Električni orgazam velikim će koncertom 4. studenog u Tvornici kulture proslaviti 40 godina albuma ‘’Les Chansones Populaires’’ te zaokružiti ovu koncertnu godinu. Premda su karijeru počeli u Beogradu, ona je vezana za Zagreb, u kojem su održali drugi koncert u karijeri, a zatim su i izdavali ploče za tadašnji Jugoton, najprije zahvaljujući Siniši Škarici, koji je njihove snimke objavio na čuvenom “Paket aranžmanu”, zajedno s Idolima i Šarlo Akrobatom. Srđan Gojković Gile, frontmen Električnog orgazma prisjetio se najboljih trenutaka iz njihove dugogodišnje karijere.
Gile, vi ste u Zagrebu kao doma, koliko ste puta svirali u Tvornici?
Da, u Zagrebu smo stvarno kao doma, nisam točno brojio, ali definitivno smo u Zagrebu najviše puta nastupali u Tvornici.
Ima neka tajna veza iz među Zagreba i vas? Uostalom, tu ste praktički i počeli karijeru?
Da, tu smo odsvirali drugi koncert u karijeri, u Lapidariju. Bio je to zajednički koncert Električnog orgazma i Šarlo akrobate, polovicom 1980. Već smo 43 godine na sceni. Ima i nekih starijih bendova od nas, no pomalo se približavamo tom dometu.
Prisjetimo se malo vaših početaka. Od malih nogu ste se zarazili dobrom glazbom zahvaljujući ocu koji je radio na Radio Beogradu?
Tata, doduše, nije bio direktno vezan za glazbu, nego je bio u kadrovskoj službi, no sama činjenica da je radio tamo je bila dovoljna da dobiva sve promo ploče svih izdavača u Jugoslaviji, i to svih vrsta glazbe. Tako da je tu bilo i opere. narodnjaka, zabavne, jazza i rocka. Imali smo šarenu kolekciju, a meni se tada najviše svidjela kompilacija Rolling Stonesa “Big Hits (High Tide and Green Grass)”, zatim Aretha Franklin i “Aretha Arrives”, “Sgt. Pepper” od Beatlesa. Bilo je tu dosta singlova koji su bili aktualni. Sjećam se da je jedna od prvih singlica koja me oduševila bila “Baby Come Back” grupe Equals, u kojoj je pjevao Eddy Grant. Zatim sam slušao T-rex, Slade i druge bendove.
Poslije je to dosta utjecalo na vas, pogotovo Rolling Stonesi, s obzirom na to da ste ih obradili u jednom od vaših najvećih hitova “Bejbe, ti nisi tu”?
Da, i zanimljivo je da smo je mi svirali puno prije od Stonesa na koncertima, haha. Oni su je tek lani prvi put odsvirali uživo na svom koncertu, a mi smo je krenuli svirati još od kraja 80-ih.
Zanimljiva je priča o nastanku Električnog orgazma. Vi ste prvo svirali bubnjeve u bendu Hipnotisano pile, a onda ste s Električnim orgazmom bili predgrupa toj grupi. No, kada ste vidjeli da je publika puno bolje prihvatila Orgazam, odbacili ste palice i uhvatili se gitare i pjevanja?
Pjesma je najvažnija, ali i cijela karizma koju je imala ta postava Električnog orgazma. Ljudi su neusporedivo bolje odreagirali na to tako da je poslije koncerta svima bilo jasno koji bend nastavlja s radom, a koji prestaje postojati.
VEZANI ČLANCI:
Onda ste počeli svirati u studiju Druga maca kod Enca Lesića, i tko zna što bi bilo da vas nije čuo Siniša Škarica, koji je “krivac” za sad već legendarni “Paket aranžman”.
Kada smo kao tri benda krenuli snimati kod Enca, nije ni bilo ideje o “Paket aranžmanu”. Enco je imao studio, bio je na nekoj privatnoj zabavi na kojoj nas je prvi put vidio. Budući da smo bili u istoj ekipi sa Šarlo akrobatom, Enco nam je ponudi da besplatno kod njega u studiju napravimo snimke, pa da to nudi dalje. Škarica se pojavio u Beogradu zbog albuma Bijelog dugmeta, i pošto je bio prijatelj s Encom, svratio je kod njega u studio i pustio mu je neke druge bendove koje je snimao. Enco je htio da to bude kompilacija i drugih bendova, no Škarica je inzistirao da ide samo s nama, Šarlo akrobatom i Idolima, budući da smo bili stilski ujednačeni. Tako je nastao “Paket aranžman”.
