Dok su Hrvati uživali u svečanoj dodjeli nagrade Večernjakove ruže i pratili, bilo u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu ili pred televizorom, hoće li baš njihovi favoriti dobiti prestižnu statuu, voditelj Dnevnika Nove TV Dino Goleš sve je uzbudljivo s obitelji gledao iz talijanskog Napulja. Naime, Goleš je bio nominiran u kategoriji Novo lice godine zajedno s kolegicom Valentinom Baus, a obiteljsko putovanje rezervirano je bilo puno prije objave nominacija, stoga druge opcije nije bilo. I baš kao za sreću, Goleš je s više od 1000 km udaljenosti od Zagreba, preko videopoziva s kolegicom Baus čuo svoje ime kao pobjedničko.
- To je bila prva večer kad smo stigli. Sve smo prilagodili tome da budemo u apartmanu do 20:00 sati kad je bila dodjela. Pokušavali smo gledati dodjelu uživo i na kraju u jednom trenutku smo sve to uspjeli. Brzo nakon što smo počeli gledati zove Valentina s kojom sam se dogovorio da me nazove kad bude kategorija Nove lice u kojoj smo bili nominirani. I onda to iznenađenje da smo osvojili nagradu. U jednoj ruci jedan mobitel, u drugoj ruci videopoziv, prilično kaotična, ali lijepa uspomena - ispričao nam je Goleš koji se iz Napulja vratio četiri dana poslije. Kako kaže, grad je dovoljno mali, a dovoljno velik da sve obiđeš u to vrijeme. U taj grad otišao je sa suprugom Ninom i jednogodišnjim sinom Šimunom.
- Stvarno smo se odlično proveli. Bilo nam je iznad svih očekivanja. Ono što je nama kao roditeljima jednogodišnjeg dječaka najbitnije je da je njemu bilo odlično. Neke svoje planove na početku smo ograničili kako bismo se prilagodili njemu, no sve se to preokrenulo - kazao je i dodao da je sin bio jednako oduševljen putovanjem te da je čak spavao u kolicima, što inače nikad ne radi, a zbog čega su roditelji mogli vidjeti i više od onog što su naumili. A iako tek ima jednu godinu, malenom Šimunu ovo nije bilo prvo putovanje, a ni prvi let. - Bio je on na bližim destinacijama, primjerice u Ljubljani, a letio je sa svoja dva-tri mjeseca za Split sa svojom mamom tako da je to sve nešto na što je on navikao i što bismo željeli da mu u budućnosti bude normalno - kaže ponosni tata. Na samom letu bio je oduševljen što je jako puno ljudi oko njega, priča Goleš, svima je mahao i bio jako sretan. Stjuardese su ga stalno obilazile stoga je bio poput prave atrakcije.
- U trenutku kad smo poletjeli, iste sekunde je zaspao i prespavao cijeli let do slijetanja. Kad smo sletjeli, svi su bili van sebe i mislili: je li moguće da jedna beba može biti tako dobra u avionu? - prepričao je i dodao da to prvi put, kad je letio u Split, nije bilo baš tako. A iako kratko vrijeme, kaže da su vidjeli sve što su i htjeli vidjeti - od starog grada do glavnih ulica u centru, tzv. Španjolsku četvrt, Lungomare, a naglašava da je Naupulj živahan i dinamičan grad.
Ali i, kako se kaže: "prljav, ali divan".
- Da, Napulj je baš to, prljav ali divan. Smeća ima na svakom uglu i to je činjenica, možda ne u onim mjerama kao kad se oko toga izvještavalo. Glavne ulice su koliko-toliko čiste, ali čim uđete u prvu uličicu sa strane, vidjet ćete tone i tone smeća. To je stvarno nešto što nije lijepo za vidjeti. Donji dijelovi fasade su prilično tmurni, nema svjetla, išarani su grafitima - ispričao je voditelj. Međutim, i u svom tom kaosu je predivan. - Imate četvrti koje su potpune suprotnosti jedna od drugih. U jednom trenutku mislite da ste negdje u Africi, u drugom trenutku mislite da ste na Ibizi ili Mallorci. Ima puno tih povijesnih elemenata koji ga čine predivnim u svemu tome - pojasnio je. Da nije bilo Šimuna, možda bi se upustili i u Pompeje ili pak Capri, što je preporuka u ljetna vremena, no ono što ipak nisu uspjeli, jest sjesti u sve restorane u koje su htjeli, a to je isključivo zbog ogromne gužve.
- Bilo je prilično nestvarno, nakon što dvije godine živiš u ovim covid uvjetima, vidjeti kako doslovno 120 ljudi stoji ispred restorana, koji prima 30-ak mjesta. Ti su ljudi bili spremni satima čekati na komad tjestenine ili pizze jer su vidjeli taj restoran na Trip Advisoru ili u nekom od filmova. No zadovoljan sam što smo pola restorana koje smo zacrtali na kraju ipak uspjeli posjetiti i kušati što nude - ispričao je. Hrana je zapravo, iskreno će Goleš, i glavni razlog zašto su se odlučili baš za Napulj, s obzirom da im se sve zapravo u privatnom životu vrti oko hrane. - Veliki smo gurmani, obožavamo najviše tu talijansku i mediteransku kuhinju. Išli smo u Napulj da probamo čuvenu pizzu o kojoj svi pričaju - priznao je. A nisu se ni razočarali.
