “Naravno da hoću!” Malo me i nasmijala, a nakon toga sam joj rekao: “Palim diktafon...”
Za početak, kako ste i kako provodite dane u Domu Medveščak?
U ove dvije godine otkad se nismo vidjeli neke su se stvari promijenile. Kao što sam vam već rekla, silno sam priželjkivala tu jednokrevetnu sobu, koja je usput i jeftinija od one dvokrevetne. Imam veliki televizor u sobi, učim talijanski u sklopu radionica u domu, čitam knjige i novine, a i surfam na internetu. Unutar ovog doma sve funkcionira, od kuhinje, praonice, medicinskih sestara i njegovateljica – stvarno nemam primjedbe. Drago mi je kad me netko posjeti, kao što ste vi sada... A ponekad me posjete i neki kolege glumci. Što se zdravlja tiče, imam pulmoloških problema i zbog toga povremeno idem na terapije u bolnicu. Doktor mi je rekao da se moja pluća u ovim godinama ne mogu obnoviti pa sam odlučila nastaviti pušiti. Jutarnju kavu i cigaretu ništa mi ne može zamijeniti, to su gušti u kojima uživam. Imam oslabljenu cirkulaciju u nogama pa sada i teže hodam, a do Trga ne bih mogla sama prošetati, jedino uz pratnju. Iako se dom nalazi u centru Zagreba, ja više nisam sposobna nikamo ići sama.
Koliko dugo ovdje živite?
Uskoro će četiri godine... Ne želim se ni prisjećati svog dolaska u dom. Moja je liječnica opće prakse zahtijevala da me se smjesti u dom zbog narušenog i teškog zdravstvenog stanja nakon što sam deložirana iz svog stana. Kada pričam o ovome javno, vragovi reagiraju!
Kakvi vragovi?
Kada je izašao naš posljednji intervju, jedna je gospođa koju poznajem komentirala: “Što se ova žali, grad joj plaća dom.” Dodala je i da je njezina majka isto smještena ovdje. Rekla sam joj da sljedeći put kada dođe u posjet svojoj majci ode u računovodstvo i provjeri, kako ne bi nastavila pisati gluposti. Dom plaćam svojom mirovinom. Ta me gospođa konstantno pljuje u komentarima ispod svih intervjua, vjerojatno će i ispod ovoga.
Žalite li još zbog deložacije?
Čim se toga sjetim, dođe mi loše. Trebala sam skupiti određeni novčani iznos i otkupiti taj državni stan, ali sam se na to oglušila. Prijateljice su mi govorile kako sam trebala posuditi novac, ali sam bila glupa. Taj je stan na kraju kupio jedan čovjek koji mi je bacio sve stvari iz stana, od dokumenata, fotografija i svih uspomena. Iz tog stana izašla sam s jednom torbom, a stvari sam namjeravala kasnije pokupiti. Čovjek koji je kupio stan govorio je uokolo kako je glumica izašla sa samo jednom torbom, pozvao kamion i radnike koji su sve bacili. Zbog svega toga završila sam i kod psihijatra...
A ima li što novih glumačkih angažmana?
Glumila sam u filmu redatelja Geremyja Jaspera “O’Dessa” te filmu “Nakon ljeta” Danisa Tanovića koji smo snimali na Prviću. Imala sam malu ulogu, ali bilo je predivno snimati i ponovno osjetiti taj adrenalin. Htjela sam ondje ostati i ne vraćati se u dom, tako sam im i rekla. Za ovaj prvi film američke koprodukcije, koji će uskoro biti objavljen, išla sam na audiciju, a bila sam presretna kada su mi javili da sam prošla. Ondje igram isto malu, ali važnu ulogu proročice. Glumim sa zvijezdom “Stranger Thingsa” Sadie Sink. Taj sam film snimala šest dana, a riječ je o proročici koja je stara čak dvije stotine godina. Vrijeme radnje smješteno je u 2075. godini. Moje scene snimali smo u Rijeci i Zagrebu. Uloga je na engleskom jeziku, njega znam, ali smo ipak morali malo prepraviti tekst. Redatelj me tada zvao na videopoziv iz New Yorka...
Javnost vas posebno pamti po ulozi Rebeke Palisander iz sitcoma “Nad lipom 35”. Kako se prisjećate tog projekta?
Primijetila sam da je ponovno emitiraju na ekranima, a sitcom je forma koju iznimno poštujem. Gledam “Prijatelje”, “Modernu obitelj”, “Dva i pol muškarca”... Prvo je sniman sitcom “Jel’ me netko tražio?” koji se prikazivao na HRT-u od 1991. do 1995. Nakon toga projekt je uzela Nova TV i nazvala “Nad lipom 35”, s istom glumačkom postavom i shemom. Ondje su glavnu ulogu imali pjevači, a neki sigurno i danas kod kuće imaju spremljene snimke nastupa Severine, Lepe Brene, pokojnog Stavrosa, Toše Proeskog i mnogih drugih. Žao mi je što više nema “Nad lipom 35”, smatram da je velika šteta što je ukinuta. Bilo je lijepo godinama raditi na tom projektu!
Ostali ste u prijateljskom odnosu s Nives Ivanković. Čujete li se i danas?
Istina, u kontaktu smo. Čujem se s prijateljima i poznanicima uglavnom kada oni imaju vremena, svatko ima neki svoj posao i brige. Posjeti me i troje mlađih glumaca, ne osjećam se zaboravljeno.
