Aleksandar Stanković, urednik i voditelj HRT-ove emisije "Nedjeljom u 2", predstavio je sinoć javnosti knjigu "Depra" u izdanju Telegram Media Grupe, u kojoj opisuje svoju 14-godišnju borbu s depresijom. Od depresije u svijetu boluje više od 350 milijuna ljudi diljem svijeta, a unatoč tome psihičke su bolesti još uvijek tabu tema, oboljeli su i dalje stigmatizirani i teško priznaju da imaju problem te da im je potrebna pomoć. Upravo zato Stanković je odlučio javno podijeliti svoje iskustvo kako bi pridonio destigmatizaciji oboljelih od depresije.
Vijest da objavljujete knjigu u kojoj otvoreno progovarate o tome kako 14 godina živite s depresijom mnoge je iznenadila, a najviše komentara ispod ove vijesti moglo bi se sažeti rečenicom: ne bi čovjek nikad rekao da je Stanković depresivan. Kakve su još reakcije došle do vas nakon što je objavljeno da ste napisali knjigu "Depra" i s kakvim pitanjima su vam prilazili ljudi?
Reakcije koje su došle do mene više su nego dobre. Činjenicu da sam napisao knjigu o svojoj borbi s depresijom mnogi ljudi koji imaju sličnih problema doživjeli su kao mogućnost da i sami priznaju okolini što ih muči. Prvi korak bio je da se jave meni ili e-mailom ili na društvenim mrežama ili licem u lice jer očigledno to imaju potrebu izbaciti iz sebe, a drugi će, nadam se, biti priznanje bližnjima i odlazak k liječniku onih koji se još nisu odlučili za to. Uglavnom, ljudi me zaustavljaju na cesti s potrebom da priznaju svoje psihičke tegobe. Ja ih sigurno ne mogu izliječiti, ali možda im mogu naznačiti put kako to napraviti.
Kako prepoznati simptome depresije, kada ste ih i kako vi uočili i u kojem trenutku ste shvatili vam je potrebna stručna pomoć?
Koliko sada znam o depresiji, ona ima tisuću lica. Neki ljudi koji malo znaju o bolesti izrazili su sumnju u to da govorim istinu jer, kao, depresivni ljudi ne mogu ustati iz kreveta. Ne, to nije pravilo, premda nažalost ima i takvih slučajeva. Drugi ljudi sumnjaju u depresiju kao bolest jer misle da se depresivna stanja mogu prevladati snagom volje. Uglavnom, kad bih mlađim ljudima pokušao opisati najgore simptome depresije kod sebe, rekao bih da se radi o osjećaju teške gripe i konzumacije loše trave ili jakog pijanstva. Za one konzervativnije mogu nabrojiti nemir, tremor ruku i nogu, nedostatak koncentracije, nesanicu, potpuni nedostatak teka i jak strah.
I sami ste rekli da za depresiju kažu da je bolest s tisuću lica, koja je vama depresivna epizoda bila najgora i što vam je uz farmakoterapiju najviše pomoglo da prebrodite te najgore trenutke?
Prije 14 godina imao sam najjači depresivni napad (dakle, to nije bio napad panike) tijekom kojeg dva dana nisam mogao spavati, nisam mogao komunicirati s ljudima dulje od minutu-dvije jer se ne bih mogao koncentrirati na ono što govore, ruke i noge povremeno su mi se bezrazložno tresle, nisam imao volje za kretanje, ustajanje iz kreveta, za bilo kakvu aktivnost... Kada je to potrajalo tri dana, znao sam da moram otići k liječniku, jer živjeti tako bilo bi prava muka. Nakon početne dijagnoze koja je glasila srednje težak slučaj depresije, krenuli smo s farmakoterapijom i, malo pomalo, rezultati su počeli dolaziti za dva mjeseca, da bi tek nakon šest mjeseci prvi put došao u situaciju da sam cijeli dan dobro. Osim toga meni je za prevladavanje depresivnih stanja tjelesna aktivnost, poput trčanja, teretane ili nečeg sličnog, uvijek dobrodošla, premda, kada mi je bilo najteže, nisam mogao ni vježbati ni trčati.
Čemu vas je naučila vaša borba s depresijom i koliko vas je promijenila kako privatno tako i poslovno?
Hm, teško je meni to reći. To bi najbolje rekli ljudi sa strane, ali uglavnom, kao čovjek koji nije volio velika druženja, zabave, puno ljudi na okupu i slično, u razdoblju depresije samo sam još produbio tu svoju crtu u temperamentu. Depresivnim ljudima najčešće odgovara mir, rutina, život bez prevelikih uzbuđenja i ja tu nisam izuzetak.
Slažete li se s Freudom koji je rekao da depresija nije ništa drugo do zaleđeni strah? Jeste li tijekom godina spoznali koji su vas to strahovi doveli do depresije?
Ne znam što je depresija i kako je definirati, osim da je bolest koja nema veze s našom dobrom voljom i vjerom da se nešto može ili ne može napraviti, ali znam da kao mlađi čovjek nisam previše pozornosti obraćao na pojedina zbunjujuća stanja koja su me na kraju dovela do depresije. Kada kažem zbunjujuća stanja, mislim na napade panike kojih sam u životu imao 4-5 prije nego što mi se dogodila snažna depresivna epizoda.
Hrabro je iznijeti u javnosti detalje o mentalnom zdravlju, kako je vaša obitelj reagirala na ideju da s cijelom Hrvatskom podijelite kroza što ste prolazili 14 godina?
Ne želim biti lažno skroman, ali u mom slučaju ne radi se o velikoj hrabrosti. Možda to tako izgleda ljudima koji su anonimni i čija je situacija i na poslu i u životu gora nego moja pa javnim priznanjem da su depresivni mogu puno izgubiti. Ja sam procijenio da nemam puno što izgubiti, osim obiteljskog mira, i da će korist od objave knjige (da pomognemo drugim ljudima i društvo barem malo osvijestimo o problemu mentalnog zdravlja) biti veća nego ta eventualna šteta. Supruga je reagirala s rezervom kada sam joj najavio da ću pisati knjigu na tu temu, ali sada me podržava.
Rekli ste kako se nadate da će ova knjiga pomoći u skidanju stigme s oboljelih od depresije. Koliko su vama od pomoći bili savjeti i razgovori s ljudima koji su prolazili kroz sličnu situaciju kao vi?
U razdobljima kada mi je bilo najgore spoznaja da postoje ljudi koji se godinama bore s depresijom, a danas normalno funkcioniraju značila mi je jako, jako puno. Kao da mi je netko na dnu dubokog bunara u kojem sam se nalazio pružio ruku da izađem iz njega.
Je li vaša psihijatrica pročitala vašu knjigu i koliko vam je i samo pisanje bilo svojevrsna terapija?
Jest, psihijatrica ju je pročitala i jako pozitivno reagirala. Smatra da će biti dobra za destigmatizaciju ljudi sa psihičkim problemima. Meni samome pisanje jest svojevrsna terapija, kako prije, kada nisam bio bolestan, tako i danas. Mislim da se osjećam slično kao i graditelj koji izgradi kuću ili vodoinstalater koji popravi puknutu cijev. Napravio sam nešto korisno.
možda mu je to od nerada jer radi 1 sat na tjedan 9 mjeseci u godini