U2 godinama nisu objavili nove pjesme, a u nedostatku inspiracije i linijom manjeg otpora i ove su se sezone odlučili ziheraški pozabavili starima. Upravo objavljeno izdanje "Songs of Surrender" nakon Bonove autobiografije "Surrender: 40 Songs, One Story" sadrži nove, akustične i promijenjene verzije 40 starih pjesama. Njima se produkcijski ponajviše bavio gitarist The Edge, a svaki član grupe dobio je "svoj" CD u četverostrukom boxu (ili po jednu stranu ploče na "skraćenom" dvostrukom vinilu sa 16 pjesama) i odabrao skladbe koje po njegovom izboru ocrtavaju put U2 od početka do danas.
Pogled unazad kod njih očit je već neko vrijeme, a relativna neuspješnost novih pjesama i albuma na top-listama U2 je prijevremeno bacila u kategoriju ne tako starih imena koja moraju gledati unatrag. Podsjetimo se, radi se o imenu s početka osamdesetih godina, dakle, ne pretjeranog vremenskog raubanja, a daleko manjeg nego imena poput Rolling Stonesa, pa čak i Brucea Springsteena, koji rade deset i dvadeset godina dulje od njih.
Ukratko, U2 su se prije roka našli u poziciji da zazivaju bolju prošlost i gledaju u vlastitu povijest, jer ih je pritisak novih imena ostavio u poziciji "ni vrit-ni mimo"; s novim projektima nisu zanimljivi današnjim tinejdžerima, a nemaju dovoljno dugu povijest iza sebe da bi stekli status prvoboraca rock scene kao oni stariji od njih. Stoga ne čudi da su za kraj 2023. U2 najavili rezidenciju "U2: UV Achtung Baby" u Las Vagasu, gdje će u novoj hi-tech dvorani MSG Sphere koja prima oko 17 tisuća posjetilaca, podsjetiti na turneju Achtung Baby od prije trideset godina. Slično kao i kad su 2017. svirali album "The Joshua Tree" na svjetskoj turneji i prisjećali se bolje prošlosti. Umjesto u "Sun City" Južnoafričke republike, pjesme na kojoj je Bono gostovao 1986., U2 vraćaju se u Sin City, grad grijeha. No, ovoga puta retro-opcija Las Vegasa izazvala je zlurade komentare čak i vjernijih poklonika, koji podsjećaju da su zadnji album s novim pjesmama "Songs of Experience" U2 objavili 2017. Pitanje je sjećate li se netko od vas naslova ijedne od njih?
Nevezano uz priču o U2, prije mjesec dana bio sam u Las Vegasu, gdje trenutno nastupa Adele. I U2 odlaze tamo, na mjesto gdje je "propao" i "ostario" Elvis Presley, pa je simbolika jasna. No, nesumnjivo se radi o odličnom poslovnom projektu kojim U2 nastavljaju pogađati u metu zanimanja masovne publike. Zgodna je to koincidencija zbog još jednog podatka; Elvis Presley zadnjih je mjeseci bio glavna tema zbog istoimenog filma redatelja Buza Luhrmanna o Presleyevom menadžeru "pukovniku" Tomu Parkeru kojeg je glumio Tom Hanks. Upravo je zaštitnički odnos Parkera prema svojoj najvećoj zvijezdi definirao mnoge kasnije slične poslovne odnose u svijetu show-buseinessa najteže kategorije, sa sličnim figurama u karijerama Led Zeppelina, pa sve do U2 i Springsteena.
A baš je Paul McGuinness kao menadžer U2 do 2013. godine pokazivao sličan zaštitnički odnos prema svojim pulenima, "namještajući" im odlične poslovne poteze tijekom karijere. Odlazak u Vegas još je jedan od njih, a podlogu ima barem u činjenici da će U2 tamo rekreirati turneju Achtung Baby s početka devedesetih, kad su se prvi puta pokazali autoironiči odmak kojim su svjetlucavost i eskpaizam Vegasa stavili ispred dotadašnje angažirane, socijalno i politički osviještene tematike svojih pjesama i albuma iz osamdesetih.
Gledao sam turneju Achtung Baby 1992. u Beču, a upravo se krajem godine, kad počinje serija nastupa u Las Vegasu, obilježava 30 godina od posljednjih koncerata turneje u Tokyju. Do neke je mjere bogohulno da u samo šest zadnjih godina U2 stignu opravdavati i "Joshua Tree" i "Achtung Baby!", toliko različite koncepte, šro samo pokazuje da se i nekada najveći novi rock bend pretvorio u stroj za štancanje novaca i da traže bilo koji mogući izgovor kako bi zainteresirali masovne medije i široku publiku.
Uopće ne treba sumnjati da će nastupi u Vegasu biti na razini očekivanog scenskog spektakla, tim prije što im današnja tehnologija omogućava još potpunije razraditi show koji su izvorno producirali početkom devedesetih. Mnoge velike zvijezde rocka pokušale su tada ostati, barem naizgled, "normalne" čak i u vremenima najveće slave. Primjerice, U2 u doba širokog proboja s albumom "Joshua Tree" hodali su okolo i po pozornicama svijeta u poderanim hlačama i majicama, radničkim cipelama, stilizirani poput nekog putujućeg benda u vrijeme američke Velike depresije tridesetih godina 20. stoljeća. Ali su odmah zatim na vizualno spektakularnoj "ZOO TV" turneji ušli u drugačiju, glamuroznu fazu rada, ironizirajući sami sebe i potrošnu masmedijsku kulturu. Nakon trideset godina proslavili su obljetnicu albuma "Joshua Tree" svjetskom turnejom 2017. koju sam gledao u Rimu, izvodeći čitav slavljenički album. Zašto su to napravili? Sam Edge izrekao je vrlo depresivnu konstataciju, "da pjesme zvuče kao da su napisane danas".
Naravno, opet su zaradili puno novaca. Suprotno današnjim strategijama, mnogi su se, pa i U2, u osamdesetima zapravo sramili golemog uspjeha i love koju su zaradili, dok nisu shvatili da nema ništa loše u tome što si bogat, ako ne pogubiš vezu sa stvarnošću. Koliko današnji U2 imaju veze sa stvarnošću drugo je pitanje, ali projekti poput "U2: UV Achtung Baby" u Las Vegasu - na kojima zbog zdravstvenih problema neće sudjelovati originalni bubnjar Larry Mullen Jr., što podsjeća na situaciju u Rolling Stonesima - osiguravaju da će im se bankovni računi još više podebljati, bez obzira na pad kredibiliteta.
VIDEO Manekenka kojoj je bivši unakazio lice kiselinom danas ponosno pozira, a nedavno se i zaručila
Nakon Achtung Baby sve poslije je bilo za zaborav a od tada je prošlo 30 g.