Tko vam se posebno ističe na sceni od mladih glumaca?
Mislim da se istaknuo mladi glumac Bernard Tomić, on je briljantan! Primijetila sam da ima dosta mladih talentiranih glumaca, posebno neke mlade glumice koje i pjevaju.
Kada ste se počeli baviti ovom profesijom niste željeli stalni glumački angažman, već ste odlučili biti slobodnjak.
I zbog toga mi je žao što nisam, kada sam imala priliku i iskoristila je. Danas bih imala i veću mirovinu... Nekoliko se nas iz te starije garde tada odlučilo za samostalan rad. Vitomira Lončar koja je sposobna žena otvorila je svoj teatar, Marija Sekelez isto je bila slobodnjak. Nažalost, danas je došlo vrijeme kada su mladi glumci primorani biti freelanceri zato što nema posla.
Ima li neki zanimljiv gospodin za vas u domu s kojim pijete kavu?
Nema, nema vam toga ovdje. Pijem kave s nekim divnim ljudima, ali sve je to prijateljstvo.
Zašto se nikad niste udali? Je li moguće da niste sreli “onog pravog”?
I to je još jedna moja glupost. Previše sam birala i odbijala divne muškarce. Bila sam u vezama i željeli su oni mene, ali eto, tako se na kraju posložilo. Ja vam nikad nisam bila žena koja je silno željela imati nekoga ili biti u nekom odnosu pod svaku cijenu.
Vi ste svoji, a čini se da se niste promijenili.
Takva sam i danas. Kad se osvrnem, žao mi je što sam propustila neke divne ljubavi i muškarce koji bi mi danas bili od velike pomoći. Što ima ljepše od toga da vam je netko potpora? Zbog toga mi je u životu najviše žao. Toliko da bih mogla lupati glavom o zid.
Nikada niste željeli imati djecu?
E sada bih žestoko željela! Inače, obožavam djecu, pa pogledajte vi ovo (govori dok kraj kafića prolazi gospođa koja u kolicima gura svoje dijete, nap.a.). Divna su djeca, ali ja sam tada mislila da nema savršenog muškarca za mene s kojim bih se upustila u takvo što. U Švedskoj imam dvije nećakinje, bratovu djecu. Sad kad sam stara posebno volim malu djecu, po tome vidim da sam prava “baka”. Posebno mi zaigra srce kada vidim da djeca posjećuju svoje roditelje ovdje u domu... Ja nažalost takvo što nikad nisam osjetila.
Kako gledate na svoj život i bojite li se smrti?
Ne mogu biti zadovoljna s onime što sam postigla ili nisam, ne želim više o tim negativnim temama. A smrti... Ne bojim je se! Smrt je nešto normalno i sve nas čeka.
Rođeni ste u Mostaru, a odrasli ste u Sarajevu, gdje ste se i školovali. Kako se prisjećate Baščaršije?
U Sarajevu živi moj brat, a ondje odlazim rijetko. Baščaršije se sa sjetom i veseljem prisjećam. Imala sam divno djetinjstvo, a taj je grad predivan unatoč svemu što je prošao. Kad mi spomenete Sarajevo, odmah se sjetim Dine Merlina, Crvene jabuke, Maje Milinković, Amre Medunjanin i mnogih drugih.
Zašto u Sarajevu niste upisali akademiju, već u Zagrebu?
U vrijeme kada sam došla u Zagreb Sarajevo nije imalo akademiju pa sam je ovdje upisala 1970. godine. Nitko me nije tjerao da ostanem nakon završetka akademije u Zagrebu, a mislim da je velika greška što se nisam vratila. U Sarajevu sam imala kazalište, film i televiziju. No ja sam jako zavoljela Zagreb kao grad, imao je razvijenu kulturnu scenu u koju sam se zaljubila.
Kako se prisjećate rada za vrijeme Domovinskog rata?
Tada sam bila u nezavidnoj situaciji. Za mene je posla bilo sve manje jer sam bila slobodnjak, a oni koji su bili zaposleni svakako su trebali raditi. Jedine honorare koje sam tada zarađivala bili su od “Jel’ me netko tražio”, dvije dječje emisije i još nekoliko kazališnih angažmana. To je bila mala zarada, ali sam nekako preživljavala.
Glumica ste iza koje stoje stotine odigranih uloga, a kako vi komentirate aktualnu temu o seksualnom uznemiravanju mladih glumica i je li toga bilo u vaše vrijeme?
Tijekom godina imala sam priliku upoznati mnoge uspješne redatelje s naših prostora. U moje vrijeme nije bilo studentica i mladih glumica koje su se žalile i organizirale prosvjede, što ne znači da nije bilo maltretiranja. Stojim uz sve žrtve i u njihovu se priču ne smije sumnjati. Slučaj Dalibora Matanića isto me iznenadio. Upoznala sam njega, suprugu i dječicu, ali s njim nisam radila.
Za nekoliko dana slavite rođendan!
Tako je, a godine mi ne spominjite! Ne mogu lagati da na Facebooku dobijem stotine čestitki, a to zbilja volim. Posebnih želja nemam, samo da je zdravlja.
Jesu li te godine brzo proletjele?
Jesu, stvarno su brzo proletjele... Sve je to u glavi, a ako mislite da je u domu usporenije, prevarili ste se.
VIDEO Ekipa filma nominiranog za Oscara: 'Ovo se dogodilo prvi put u povijesti Hrvatske, sad ide borba'
Dobar članak iz kojeg se da nešto i naučiti.