I onda ste krenuli snimati za Jugoton koji se pokazao liberalniji od Radiotelevizije Beograd, kuće koja vas nije htjela izdati zbog imena, ali i tekstova nekih pjesama?
Mi smo imali kontakte i s njima, ali su postavljali uvjete koje nismo htjeli ispuniti. Predlagali su nam da skratimo ime na El org, da promijenimo tekstove za pjesme “Nebo” i “Krokodili dolaze”. Usred tih pregovora pojavio se Škarica i nije postavljao nikakve dodatne uvjete.
Kad već spominjete “Krokodile”, taj tekst “Ko su oni i šta hoće? I što me vode iz slobode?” je i danas itekako prijemčiv.
To je univerzalna, antitotaliristička pjesma i, nažalost, uvijek je aktualna.
Posljednjih godina Croatia Records reizdaje vaše ploče koje se jako dobro prodaju. Jeste li onda dobili i novu publiku?
Da, to su zgodni jubileji jer su te ploče izašle prije 40 i više godina i odavno nisu u prodaji. Možda su oni neki stariji fanovi pogubili svoje ploče, svakako su došli i novi ljudi koji nas slušaju. Tehnologija je napredovala, pa sad to i zvuči nego prije.
Jedna od tih ploča koja je ponovno izašla je “Live in Warszawa”. Zanimljivo je da ste u Varšavi svirali 1981., samo mjesec dana prije nego je Jaruzelski proglasio izvanredno stanje u Poljskoj. Po čemu pamtite taj koncert i tadašnju Varšavu?
To nam je bilo nezamislivo. Došli smo tamo i zatekli ogromne redove na benzinskim crpkama, poluprazne dućane. Sjećam se da su Poljaci s kojima smo se družili skupljali čikove s ceste koje bi onda pušili. Mnoge te stvari su kasnije došle u Jugoslaviji. Mi smo u stvari Poljacima tada bili zapad. U periodu tvrdog komunizma koji je Jaruzelski zastupao nije im bilo baš lako.
Mnogima je vaša najomiljenija ploča “Distorzija”, na kojoj se nalazi i “Kapetan Esid”, pjesma za koju i sami govorite da vam je jedna od najdražih.
Da, to je bio album i trenutak kada se sve poklopilo, i ta nova postava benda kada su došli Švaba i Banana i te neke pjesme koje sam imao spremne i publika je bila spremna za taj novi zvuk. Nekad se sve poklopi, pa nas je i kritika oduševljeno dočekala, sigurno je to najvoljeniji album Električnog orgazma.
“Kapetan Esid” je pjesma koja govori o eksperimentiranju s drogama. Općenito se tada niste bojali govoriti o toj temi?
Pa nismo, mi smo i od samog početka išli na razbijanje tabua koji su po nama bili totalno licemjerni i besmisleni. Svugdje smo se trudili proširiti prostor koji je do tada bio neosvojen za kreativno izražavanje.
Spominjali ste više puta kako ste teško dočekali krvavi raspad Jugoslavije?
Najviše zbog načina na koji se to dogodilo i rata koji se dogodio. Nisam ja jugonostalgičan. Da smo se razišli kao Česi i Slovaci mirnim putem, onda O.K, ali taj krvavi rasplet i toliko unesrećenih ljudi je besmisleno, to je ono što me najviše pogodilo.
Koliko je tada bilo problematično napraviti projekt Rimtutituki s EKV-om i Partibrejkersima i govoriti protiv Miloševića u vrijeme masovne histerije u Srbiji?
Bilo je prilično problematično za nas zato što smo bili manjina. Velika većina ljudi koja je bila pod utjecajem propagande Miloševićeva režima koji je držao u rukama sve medije vrlo vjerojatno i danas vjeruje medijima. Na televiziji se tada najviše pumpala mržnja prema drugima i opravdavao ratni sukob koji je slijedio.
Kako gledate danas na medije u Srbiji?
