Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 63
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Megadance

Pobijediti prodaju narodnjaka kod nas možda može samo povratak Cro-dancea

Zagreb: Okupljanje sudionika Mega Dance Partyja
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
1/6
02.02.2024.
u 11:33

Nedvojbena je činjenica da živimo u retro vremenima u kojima su i čak i japijevske, bezlične osamdesete ponovno ušle u upotrebu, kao i da je Cro-dance bio žilav trend domaće pop scene devedesetih. On nije nastao slučajno, ali je slučajno dobio mogućnost jače prisutnosti na tržištu

Mnogi se već godinama pitaju, povremeno najavljujući solističke povratke zvijezda devedesetih, kako to da nitko ne pomišlja na neki pokušaj organiziranog retro-revivala i povratka notornog Cro-dancea? Ne zbog njegovih umjetničkih postignuća, naravno, nego zbog tržišne popularnosti koja je devedesetih stvorila domaću verziju žanra od koje se "nije moglo živjeti". Tj., nije se moglo upaliti radio ili televiziju, a da pred vas iz malog ekrana kao iz paštete ne iskoči neka domaća dance poskočica kakve su tada nicale poput otrovnih gljiva na estradnoj kiši.

I napokon se netko dosjetio, poput profesora Baltazara; organizator Karlo Matić ideju je iznio Vladimiru Mihaljeku Mihi, estradnom menadžer još iz legendarnih dana sedamdesetih, i stvoren je Megadance Party koji se u Areni Zagreb održava 9. veljače. Doći će svi (tadašnji) prvotimci domaće electro-dance glazbe: ET, Colonia, Senna M, Minea, I Bee, Ella, Karma, Sandi, Alka Vuica, Šajeta, Vlatka Pokos, Mirjana (ex Mandi), Ilan Kabiljo, Denis & Denis, Vatrogasci, Dreletronic, Simplicia, te Albina i grupa Groovetastic kao članovi nove dance scene.

Najnoviji pokušaj Boytronica na Dori pokazuje baš starinsku pjesmu "Pametnom dosta" koja se idealno uklapa u zvuk devedesetih i predstojeći koncert. No, nisu se ovi iz Megadance partyja toga sjetili prvi, jer su prije par godina I. Bee i Minea podgrijale vatricu i održavale zajedničke koncerte, koji put i s Ellom, a rasprodani nastup u klubu Boogaloo početkom 2022. bio je, čini se, generalna proba skorašnjeg šireg okupljanja. Stoga upozorenje; ako ste fan - novi ili stari, svejedno - diskoidnih poskočica i nostalgični prema tom vremenu prije tridesetak godina, svakako navratite do Arene Zagreb. Ali ako niste, izbjegavajte je u širokom krugu, jer ono što je za nekoga bogatstvo, vama bi moglo biti siromašno, kao što je većinski i tada bilo. Uostalom, postoji kanal posvećen toj sceni na YouTubeu gdje u opisu izravno piše "Croatian pop/dance/trash music from 80's-90's-2000's".

VEZANI ČLANCI

Megadance Party najavljuje se kao "festivalsko-memorijalni glazbeni spektakl koji vraća duh diskoteka 90-ih kada je većinom dance glazba hrvatskih autora živjela svoje najbolje dane. U festivalskom stilu, odabirom najvećih glazbenih hitova na koje smo plesali u klubovima na kontinentu i obali uz nastupe uživo nekih od najvećih imena domaće glazbene scene, Arena Zagreb će na jednu noć postati najveća diskoteka u Hrvatskoj." Ukratko, prema najavi organizatora, "očekuje vas više od 20 najpoznatijih imena, uz njih plešu najbolji plesači današnjice na podršku DJ-a iz poznatih zagrebačkih klubova te voditeljsko 'brušenje atmosfere' mnogih poznatih voditelja. Dva, tri, četiri ili više sati najbolje glazbeno-plesne atmosfere kakvu gotovo zasigurno nećete ponovo doživjeti uživo vratit će vas u najbolje dane kraja prošlog milenija".

Ova ideja nije samo korisna za uključene poradi mogućeg financijskog uspjeha, nego je teško razumljivo da se netko već ranije nije dosjetio kako kod nas banalnosti rastuće narodnjačke scene može konkurirati samo nešto podjednako banalno. Drugim riječima, ako treba pobijediti prodaju narodnjaka, kod nas to možda može samo povratak Cro-dancea, ma koliko to zvučalo jednako nepovoljno što se tiče umjetničkog dojma.

No, nedvojbena je činjenica da živimo u retro vremenima u kojima su i čak i japijevske, bezlične osamdesete ponovno ušle u upotrebu, kao i da je Cro-dance bio žilav trend domaće pop scene devedesetih. On nije nastao slučajno, ali je slučajno dobio mogućnost jače prisutnosti na tržištu, u disco-klubovima, nakon čega su radijski i televizijski urednici stalnim emitiranjem doveli do statusa zvučne nepogode koju niste mogli izbjeći baš niti na jednom lokalnom ili nacionalnom programu televizije i radija. Podsjetimo se, bila su ratna vremena i upravo su klubovi (p)ostali jedina mjesta na kojima su se događali ikakvi programi. Čak su i rock bendovi svirali po klubovima, jer velikih turneja nije bilo, a samo su E.T. mogli pomišljati na koncert u velikom Domu sportova. Upravo se tada stvorila pogubna strategija kasnih klupskih nastupa koja se po provinciji zadržala do danas, jer do cca. jedan ujutro vlasnicima je bila namjera prodati što više pića na šankovima. Znači, prvo blagajna, a tek onda glazba, pa opet blagajna do jutarnjih sati.

