Simpatični i talentirani 27-godišnji Vinkovčanin Domagoj Ivanković osvojio je publiku ulogom u popularnoj hit-seriji Kumovi Nove TV. Rola Josipa Kvasine uvukla mu se pod kožu nakon skoro tri godine igranja na setu s kolegama glumcima koji su mu postali pravi prijatelji, a vjerujte, uvukla se i vjernim gledateljima. Upravo je ovom ulogom osvojio prvu nominaciju za Večernjakovu ružu u kategoriji novo lice godine. Ovaj glumac koji ima odličan smisao za humor s nestrpljenjem očekuje i tu čarobnu noć kada će zablistati u pratnji svoje supruge Ane, a priznao nam je da bi na dodjelu nagrade najradije poveo cijelu obitelj.
Kako se osjećate zbog nominacije i kako ste zapravo reagirali kada je do vas došla ta lijepa vijest?
Iskreno, uopće se nisam nadao ovakvoj vrsti nominacije. Inače zaista ne očekuješ nominaciju za Novo lice godine, ali mi je drago da je žiri uzeo mene u obzir i odabrao me. Kada sam dobio informaciju o nominaciji, bilo mi je u suštini jako drago da sam jedan od gomile ljudi koji bi također mogli biti nominirani u kategoriji Novo lice za ovakvu vrstu nagrade.
Kome ste se prvo pohvalili nominacijom i što su rekli?
Nisam se nikome pohvalio, većinom su mi kolege i prijatelji slali poveznicu na vijest i sami čestitali. Moram priznati da puno više ljudi od mene prati što se događa s nominacijama i prate rezultate objava. Lijepo je vidjeti podršku prijatelja, kolega i dragih gledatelja i na tome sam im zahvalan.
Domaćoj javnosti postali ste poznati ulogom Josipa Kvasine u seriji Kumovi Nove TV. Koliko se poistovjećujete s tom ulogom?
Kada sam dobio poziv na audiciju, bilo mi je najvažnije ponuditi najbolje od sebe u tom trenutku. Mislim da sam došao u pravi trenutak i dobio ulogu. Čim sam pročitao opis lika, uvidio sam da bi ova uloga mogla biti za mene. Radio sam najbolje što sam mogao na ulozi i moram priznati da mi se nakon toliko snimanja i vremena provedenog na setu bilo teško oprostiti od Josipa.
A što mislite tko vam je najveća konkurencija u ovoj kategoriji i zašto?
Ne bih rekao da je baš najveća, ali bi mi sigurno najoštrija konkurencija bila Katja Matković! Čujte, kolegica ima cjelovečernji film u naslovnoj ulozi iza sebe, k tome je još i lektirni naslov. Toliko je ljudi pogledalo film Dnevnik Pauline P., pa da samo deset posto gledatelja glasa za nju, ja ću gutati prašinu! Ona je po meni pravo novo lice, na koje ćemo se na svu sreću morati naviknuti.
Znači li to da je ova nominacija samo potvrda da svoj posao obavljate najbolje što možete ili ipak mislite da treba probijati granice?
Mogu ja i puno više, ali katkad mi se ne da. S granicama je teško. Treba ih probijati, a istodobno misliti na sebe i svoje zdravlje. Granice je najbolje postavljati osobno, kao i ciljeve. Biti bolji od samog sebe i cijelo vrijeme imati sebe na oku golema je disciplina kojoj težim. Trudim se biti i raditi ono što bih ja sâm gledao na sceni; to ne mora nužno biti točno, ali može biti itekako zabavno.
Kolika vam je supruga Ana podrška i savjetujete li se s njom o svojim ulogama?
Ana je velika ljubiteljica kazališta tako da se stvarno svega nagledala i zaista je mjerodavna po svim parametrima da joj vjerujem i povjeravam se o svojim ulogama. Nekad kad ne znam što bih, malo me sram pa je i ne pitam. U većini slučajeva Ana je u pravu, tako da mi dobro dođe kad sam u panici. Ovakvu podršku nisam ni mogao zamisliti od nje, na meni je da uzvraćam, još više.
Jeste li ikada maštali o tome da ćete jednog dana biti nominirani za ovako važnu medijsku nagradu?
Tko mašta o nagradama u ovom poslu, trebao bi započeti potragu drugoga. Maštanje o nagradama nepotrebni je gubitak vremena koje možeš utrošiti na maštanje o tome što ćeš s ulogom na kojoj trenutno radiš. Nagrade zbog određenih uloga i konkretnih projekata iznimno su mi važne. A ako dobijem ovu, bojim se da me majka neće prepoznati.
Koliko vam treba da se "skockate" za ovakav događaj?
Ne patim od izgleda niti nekakve pretjerane sklonosti skockavanju. Treba mi otprilike četiri do osam minuta kvalitetnog vremena. Skinem celofan s odijela, obujem dvije cipele, stavim parfem, kravatu i zovem taksi. A onda – spektakl. Nekad kada gledam snimke dodjele nagrada izgledam si kao one desete pratnje ovima na Oscarima – ali skockan.
Dolazite li na dodjelu Večernjakove ruže krajem ožujka i koga ćete sa sobom povesti?
Naravno da dolazim – u pratnji, naravno, supruge, a kad vidim koliko još pratnji mogu povesti, idući je brat na čekanju, jetrva, pa možda kuma ako ne dežura, baka, mama, tata, punac, punica... Tko bude mogao, dobro je došao! Bilo bi mi drago da smo svi na okupu.
Ako Večernjakova ruža ode u vaše ruke, kome ćete je posvetiti?
Ako dođe, kad dođe, bit će posvećena onima koji to zaslužuju odnosno zaslužuje. Prepustit ću trenutku da govori umjesto mene sada. Ne volim gatati – blaženo neznanje!
VIDEO Martin Kosovec na Dori je predstavio svoju novu pjesmu