Nažalost, vrlo je slična situacija i sada. Mediji su sada možda i više u rukama trenutačne vladajuće garniture u Srbiji. U Miloševićevo vrijeme postojali su Studio B ili B92, a danas gotovo da ne postoje neovisni mediji. Prije je i sama opozicija bila jača i organiziranija nego što je nažalost danas u Srbiji.
GLAERIJA: Bend Neki to vole vruće proslavio 35 godina karijere, pogledajte tko je sve došao na tulum
Ne možemo zaobići ne pjesmu “Igra rock’n’roll cela Jugoslavija”, koja se u 90-ima, rekao bih, prilično prostituirala jer su je počeli puštati na svim dočecima vaših sportaša, a iskoristio ju je i Srđan Dragojević u hit-filmu “Lepa sela lepo gore”?
Po meni su je više prostituirale razne političke stranke, koje su je počele puštati na svojim skupovima iz totalno suprotnih političkih pobuda. Mi nikako to nismo mogli spriječiti, bilo je svega i svačega, a sve se izvrnulo od onoga o čemu smo pjevali. Uopće nam nije bila ideja imati patriotsku pozadinu, već je to bila pjesma u kojoj smo kazali koliko smo oduševljeni što smo probili granice i u drugim tadašnjim republikama. Do “Distorzije” smo bili više underground bend koji je svirao u urbanim klubovima, a poslije tog albuma smo svirali po cijeloj Jugoslaviji i to po selima i manjim gradovima. Puno više publike je počelo interesirati što radimo i probili smo barijeru koja nam je bila neprobojna dugi niz godina. Nismo mogli izaći iz tog underground kruga i na valu te euforije smo htjeli kazati da konačno sviramo rock’n’roll po cijeloj Jugoslaviji.
I tada niste dobili ni dinara za autorska prava, ni od Dragojevića ni od stranaka.
Nisam, da. Tih devedesetih godina autorska agencija SOKOJ u Srbiji je funkcionirala katastrofalno. Svugdje je bilo piraterije, autorska prava nisu postojala.
Vi ste godinama budist. Koliko vam se promijenio život otkad ste prešli na budizam?
Dosta mi se promijenio na bolje, prije svega zato što je budizam sistem vježbanja. To nije sistem vjerovanja. Mene religija ne zanima kao takva iako sam svjestan da je budizam jedna od svjetskih religija. No, bitno se razlikuje od drugih jer se ne bavi pitanjem Boga,nego se bavi nekim unutarnjim duhovnim stanjem svakog čovjeka i sistemom kako da svoj um postavimo u ravnotežu. To je više poput treninga. Kao što ljudi u teretani treniraju svoje tijelo, tako je i budizam vrsta duhovnog treninga koja vas vraća u centar i smanjuje patnju u koju zapada čovjek koji ne zna kako primijeti vrlo jednostavnu vrstu vježbe kao što je meditacija.
Jeste li to prenijeli i na svoju djecu?
Ne, moja djeca su mala. Kći ima pet, a sin petnaest. Naravno da prisustvuju tome, ali nisam vrsta roditelja koji će djeci nešto nametati, uključujući i rock’n’roll. Oni imaju svoj put i, ako ih to bude zanimalo, pokušat ću im objasniti.
Slušaju li bar onda Električni orgazam?
Da, premda nisu baš ljubitelji popularne glazbe. Sin je tek ove godine tražio da mu kupim gitaru. On je i bio na nekoliko koncerata, doći će i kći na red.
Zadnji album s novim pjesmama “Gde smo sad” izašao je 2018. Kakvi su planovi, kad će novi album?
U ovom trenutku nemamo potrebe iz poslovnog motiva. Čekamo da to krene iz nas. Kada smo bili klinci, izdavali smo jedan album godišnje, a sada kada imamo više od 60 godina, nekako se i ta glad zadovoljila. Nećemo snimiti album samo da ga snimimo, nego kada budemo imali dovoljno dobrih pjesama za njega.
VIDEO: Anđa Marić otkrila da je imala 19 godina mlađeg ljubavnika: 'Za njih je zrela žena sveti gral'
Velike face bili i ostali! Odličan bend koji uživo zvuči fantastično! A i pravi su ljudi!