- To je pizza od koje si sit, a nakon toga možeš ići trčati, nije teško tijesto. Okusi su izvanredni, zapravo nešto što u Hrvatskoj možeš probati na par mjesta, ali nije to to. I te njihove margarite su čudo i nisu skupe - kaže. A ispričao nam je i preslatku situaciju koja dokazuje da ni maleni Šimun nije mogao odoljeti napuljskoj pizzi. - Možda najzanimljiviji trenutak bio je prvi restoran u koji smo stigli u Napulju, toliko je on inzistirao na toj pizzi da mu je konobar donio dodatan tanjur pa da sam jede - kazao je. Što se tiče cijena, otkrio je da ni u jednom restoranu koji su posjetili margarita nije bila skuplja od 4 eura, a dalje se onda, s obzirom na kombinacije koje možeš staviti na pizzu, cijene kreću do nekih 8 eura. U svakom slučaju, naglasio je, gotovo duplo jeftinije od Rima, a cijene su negdje u rangu nekih naših otočnih i obalnih mjesta, ali ne popularnih. Što se opće potrošnje tiče, smatra da bi više potrošili u Splitu, Zadru, Dubrovniku, Puli, Poreču ili pak Rovinju, nego tamo.
Uglavnom su sve propješačili. - Radili smo po 20-ak kilometara dnevno, što sam kasnije vidio na pametnom satu. Javni prijevoz jedino uspinjačom i taksijem od aerodrome do smještaja i nazad. Nije to bilo toliko naporno. Svaki dan šećemo s malim, to mu je bilo dosta zanimljivo. Inače nije sklon zaspati u kolicima, a sad jest, pa nije bilo potrebe za taksijem i slično - ispričao je i dodao da je sretan što je sve bilo tako jer je Napulj poznat po gužvama i velikom prometu, stoga taksijem i ne bi puno stigli da su morali. A sretni roditelji i svoj su medeni mjesec proveli u Italiji, točnije u Toskani, stoga su se već tad uvjerili koliko u Talijani super domaćini, vrlo srdačni i vrlo glasni. No, jug Italije to pokazuje u sasvim novom svjetlu, kaže i prepričava prekrasnu anegdotu koja pokazuje koliko su se Talijani spremni potruditi oko svojih gostiju.
- Jedno jutro sam poželio da jedemo sendviče s mortadelom i mozzarellom kod jednog mesara na tržnici, gdje sam dan prije vidio da ima odlično meso. Kako ja ne pričam talijanski, poslao sam Ninu da ispregovara, a on je naravno rekao da je sve to moguće, ali da oni nemaju.. Mi smo se napravili tužni, on je nešto na napolitanskom popričao sa svojim kolegama i za 30 sekundi evo njega s vrućim kruhom iz pekare, iz neke uličice koju nismo ni primijetili. I tako smo dobili sendvič pun mozzarelle i mortadele – prepričao nam je Goleš.
A iako je, u moru svih situacija, pitanje koronavirusa malo izblijedjelo, Goleš kaže da je službeno za ulazak u Italiju u tom trenutku još uvijek trebao PLF document u kojem piše gdje ćete odsjesti, koliko dana, s kojeg aerodroma dolazite, gdje ste bili prije itd. No, unatoč tome, pandemija se nije puno osjetila. - Za vrijeme koje smo proveli ondje covid potvrde tražili su samo u jednom restoranu. Maske se više-manje nose u zatvorenom, ali uglavnom samo osoblje poput konobara, kuhara, prodavača u dućanu, dok od ostalih ljudi nosi otprilike oko 50 posto - ispričao je. Zbog svega, činilo mu se da je sezona u Napulj stigla odavno.
- Grad je pun turista, dugo već nisam vidio tolike rijeke ljudi na jednom mjestu, što je bilo vrlo iznenađujuće, pogotovo u subotu prije podne kad je bila utakmica Napolija, a svi znamo koliko je nogomet njima važan – priča. Još jedna od činjenica zašto su išli tamo je što je aerodrom svega 4 km udaljen od centra, što im je bilo zgodno zbog Šimuna, a i zbog čega im se činilo kao da su u špici sezone u Splitu jer su mogli vidjeti kako avioni iznad grada stalno slijeću.
A za sve one koji planiraju posjetiti taj najveći grad južne Italije, popularni voditelj predlaže da isprobaju ''pizzu frittu kod Nonne Fernande'', u koju su se oni zaljubili u serijalu Jamie Olivera, no nažalost, ni jedan dan kad su došli, nije radila. - Možda će drugi imati više sreće. Mi smo je pojeli negdje usput i bila je stvarno dobra - zaključuje Goleš.
Draga Petra, da u Mumbaiju s 40 milijuna stanovnika živiš, opet za Napulj ne bi mogla reći "maleni talijanski gradić". Malo wikipedije i Google Mapsa otvori drugi put prije nego ovakvu idiotariju opet izvališ. Ne bi da je Gračac, a ne Napulj...