Ako ništa drugo, Cro-dance doista je bio klupski žanr, s diskoidnom plesnom motorikom, dakle, primjeren klupskim prostorima u kojima su mnogi nastupali uz playback s CD-a, ako ne i s kazeta kojih je tada još uvijek bilo. Uostalom, to su bili veliki hitovi, možda nimalo dobri, ali sve je vrvjelo od "Šumica", "Beba" i sličnih. Kao i u svakom trendu, neki su bili bolji, neki lošiji, a neki očajni. Slično je bilo i s Cro-danceom koji se nakon početnih uspjeha i pionirskih pokušaja E.T.-ja iz devedesetih, s odličnim pjesmama poput "Molitva za mir!", "Tek je 12 sati" ili "Ja ti priznajem", prometnuo u estradnu napast jače kategorije.

Najtalentiraniji poput Dina Dvornika - koji zapravo nikada nije bio dio te scene, ali je zbog plesne zaraze njoj pridružen - uspijevali su vlastitim visokim kriterijima unapređivati plesnu scenu koja se većinom glazbenih uradaka koprcala u banalnostima. Uostalom, stara je istina da svaki novoformirani žanr nakon početnog proboja iznjedri masu epigona i postane uobičajeni rječnik srednje struje koja apsorbira novitete u potrazi za popularnošću.

S najdojmljivijim rezultatima nastavljaju najsposobniji, što dokazuje i ovih par nabrojanih imena. Iako oni nipošto nisu bili prosjek cjelokupne tadašnje estrade, koja je i u slučaju Cro-dancea tavorila na puno nižim granama, kao lokomotive novog glazbenog poretka njihovi pokušaji bili su odskočna daska budućih proboja mnogih manje talentiranih koji su se uključili u trend.

Jedna tadašnja zvijezda imala je svijetlih bljeskova kasnije. Izrasla na krilima dance euforije, I Bee kasnije je, na albumu "Žena devedesetih", vratila pravo ime Ivana Banfić i pokušala se predstaviti u "najzrelijem" izdanju do sada, potenciranom i solidnijim vokalnim učinkom. Mora se priznati da je stara priča o praćenju glazbenih trendova i promjenama imagea kod I. Bee, nakon skoro katastrofalnog početka, ipak funkcionirala iznad prosjeka domaće dance produkcije, pa je Banfićeva u nekim trenucima karijere bila na vrhu liste domaćih estradnih primadona i medijski provokativnija od konkurencije pune mrtvih puhala.

No, jedna postava izrasla u vrijeme dance groznice ostala je prisutna dugo godina kasnije i redovito postizala najveće naklade. Bez obzira na to što mislili o njihovoj glazbi, a ona je po estetskim mjerilima nesumnjivo bila puna rupa i zakrpa, grupa Colonia uspijevala je po tržišnim mjerilima izazvati potres dovoljne jačine da postavi par upitnika ostatku domaće estradne svite. Navodeći publiku u trans, Colonia je s nekoliko tiražnih albuma definitivno porazila ostatak domaće scene koji se nekada trpao u dance pretinac. Jednostavnim, probojnim i nadasve banalnim poskočicama Colonia nije niti pomišljala na bilo kakvo pretenciozno tumačenje skrivenih poruka, već se svojski trudi publiku držati hipnotiziranom.

Slušati ploče Colonije kod kuće bio je pothvat jednak ispijanju Red Bulla doma u fotelji, bez nužnog trošenja energije. Prizemna glazbena matrica, skrojena po uzoru na ostatke italo disco produkcije osamdesetih, niti nije bila namijenjena kućnom filozofiranju, već primijenjenom trošenju energije u zahuktaloj sportskoj dvorani ispunjenoj adolescentima, pa je iz te generacije upravo Colonia uspijevala rasprodati veliki Dom sportova. Da su konkurenti Colonije usvojili barem dio njihovog ubojitog scenskog angažmana i energije, ali i hitova Borisa Đurđevića, vjerojatno bi im davno svanuli bolji dani.

Od svih tih Cro-dance imena Colonia je uspjeh tražila na tržištu, a posljedica je svojevremeno bila i prodaja pjesama japanskom izdavaču, pa su jedne godine na festivalu Middem bili najjači domaći izvozni diskografski proizvod. Nakon njihove jednostavne, probojne i nadasve djelotvorne matrice, drugi iz te generacije nalikovali su fosilnim ostacima.

Do tada svima je bio upitnik kako je praktički nepoznata, skoro bezimena grupa, prodala tridesetak tisuća prvog albuma i tek potom krenula u pravo osvajanje tržišta. Ukratko, za razliku od onih koji su krenuli obrnutim putem i stigli nigdje - jer su mnogi iz Cro-dance epizode bili proizvod medijskog napuhavanja bez stvarne podloge - Colonia je na terenu gradila uspjeh čija je logična posljedica bila uspješna karijera. Tko im to nije bio u stanju priznati, ili nije znao što se događa ili je naprosto bio jalan dio neuspješne konkurencije.

VIDEO Zvonimir Boban i Leonarda Lončar ponovno su zajedno: 'Jako smo sretni'

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije